Ako se i posljednji aspekti ovog transfera formaliziraju (a sve se čini da je gotovo), Mario Mandžukić dolazi po treći puta zaredom u redove europskog viceprvaka (bili su to i Bayern i Atletico kada su potpisali Mandžu). Ako ništa drugo, zanimljiv podatak... Kako bismo dali odgovor na pitanje čemu se Mandžo u Torinu može nadati te kakva će biti njegova pozicija, moramo postaviti klupske prilike u kontekst...

Odlazak Teveza mijenja sve

Kako je već nagovijestio ove zime, Carlos Tevez vraća se u Argentinu, kako bi ponovo živio sa svojom obitelji, koja mu sada postaje prioritet. Posljednje će nogomete godine provesti u svojoj Boci, a navijači Juventusa mogu mu samo zahvaliti za ono što je napravio za klub u protekle tri sezone (ove nogometne godine 29 golova i osam asista u 46 dvoboja). Ne samo da je bio najbolji strijelac i ponajbolji igrač, već nikad nije zatajio u velikim utakmicama, a u nekim je bio zapravo maestralan (prva utakmica protiv Reala kao primjer). U tom se odnosu Juventus ponio kao gospodski klub i nije radio probleme igraču koji nominalno ima još jednu godinu ugovora, što može samo veseliti sve navijače Stare Dame.

Kada iz ekipe odlazi toliko bitan igrač kakav je bio Carlos Tevez, postoje samo dvije opcije – ili dovesti igrača koji može na terenu raditi iste ili slične stvari, ili promijeniti sustav igre. Enter Paulo Dybala, a izbor pada na 'opciju A'! Mladić koji je protekle sezone, igrajući za Palermo, pokazao kako ima sve atribute kojima može nadomjestiti Teveza (s 13 golova i 10 asistencija u prvenstvu – kao i Tevez, direktno uključen u 35% od ukupno golova ekipe), čovjeka koji bio postao ikona kluba samo da je ostao koju sezonu duže. Cijena je i više nego paprena za ovog 21-godišnjaka, punih 32 milijuna eura, koliko je Juventus uplatio na konto Palerma.

Već i paušalan pogled na ključne brojke odaje kako je tome tako. Tevez je bio ne samo uspješan strijelac i asistent, već i igrač koji je svojim kretanjem i proigravanjima činio suigrače boljima. Ako se uzme u obzir da je imao u prosjeku po dva driblinga i dva ključna dodavanja po susretu, uz podjednako toliko pretrpljenih prekršaja, dolazimo do brojke od četiri do šest situacija kojima otvara prilike svojim suigračima po susretu. Nema trenutačno napadača koji se bolje kreće između linija uz gotovo pa besprijekornu suradnju sa suigračima. Paulo Dybala tek je malo lošiji dodavač lopte (njegovih 81 naspram Tevezovih 86 posto), a ponešto bolji dribler, jer je mlađi i poletniji. Fizički su isti tp igrača, a sama činjenice da je Dybala podijelio 10 asistencija ove godine stavlja ga na vrh Serie A te pokazuje da je igrač iznimno sklon suradnji.

Sve to dokazuje jednu stvar – jedno mjesto u Juventusovom napadu je već popunjeno! To je mjesto 'razigravača-napadača', igrača koji ne služi samo kako bi trpao golove, već služi kako bi aktivno sudjelovao u izgradnji napada. To će (a visoka odšteta samo to dodatno potvrđuje) nedvojbeno biti Paulo Dybala.

Što to znači za Mandžukića?

Gotovo cijele prošle sezone Allegri je pokazao da voli igrati s dva napadača, a upravo je suradnja Teveza i Morate bila jedan od važniijh razloga prolaska Juventusa do finala Lige prvaka. Mandžukić se može nadati kako će konkurirati za to mjesto drugog napadača, kojeg je većinu sezone držao Llorente, da bi ga krajem godine preuzeo Morata. Ako se samo pogleda posljednjih pet utakmica, redom protiv jakih i iznimno jakih protivnika, lako se vidi kako je Morata okončao nogometnu godinu; po pogodak u dvije utakmice polufinale (Real Madrid), te u samom finalu, kao i odlične partije protiv Intera i Napolija u prvenstvu (gol i asistencija). Slobodno se može reći, nije moglo bolje za mladog Španjolca.

