To je Gianni Infantino.

Predsjednik FIFA-e posljednjih je godina postao gotovo jednako prepoznatljivo lice svjetskog nogometa kao Lionel Messi, Cristiano Ronaldo ili Kylian Mbappé. Za jedne je čovjek koji je financijski preporodio FIFA-u i otvorio vrata manjim nogometnim nacijama, dok je za druge simbol pretjerane komercijalizacije sporta i predsjednik čije odluke izazivaju više rasprava nego ikada prije.

Malo je ljudi u povijesti nogometa koji izazivaju toliko podijeljena mišljenja. Od UEFA-e do vrha FIFA-e

Infantino je rođen 1970. u Švicarskoj u obitelji talijanskih doseljenika. Pravni fakultet završio je u Fribourgu, govori šest jezika, a međunarodnu karijeru izgradio je u UEFA-i, gdje je godinama bio desna ruka Michela Platinija.

Nakon najveće korupcijske afere u povijesti FIFA-e i odlaska Seppa Blattera, upravo je Infantino 2016. godine izabran za predsjednika organizacije koja upravlja svjetskim nogometom. Mnogi su tada vjerovali da će predstavljati novo lice FIFA-e.

Dio tih obećanja ispunio je, ali otvorio je i neka potpuno nova pitanja. FIFA danas zarađuje više nego ikada. Teško je osporiti brojke.

Pod Infantinovim vodstvom FIFA je ostvarila rekordne prihode, povećala nagradne fondove na Svjetskim prvenstvima i značajno povećala financijsku pomoć nacionalnim savezima.

Poseban naglasak stavljen je na razvoj ženskog nogometa, infrastrukture u manjim državama i širenje nogometa na tržišta koja prije nisu bila u središtu interesa. Njegovi pristaše upravo u tome vide najveći uspjeh.

Tvrde da je FIFA danas financijski snažnija nego ikada te da se novac raspoređuje na veći broj saveza, a ne samo na tradicionalne nogometne sile.

Ali onda dolaze kontroverze

Istodobno gotovo da nije prošla godina bez neke nove polemike.

1. Katar 2022.

Već tijekom priprema za Svjetsko prvenstvo u Kataru Infantino se našao pod snažnim pritiskom zbog optužbi na račun domaćina vezanih uz položaj stranih radnika, ljudska prava i prava LGBTQ+ zajednice.

Dan prije početka prvenstva održao je gotovo jednosatnu konferenciju za medije koja je postala jedna od najkontroverznijih u povijesti FIFA-e. Tada je izgovorio rečenicu koja je obišla svijet:

'Danas se osjećam Katarcem. Danas se osjećam Arapom. Danas se osjećam Afrikancem. Danas se osjećam homoseksualcem. Danas se osjećam radnikom migrantom.'

Infantino je tvrdio da zapadne zemlje Katar osuđuju dvostrukim kriterijima i licemjerjem, dok su kritičari njegov govor ocijenili pokušajem relativiziranja ozbiljnih problema koji su pratili organizaciju prvenstva. Rasprava se nastavila tijekom cijelog turnira, a FIFA je dodatno izazvala nezadovoljstvo zabranom nošenja kapetanske trake 'OneLove', zbog čega su brojni europski savezi javno kritizirali njezino vodstvo.

2. Saudijska Arabija

Infantino je posljednjih godina izgradio vrlo bliske odnose sa Saudijskom Arabijom, državom koja ulaže milijarde dolara u sport kroz nogomet, golf, Formulu 1 i druge velike događaje.

Vrhunac tog procesa bila je praktički neupitna dodjela Svjetskog prvenstva 2034. Saudijskoj Arabiji, nakon što je ostala jedini kandidat. FIFA tvrdi da želi širiti nogomet na nova tržišta i potaknuti razvoj sporta, no brojne organizacije za ljudska prava upozoravaju da se sport koristi za popravljanje međunarodnog ugleda zemlje i skretanje pozornosti s političkih i društvenih problema.

Infantino odbacuje takve optužbe, ističući da nogomet treba povezivati ljude i otvarati vrata dijalogu, a ne produbljivati političke podjele.

