najveća nada hr rukometa

Halil Jaganjac otvoreno o svom odnosu s Linom Červarom; ove će riječi odjeknuti

  • Autor: Ivan Žurić
  • Zadnja izmjena 07.02.2019 06:30
  • Objavljeno 07.02.2019 u 06:30
tportal

Izvor: Pixsell / Autor: Montaža: tportal.hr / Pixsell

Halil Jaganjac (20) jedan je od najvećih svjetskih rukometnih talenata, ubojiti šuter s topom u desnoj ruci. U listopadu prošle godine uzburkao je rukometne vode u Hrvatskoj kad je odlučio iz skopskog Metalurga doći u našički Nexe. Neočekivano je zaobišao PPD Zagreb, a nakon svega nije dobio niti minute na netom završenom rukometnom SP-u u Njemačkoj/Danskoj

'Mislim da sam napravio pravi izbor i pravi korak u karijeri jer mlad igrač kao ovdje u Nexeu imam sve preduvjete da napredujem, da se razvijem, od minutaže do povjerenja koje mi je pruženo, do volje i želje da se sa mnom radi. Uz to igramo dva natjecanja, EHF kup u kojem imamo njemačke bundesligaše. Final Four je u Kielu, jasno je kakvi su to klubovi. S nama u skupini je Hannover, za mene kao mladog igrača takve utakmice su neprocjenjive. Tu imamo SEHA ligu koja je jako dobra liga za afirmaciju mladog igrača. Evo ja ću prvi put igrati Final Four s 20 godina. Jake utakmice, što samo znači da mogu napredovati ovdje...', kazao je Halil Jaganjac (20) u razgovoru za Sportklub.hr.

U listopadu prošle godine je umjesto PPD Zagreba odabrao našički Nexe. Mnogi su mislili kako će zbog toga biti u nemilosti Line Červara. Ne samo što je Červar hrvatski izbornik i u tom trenutku trener PPD Zagreba, već zato što ga je Červar svojedobno 'otrgnuo' PSG-u i doveo ga kod sebe u Metalurg...

'Ja ću Červara do kraja karijere isticati kao čovjeka koji me prepoznao kada sam bio u Parizu, u njihovom tzv. 'centre de formation', mladoj momčadi kada se nije puno pričalo o meni i kada se nije znalo tko sam. On me iz te momčadi pozvao na okupljanje seniorske reprezentacije da me vidi, da mi pruži priliku jer je poznat po tome da voli afirmirati mlade igrače i davati im priliku', priča Jaganjac za Sportklub.hr i dodaje:

'Pokazao je to sad i na Svjetskom prvenstvu, u krajnju ruku mi smo dobili Mandića, Šipića, Vrankovića, Vidu. Tako je i sa mnom bilo, ja sam došao na okupljanje reprezentacije na njegov poziv, mogu reći kao potpuni anonimac i tamo me on vidio, vidio je što mogu, ja sam dao što mogu i u tom trenutku mi je predložio da dođem kod njega u Metalurg, da radimo zajedno. Samo u tom kratkom vremenu, nekoliko mjeseci što smo bili tamo, jer znamo da je on otišao kasnije, ja sam eksplodirao, može se reći, napredovao sam strašno. U Ligi prvaka sam prvi puta bio u doticaju s takvim rukometom, u SEHA ligi također, to je početku bilo šok za mene. Lino Červar mi je pomogao da se adaptiram, da imam svoje samopouzdanje, uvjeravao me da mogu, da samo treba ponavljati, tisuću i tisuću putu istu stvar, da biste usavršili. To kakvu on radnu etiku ima i kakvo razumijevanje za mladog igrača ima, to malo koji trener ima, čak i u svijetu. Ja sam se nadao da će duže ostati tamo, jer sam siguran da bih još više napredovao da je on bio tamo. No, imam privilegiju da mi je i dalje izbornik i da kada dođem u reprezentaciju on me dalje podučava i svakodnevno učim od njega, tako da ja za izbornika Červara imam samo najljepše i najpozitivnije riječi hvale. U ovom trenutku njemu mogu ja puno zahvaliti što sam ovdje.'

  • +5
  • +2

SEHA liga, 14. kolo, RK Nexe - RK Tatran Prešov

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Javorovic/PIXSELL

No, na SP-u u Njemačkoj/Danskoj Halil Jaganjac nije dobio priliku. Bio je s reprezentacijom, prošao je pripreme, ali je SP gledao s tribine, a samu završnicu na - TV-u. Mnogi u Hrvatskoj misle kako je zaslužio priliku u ovoj reprezentaciji...

'Ne bih ulazio u te priče. Izbornik je taj koji najbolje zna što njemu u tom trenutku treba i kakve su njegove taktičke zamjene. Ja kao 20-godišnjak ne mogu reći da sam negdje falio ili da je moje nešto falilo, jer svi znamo kakvi su igrači u toj reprezentaciji. Na mojoj poziciji su se vrtjela imena Luke Cindrića, Igora Karačića, Domagoja Duvnjaka. Ja moram biti sretan ako dobijem priliku dvije minute, mogu biti zadovoljan što imam priliku biti s tim igračima, da mogu nešto naučiti od njih, što i jesam, kroz pripreme i prijateljske utakmice. A odigrati i minutu na Svjetskom prvenstvu za reprezentaciju, kada god i koliko god godina imate je velika privilegija i veliki blagoslov tako da mi je žao što nisam igrao. Svakom normalnom igraču, sportašu bi bilo žao što nije igrao na Svjetskom prvenstvu kad je bio tako blizu, no to mi je još jedan motiv da nastavim raditi, truditi se. Moje vrijeme tek dolazi. Moram još raditi, napredovati da bih se izborio za mjesto u reprezentaciji jer naposljetku tamo moraju biti najbolji, a to se mora zaslužiti. Nije to jednostavno i lako s 20 godina naći mjesto među takvim imena, no ja mislim da ću u budućnosti naći mjesto', realan je i potpuno miran Halil Jaganjac.

Njegovo vrijeme tek dolazi, svima je to jasno, već u prvim sljedećim utakmicama hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za EP očekujemo njegovu novu 'eksploziju'. No, prije toga čekaju ga izazovi u klupskom dresu, već u petak (8. veljače, 19 sati) Nexe u Kupu EHF-a gostuje kod mađarske Tatabanye...