A upravo će on biti konkurencija Mariju Mandžukiću, koji dolazi u Juventus kao igrač koji nije postigao pogodak za klub čitavu vječnost, a u posljednjoj utakmici koju je igrao za reprezentaciju ujedno je i promašio i skrivio penal (iako je postigao pogodak). Njegov kraj sezone teško da je mogao biti gori.

Mandžukić dolazi u Juventus kako bi popunio mjesto koje će ostati upražnjeno odlaskom Fernanda Llorentea, koji odlazi nezadovoljan činjenicom da je izgubio mjesto u prvom sastavu (kojeg je većinu sezone imao), a zainteresiranih klubova za njegove usluge neće nedostajati. Llorente, Morata i Mandžukić redom su isti tip napadača, kako fizičkom staturom, tako i načinom igre. Riječ je o igračima koji sve pogotke postižu unutar 16-erca (često i glavom), koji imaju minimalnu suradnju sa suigračima (oko 20 dodavanja po susretu, pa i manje) te koji mogu igrati leđima prema golu. Mandžukić je bolji u zračnim duelima, Morata je bolji tehničar i bolje se kreće po terenu.

Što bi mogao biti problem za Mandžukića?

Kada je dolazio u Atletico, bio je igrač 'kojeg Guardiola nije razumio', koji iako redovito postiže pogotke je ispao kolateralna žrtva Pepove trenerske filozofije te zaslužuje puno više od onoga što je dobio u Bayernu. Dolazio je u momčad koja mu naoko odgovora stilom igre, te kod 'trenera ratnika' Simeonea, koji bi morao njega razumjeti u dušu. Pa ipak, nije baš ispalo tako...

Sada, kada dolazi u Juventus, dolazi kao igrač koji je nekoliko mjeseci van forme, kao igrač koji je pokazao da ima problema s dva različita trenera (Guardiola i Simeone) koji sami karakterom i stilom igre ne mogu drugačiji, te kao igrač kojeg se Atletico zapravo želio riješiti (iako ne pod svaku cijenu). Dakle, ne dolazi više kao igrač-pobjednik, koji je razarao sve pred sobom pod Heynckesom, nego dolazi kao netko s etiketom 'problematičnog igrača' koji dugo nije postigao pogodak.

Kada se sve zbroji i oduzme, teško je očekivati da će Mandžukić imati prednost pred Moratom. Iako u Španjolčevu ugovoru postoji klauzula koja ga instantno može vratiti u Madrid, ona nije aktivirana, a iz Madrida ničime nisu dali do znanja da će to i napraviti. Dakle, Morata bi morao, s obzirom na ono što je odigrao u ključnim utakmicama, imati prednost pred Mandžukićem, baš kao što je Gomez imao pred njime prednost kada je Mandžo dolazio u Bayern.

Kako bi uspio u Juventusu (doduše, niti to nije garant, ali je uvjet), Mandžukić u glavi mora napraviti 'pomak unazad' – pomak prema onom igraču koji dolazi kako bi se borio za mjesto, umjesto da bude onaj igrač koji ulazi u probleme s trenerom kada nije na terenu. Mora znati da će Morata biti u prednosti, mora znati da ga Allegri neće doživljavati kao 'osmo svjetsko čudo' te mora znati da je za Dybalu plaćen značajno veći novac te da se nade kluba prije svega vežu uz njegovo partnerstvo s Moratom (obojica su u ranim dvadesetima). Sve ono što je znao kada je dolazio u Bayern, samo da bi naposlijetku oteo mjesto Mariju Gomezu.

Da li Mandžukić ima u sebi još jedan poguranac, još jedan trenutak inata kada će dokazati da ponovo može biti bitan dio velike europske momčadi, to ostaje da vidimo. S obzirom na ono što je pokazivao u posljednje vrijeme, dalek je put do toga...