Nogomet je sport koji na tribine ne privlači istu publiku poput tenisa ili golfa. Tu su često ljudi koji upravo na stadionu žele ispucati negativnu energiju, psovkama i uvredama na račun, suca, igrača, trenera ili čelnika Saveza. Od seoskih terena do onih na kojima igraju nacionalne vrste, takva je realnost u Hrvatskoj i to je nešto čega glavni akteri moraju biti svjesni.

Ako zanemarimo nesuglasice dijela navijača i obitelji koja vodi klub i posvetimo se analizi uvreda na račun Dinamove igre i zalaganja igrača, sasvim je jasno zašto one dolaze i sa takozvane 'kulturne' zapadne tribine.

Dinamove navijače razmazile su titule, čak njih deset u nizu i očekivanja su velika. Ako momčad igra slabo, provlači se u Europi i u pravilu igra bolje u gostima nego kod kuće, jasno je da će biti uvreda na račun igrača, a posebno na račun trenera koji se mora još mnogo dokazivati da bi ga široke mase prihvatile.

Da, nije ugodno kad ti nepoznati ljudi spominju majku zbog posla kojeg pokušavaš raditi najbolje što znaš, no takvu publiku imaš i moraš se s time pomiriti. Ljudi imaju pravo izraziti svoje mišljenje, čak i oni s primitivnim riječnikom. Ne treba to Zoran Mamić doživljavati kao osobni napad na njega i igrače.

Zagrebačka publika je drukčija od one u Splitu i Rijeci, koja će ponekad oprostiti slabije nastupe zbog višeg ideala ljubavi prema klubu. U metropoli toga nema, ovdje nema milosti. Ili ćeš igrati lijepo ili će publika početi sumnjati. A ako se sumnje prodube, slijede uvrede. To se upravo događa Mamićevom Dinamu koji je od pet utakmica na Maksimiru ovog ljeta dobio samo jednu...