Raskol u premier ligi

Detalji neviđene krize koja je uzdrmala engleski nogomet; Daniel Levy rekao veliku istinu o propasti, a počeo je i pritisak političara na skupo plaćene igrače

06.04.2020 u 09:16

Bionic
Reading

Moguće financijske posljedice prekida natjecanja u engleskom nogometu zbog koronavirusa, i pitanje kako ih riješiti, zadnjih su dana, nakon što su se u raspravu vrlo glasno uključili i političari, postale vrlo aktualna društvena tema. Ključna točka prijepora je na koji način se, kada klubovima prijete veliki gubitci, dogovoriti o plaći igrača. Klubovi inzistiraju na kolektivnom dogovoru na razini lige, sindikat igrača želi dogovore na razini klubova. U međuvremenu klubovi vuku poteze kojima pritišću igrače, a isto rade i političari.

Engleski klupski nogomet u blokadi je zbog koronavirusa. Dok je pažnja u najvećoj mjeri posvećena zbivanjima u Premier ligi, klubovi u nižim natjecateljskim razredima našli su se u još težoj situaciji. Prema pisanju Financial Timesa, klubovi nižih razreda već su prošlog mjeseca zatražili financijsku pomoć premierligaša. Mnogima od njih bi bez te pomoći prijetili ozbiljni financijski problemi. Podsjetimo, ispod Premier lige nalaze se tri razreda English Football League (Championship, Legue One i League Two) u kojima su svi klubovi profesionalni. Peti razred engleskog nogometa, National League, je zadnji za koji postoji natjecanje na nacionalnoj razini. Klubovi iz te lige mogu biti profesionalni ili poluprofesionalni. Dok su premierligaši u normalnim okolnostima iznimno financijski stabilni, s niželigašima to nije slučaj. Prema podacima za sezonu 2017/18. klubovi koji su se natjecali u Championshipu na plaće su potrošili više od ukupnih ostvarenih prihoda. Jasno je zašto vode takvu politiku. Potencijalni plasman u Premierligu otvara im vrata daleko višim prihodima, dok ih potencijalno ispadanje u nižu ligu vodi u još težu financijsku situaciju. No taj model, iznimno nestabilan i u normalnim uvjetima (gotovo svi klubovi koji su u engleskom nogometu upali u ozbiljne financijske probleme igrali su u nižim ligama), je neodrživ u trenutku kada prihodi privremeno presahnu.

Pregovori premierligaša i igrača

Od premierligaša se očekuje pomoć, no i oni su u svojim problemima. 'Klub je praktički prestao s poslovanjem, neki od naših navijača ostat će bez posla, a većina će biti zabrinuta za svoju budućnost. Našim sponzorima prva briga bit će njihovo poslovanje, a naši medijski partneri ne znaju hoćemo li i kada odigrati preostale utakmice te hoćemo li igrati uz gledatelje ili ne. U međuvremenu, klub mora pokrivati tekuće troškove koji se na godišnjoj razini mjere u stotinama milijuna funti', istaknuo je predsjednik Tottenhama Daniel Levy kada je krajem mjeseca objavio da je klub odlučio smanjiti plaće 550 zaposlenika i pozvao igrače i trenere u ligi da pristanu na smanjenje plaće.

Trenutačno nije poznato kad će se natjecanje nastaviti. S pojavom koronavirusa Premier liga je odgođena barem do kraja travnja, no sada je jasno da se neće nastaviti početkom svibnja. Prema nekim izvorima razmišlja se o nastavku kasnije ove godine, u vrlo zgusnutom rasporedu, igračima u stalnoj karanteni i bez publike. Time bi se osigurao novac od TV prava i barem djelomično onaj od sponzorstva, no još nije jasno bi li takav plan bio izvediv. U međuvremenu, u klubovima se boje, kako je Guardianu rekao visoki dužnosnik jednog od premierligaša, da bi ih problemi s tokom novca zbog zaustavljenih utakmica mogli dovesti do nelikvidnosti. Bilo koje akcije koje klubovi mogu poduzeti kako bi privremeno smanjili troškove ostalog osoblja tek su kap u moru ukupnih troškova, od kojih najveći dio otpada na plaće igrača. Kako bi se mogući financijski problemi izbjegli klubovi su počeli predlagati privremenu odgodu isplate ili smanjenje plaće igračima. Za ilustraciju, u sezoni 2017/18. premierligaši su u prosjeku trošili 63% prihoda na plaće, gotovo polovica klubova i više od 70%, uz raspon između 39% i 78%. Klubovi trenutno inzistiraju na dogovoru na razini svih klubova Premier lige, no Professional Footballers' Association (PFA), sindikat profesionalnih nogometaša, odbacuje dogovor na razini lige.

