'Došao je taj trenutak. Puno puta sam ponavljao da vas nogomet ostavi prije nego što vi ostavite njega... Jučer su mi liječnici preporučili da odem na operaciju, bolje prije nego kasnije, kako bih ugradio umjetni kuk i pokušao nastaviti koliko-toliko normalan život', počeo je Aduriz, pa nastavio:

'Nažalost moje tijelo je reklo da je dosta. Ne mogu pomoći svojim suigračima kako bih želio i kako oni to zaslužuju. I ovo je život profesionalnog sportaša. Jednostavno, jako jednostavno... Nažalost, suočavamo se s puno ozbiljnijom i bolnijom situacijom. Pandemija koronavirusa nam je nanijela nepopravljivu štetu i svi zajedno se moramo nastaviti boriti.'

Dva je desetljeća profesionalnog nogometa iza njega, sedam klubova, ukupno 780 utakmica u svim natjecanjima i 285 zabijenih golova. Veličanstvena karijera jednog od najobožavanijih baskijskih nogometaša ikad.

'Zbog toga, ne brinite za mene... Zaboravimo na završetke iz bajki, jer bit će vremena da se oprostimo. I da, došlo je vrijeme da kažem zbogom. Za mene je ovdje kraj, kraj mog puta, nezaboravnog i prelijepog od početka do kraja. Hvala vam toliko puno', zaključio je Aduriz koji tako neće zaigrati u baskijskom finalu Kupa protiv Real Sociedada iz njegova rodnog San Sebastiana. Baš se na toj utakmici trebao i službeno oprostiti od nogometa...

Aduriz je za Athletic ukupno odigrao 407 utakmica u svim natjecanjima te je postigao 172 gola, a tijekom karijere još je nosio dres Valladolida, Valencije i Mallorce.

Za Španjolsku je upisao 13 nastupa uz dva gola, dok je za reprezentaciju Baskije postigao 12 golova u 13 nastupa.

Aduriz je sigurno jedan od najboljih napadača u La Ligi u posljednjih 15 godina i mnogi vjeruju da je imao kapacitet da zaigra za puno jače i veće klubove. Pa ipak, novac mu nikad nije bio primaran i uvijek je birao srcem.

Nevjerojatno zvuči podatak da napadač takvih kvaliteta u klubovima u kojima je igrao kao profesionalac na dresu nikada nije nosio broj devet. Za njega je 'devetka' bila zaštitni znak u omladinskim kategorijama, ali nažalost u profesionalnom nogometu mu se nije posrećilo da nosi taj broj što je stvarno nevjerojatno za karijeru koja je trajala gotovo 20 godina.

U prvoj sezoni u Bilbau nosio je dres s brojem 30, a pored toga u ovom klubu je nastupao još u dresovima s brojevima 23 i 20 koji ga je krasio posljednjih osam godina. U Valladolidu je nosio dres 17, Mallorci 21, te u Valenciji dres s brojem 11.

No, želja da nosi 'devetku' ispunila mu se na reprezentativnom nivou jer je na nekoliko utakmica za reprezentaciju Španjolske s pravom 'zadužio' tu čast.