3. Proširenje Svjetskog prvenstva

Jedna od najvećih Infantinovih reformi bilo je proširenje Svjetskog prvenstva s 32 na čak 48 reprezentacija, što je prvi put primijenjeno upravo na ovom Mundijalu.

Prema FIFA-i, cilj je bio omogućiti većem broju zemalja da sanja nastup na najvećoj nogometnoj pozornici te povećati globalni razvoj igre.

Međutim, kritičari upozoravaju da je povećanje broja sudionika donijelo veći broj utakmica, dodatno opteretilo ionako prenatrpan kalendar i otvorilo pitanje pada kvalitete natjecanja. Mnogi smatraju da je proširenje prije svega motivirano većim televizijskim prihodima, sponzorstvima i komercijalnim interesima FIFA-e.

4. Svjetsko klupsko prvenstvo

Infantino je osobno gurao ideju novog proširenog Svjetskog klupskog prvenstva s 32 kluba, predstavljajući ga kao natjecanje koje će klubovima iz cijelog svijeta pružiti priliku da se ravnopravnije natječu s europskim velikanima.

Iako FIFA ističe da će turnir donijeti rekordne prihode i povećati globalnu popularnost klupskog nogometa, mnogi treneri, igrači i nacionalne lige upozoravaju da je kalendar dosegao granice izdržljivosti.

Sindikati igrača već su više puta upozorili kako se broj utakmica povećava iz godine u godinu te da se zdravlje nogometaša sve češće stavlja u drugi plan. Upravo zbog toga novo klupsko prvenstvo postalo je jedan od najspornijih Infantinovih projekata.

5. Sukobi s UEFA-om

Odnos FIFA-e i UEFA-e posljednjih godina često je obilježen napetostima. Razlog nisu samo različiti pogledi na kalendar međunarodnih natjecanja, već i borba za utjecaj, komercijalna prava i budući razvoj nogometa.

UEFA je više puta javno izrazila nezadovoljstvo zbog širenja FIFA-inih natjecanja, upozoravajući da dodatni turniri ugrožavaju postojeći sustav europskih klupskih i reprezentativnih natjecanja. S druge strane, Infantino tvrdi da FIFA mora razmišljati o svih 211 nacionalnih saveza, a ne samo o interesima najbogatijih europskih liga.

6. Previše politike?

Infantino se posljednjih godina sve češće pojavljuje uz predsjednike država, kraljeve i premijere, od Katara i Saudijske Arabije do Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom Svjetskog prvenstva često sudjeluje na političkim sastancima, gospodarskim forumima i državnim prijemima.

Njegovi kritičari smatraju da se FIFA pod njegovim vodstvom previše približila politici i geopolitici, dok Infantino odgovara da predsjednik najveće svjetske sportske organizacije mora surađivati s državnicima kako bi organizirao velika natjecanja i osigurao razvoj nogometa diljem svijeta.

Upravo zbog toga danas ga jedni vide kao vještog diplomata koji je FIFA-i otvorio vrata globalnog utjecaja, a drugi kao predsjednika koji je granicu između sporta i politike učinio tanjom nego ikad prije.

Spasitelj ili simbol novog nogometa?

Možda upravo tu leži odgovor zašto je Gianni Infantino toliko kontroverzan. Za manje saveze on je predsjednik koji je otvorio vrata Svjetskog prvenstva i omogućio veća ulaganja u razvoj nogometa. Za dio europske javnosti postao je lice FIFA-e koja sve češće donosi odluke vođene tržištem, televizijskim pravima i globalnim širenjem, čak i kada one izazivaju otpor tradicionalnih nogometnih sila.

Jedno je, međutim, teško osporiti. Od Seppa Blattera nijedan predsjednik FIFA-e nije toliko promijenio način na koji funkcionira svjetski nogomet.

I zato danas, dok ga kamere gotovo na svakoj utakmici Svjetskog prvenstva pronalaze na počasnoj loži, Gianni Infantino ostaje čovjek kojeg jedni smatraju reformatorom, a drugi personifikacijom modernog nogometnog biznisa.

Možda upravo u tome i jest njegova najveća ostavština. Nitko nije uspio toliko proširiti utjecaj FIFA-e, ali ni izazvati toliko rasprava o tome kamo svjetski nogomet zapravo ide.