Glavni direktor sindikata, Gordon Taylor, najavio je blokiranje svakog takvih prijedloga i istaknuo da u sindikatu očekuju da bi neki vlasnici mogli iskoristiti krizu kako bi, uštedom na plaćama, povisili vlastiti profit.

'Prije nego što PFA savjetuje igrače da pristanu ili odbiju ponuđene uvjete tražimo na uvid financijske izvještaje svih klubova.'

Da bi se to moglo dogoditi nagađaju i mnogi menadžeri koji predstavljaju igrače.

Problemi niželigaša

Klubovi u različitim razredima imaju različite manevarske mogućnosti. Odigravanje utakmica bez gledatelja znatno bi olakšalo financijsku situaciju premierligaša, no klubovi su u nižim ligama financijski daleko ovisniji o redovnoj posjeti na stadionu pa je direktor trećeligaša Gillinghama Paul Scally istaknuo:

'Odgode nam ne pomažu. Ako sad odgodimo isplatu plaća, za nekoliko mjeseci morat ću pronaći 600.000 funti. Gdje da nađem taj novac? Ostali smo bez utakmica i ne možemo igrače tretirati različito od ostalih zaposlenika. Ako to znači da će igrači morati pristati na smanjenje plaća, neka tako bude. Ako se svi klubovi u četiri lige, njih 91, slože i objave da neće kupovati igrače jedni od drugih (ako ne dođe do dogovora o smanjenju plaća), igrači će morati pristati na nove uvjete.' Premierligaši takvu ucjenu zasad nisu razmatrali.

Dogovori i pritisci na igrače

Neki klubovi već su djelovali samoinicijativno. Stručni stožer, igrači i uprava Leedsa, vodećeg kluba u Championshipu, do daljnjega su se odrekli dijela plaće kako bi osigurali da sva 272 ostala klupska zaposlenika nastavi primati svoju. Direktor premierligaša Crystal Palacea, Steve Parish, istaknuo je da zaposlenici mogu biti sigurni u svoje radno mjesto i obećao podupirati i zaposlenike koji inače rade samo za vrijeme utakmice. No neki su premierligaši krenuli drugim smjerom. Newcastle, Tottenham, Bournemouth, Norwich i Liverpool poslali su dio zaposlenika na privremeni odmor za vrijeme kojega bi im pokrivali 20% plaće. Ostatak bi primali iz državnog programa za očuvanje zaposlenosti osnovanog kako bi umanjio posljedice koronavirusa na zaposlenost. Postupak je, pogotovo Liverpoolov, naišao na brojne kritike bivših igrača. Liverpool je u izjavi istaknuo da će 'nove mjere uslijediti nakon sporazuma sa svim stranama' što se može čitati kao otvoreni pritisak na igrače da pristanu na smanjenje ili odgodu plaća.

Reakcija političara

Prebacivanje dijela troška nogometnih klubova na državu očekivano se pretvorilo u političko pitanje. Posebno oštar bio je Julian Knight predstavnik Konzervativne stranke u Parlamentu:

'Potpuno je suludo da igrači, koji su trenutno bez posla, nastavljaju primati stotine tisuća funti svakog tjedna dok osoblje koje omogućava rad klubova ostaje bez posla.'

Istaknuo je da uloga Programa za zadržavanje posla u doba epidemije koronavirusa nije podupiranje financija premierligaša i da bi, ako klubovi nastave plaćati sadašnje plaće igračima, a u isto vrijeme prebacivati troškove plaća osoblja na Program, trebalo uvesti poseban porez na njihovo poslovanje kojim bi se osigurala sredstva za financiranje plaća osoblja i ulaganje u razvoj nogometa. Njegov kolega Steve Brine izjavio je: 'Ne smijemo dozvoliti bogatim nogometnim klubovima da koriste sredstva iz Programa za plaće osoblja dok god isplaćuju visoke plaće igračima.'

Uključio se i ministar zdravstva Matt Hanckok: 'Svatko treba pridonijeti u ovoj krizi pa tako i igrači u Premier ligi. Uz sve žrtve koje mnogi rade, uključujući i moje kolege iz NHS-a (javnog zdravstvenog sustava Ujedinjenog Kraljevstva), od kojih su neki nažalost žrtvovali i svoj život u borbi s ovom bolešću, najmanje što nogometaši iz Premier lige mogu napraviti je nešto pridonijeti. Odigrajte svoju ulogu i pristanite na sniženje plaće.' Bivši nogometaši oštro su reagirali na ovakve izjave, nazivajući ih populističkima, dok je vlada pandemiju dočekala potpuno nespremna i zapostavila ulaganje u zdravstveni sustav.

Gary Neville tweetao je: 'Igrači Premier lige vjerojatno rade na prijedlogu kako pomoći klubovima, zajednici i NHS-u. No potrebno je više od dva tjedna da se usuglase detalji takve akcije. Matt Hanckok ima muda i obraz kada proziva igrače, a nije u stanju osigurati ni testiranje za zaposlenike NHS-a.'

Prijedlog premierligaša

Uslijed te bure, u petak 3. travnja vodstvo Premier lige održalo je video sastanak kako bi razgovaralo o sadašnjem stanju i njegovim financijskim implikacijama za Savez, Premier ligu i ostale razrede engleskog nogometa. Osnovni zaključci sa sastanka su:

  • 1. Sezona se sigurno neće nastaviti početkom svibnja. Žele ju nastavit i osigurati integritet natjecanja, ali tek kada to dopuste zdravstveni uvjeti. U ovom trenutku ne znaju kada će to biti moguće.
  • 2. Zbog ozbiljnih gubitaka nastalih nakon prekida utakmica, a kako bi zaštitili ostale zaposlenike u nogometu, klubovi Premier lige jednoglasno su se složili da će od igrača zatražiti uvjetno smanjenje plaća i odgodu njihove isplate u iznosu 30% njihova godišnjeg iznosa. Dogovoreni uvjeti bili bi podložni promjeni ovisno o situaciji.
  • 3. Klubovi Premier lige jednoglasno su prihvatili prijedlog odvajanja 125 milijuna funti za pomoć klubovima iz nižih ligaških razreda.
  • 4. 20 milijuna funti se odvaja za potporu NHS-u, zajednici i ranjivim skupinama za vrijeme trajanja pandemije

Subotnji razgovor s kapetanima i trenerima

Predstavnici Premier lige u subotu su videokonferencijom predstavili svoje zaključke kapetanima i trenerima momčadi. Istaknuli su da ligi prijeti ukupni gubitak od 1.137 milijarde funti. Zbog nedostatka gledatelja na stadionima izgubilo bi se 200 milijuna funti, 175 milijuna funti izgubilo bi se zbog sponzorskih obveza, a ako se ostale utakmice ne odigraju 762 milijuna funti bi trebalo vratiti nosiocima TV prava. Nakon sastanka PFA je pripremila izjavu. U njoj se istaknulo da su igrači svjesni situacije i spremni poduprijeti svoje klubove, osoblje, niželigaše i NHS. Pozdravili su prijedlog izdvajanja novca za potporu NHS-u i istaknuli da bi mogao biti bogatiji, a obvezali su se podržati i slične akcije pojedinih nogometaša u budućnosti. Pozdravili su potporu niželigaškim klubovima i istaknuli da bi trebalo naći održiv model stalne potpore cijele nogometne piramide. Oko točke smanjenja plaća izravno su se obrecnuli na izjave političara. 'Predviđeno smanjenje plaća od 30% unutar godine dana znači da će prirodi igrača pasti za više od 500 milijuna funti. Time bi vlada izgubila više od 200 milijuna funti poreznih prihoda. Kako bi to utjecalo na NHS? Jesu li predstavnici Premier lige o tome razmišljali kad su pripremali svoj prijedlog i je li to Matt Hanckok uzeo u obzir kad je od igrača tražio da prihvate niže plaće?... Želimo se što prije dogovoriti o svojim obavezama. No da bismo došli do jedinstvenog stava svih igrača Premier lige, čiji ugovori i financijske okolnosti poprilično variraju ovisno o klubu u kojem igraju, treba nam još vremena.' Pregovori bi se trebali nastaviti u narednim danima.

Prije sedam godina poznati sportski ekonomist Stefan Szymanski napisao je da se europski nogometni kapitalizam temelji na intenzivnom natjecanju u kojem se novac ulaže u potjeru za što boljim rezultatom, odnosno u plaće igrača. Veza između plaća igrača i dugoročnih, a nešto manje i kratkoročnih, uspjeha klubova je odavno utvrđena ekonomskim analizama. Europski nogomet podsjetio ga je na teoretski model savršenog tržišnog natjecanja, za razliku od američkog sustava monopola, kojim se osigurava ostvarivanje profita vlasnicima franšiza. Ni tada nisu svi klubovi funkcionirali na jednaki način, a europski i engleski nogomet zadnjih se godina ponešto promijenio. Jedan od ciljeva UEFA-inog FFP-a bio je gurnuti klubove prema profitabilnosti, a ulazak američkih vlasnika u engleske klubove promijenio je i prosječna očekivanja vlasnika o tome kako bi klubovi trebali funkcionirati. No i dalje najveći dio novca u pravilu odlazi na plaće igrača. Zbog istog razloga igrači će, kada novca nema, prvi biti na financijskom udaru i najviše izgubiti. Očekivati da se to neće dogoditi je nerealno. U PFA-u su potpuno u pravu kada ističu da od igračkih plaća država porezima ubire osjetne iznose. Oni su dio sustava u kojem TV kuće zarađuju na pretplati i reklamama, klubovi na posjeti, sponzorstvima i tv pravima, sve zato što ljudi žele gledati nogomet i spremni su svojevoljno izdvojiti za to određeni iznos. No osnovna aktivnost, igranje nogometa, je stala i u ovom trenutku novac koji bi trebao završiti kao klupski prihod i onda djelomično kao igračke plaće ne postoji, niti je jasno hoće li ga, u kojoj mjeri, i kada biti. U pravu su i kad ističu da različiti klubovi različito financijski posluju, pa bi, pogotovo iz igračke perspektive, dogovori sa svakim pojedinačnim klubom imali više smisla.

Ne možemo znati što misli svaki pojedini vlasnik kluba. Kao što je, bez uvida u klupske financijske tokove nemoguće znati jesu li svi ili neki u tu shemu uključeni klubovi prebacili dio troškova osoblja na državu iz nužde ili (samo) kao oblik pritiska na igrače, a potpuno je jasno zašto bi političari, i ne samo oni, smatrali da je državno financiranje dijela troškova nogometnih klubova u ovom trenutku potpuno suludo, pogotovo ako je problem rješiv na drugi način. Pogotovo ako misle da na tome mogu zaraditi političke poene u situaciji za koju mnogi misle da su je dočekali nespremni. Jasno je da će se situacija rasplesti tako da igrači ostanu, trajno ili, barem u Premier ligi, privremeno, bez dijela plaće i da se radi o jedinom mogućem rješenju. No do točnog raspleta očekuje nas još pregovora, vjerojatno uz ponešto buke i bijesa svih uključenih strana. Mnogi će biti skloni osuditi cijelu situaciju, no akteri se u njoj, u skladu sa zadanim parametrima, ponašaju manje više racionalno. Cijela situacija je ljudska, tako previše ljudska.