Trivium su osnovani još davne 1999. godine u Orlandu na Floridi, a sadašnju postavu čine iskusni glazbenici: Matt Heafy, Corey Beaulieu, Paolo Gregoletto i Alex Bent.

Nazvani prema latinskom izrazu za raskršće puteva, poznati su po svojoj energičnoj stilskoj mješavini heavy metala, metalcorea, thrash metala i melodičnog death metala. Prvi album 'Ember to Inferno'su objavili 2003. godine za manje poznatu diskografsku kuću Lifeforce. Tek godinu kasnije potpisuju za prestižnu diskografsku kuću Roadrunner i za njih objavljuju osam albuma i dvadesetak singlova. Do sada su prodali više od milijun albuma diljem svijeta, a posljednji album 'The Sin and the Sentence', objavljen 20. listopada 2017. naišao je na pozitivan odjek: svojom žestinom zadovoljit će stare fanove, ali zasigurno će privući i neke nove obožavatelje kojima će se svidjeti njihova moderna glazbena vizija nadahnuta old school metalom.

Kao posebni gosti na ovoj turneji pridružuju im se hardcore thrash metalci Power Trip iz Texasa i britanski death metal bend Venom Prison koji predstavljaju svoj odličan prvijenac 'Animus'.

Trivium se trenutačno nalaze na europskom dijelu turneje na kojoj osim starog opusa izvode i pjesme s novog albuma, a u intervjuu za tportal su otkrili ponešto o kreativnom procesu te što publika može očekivati na njihovom prvom nastupu u Hrvatskoj.

Kako biste predstavili vaš novi album 'The Sin and the Sentence'? Trivium je poznat po tome što na svakom novom albumu traga za novom inspiracijom, što je bila nit vodilja na ovom?

Paolo Gregoletto: 'The Sin and the Sentence' je naš osmi studijski album. Nakon prošlog albuma 'Silence in the Snow', bio sam pun ideja pa sam odmah počeo zapisivati glazbu i rifove. Kad smo se vratili s turneje, već sam imao tri, četiri nedovršene stvari. Dao sam ih Mattu i Coreyju i započeli smo rad na novom materijalu. Između nastupa i turneja stalno smo radili nove stvari, pa smo na kraju izdvojili ono što smo osjećali da ne odgovara nekom našem osjećaju. Namjera nam je bila snimiti čvrst i žestok album koji bi bio na tragu prethodnika po pitanju melodije, ali daleko intenzivniji kad se radi o rifovima, bubnjevima i jačini vokala.

Jesu li sad problemi s glasom iza vas i kako ste se oporavili? Jeste li se tad bojali za budućnost benda?

Matt Heafy: Da, uspješno sam se oporavio i vratio svoj glas zahvaljujući satovima pjevanja kako bih svladao nove tehnike. Intenzivno sam vježbao s učiteljem vokalnih tehnika Ronom Andersonom. Svečano sam si obećao da više nikad, ali nikad neću nepravilno pjevati scream dionice! Zbog toga sam si potpuno uništio glas, a to sam radio cijelo vrijeme otkako sam krenuo u priču s bendom, dakle gotovo 15 godina. I bio sam zbog toga užasnut jer sam se stalno bojao kako bi mi se opet mogla dogoditi ista situacija. Ipak, s druge strane to je bila najbolja stvar koja me je snašla jer me je to natjeralo da krenem vježbati glas i screamove kako spada te počnem na neki način otpočetka. Još uvijek nastojim pjevati i screamati na pravi način bez straha da ću ponovno uništiti glas. Zahvalan sam Mattu iz Avanged Sevenfold koji me je spojio s Ronom Andersonom koji mi je pomogao oko vokalnih tehnika. Kad ispravno koristite svoj glas i screamate nećete si potrgati glasnice - tad svaki koncert postane puno lakši jer se možete bez straha prepustiti užitku live svirke. Ako pjevate na ispravan način, tad nema bojazni. Toliko sam istreniran da mogu izvesti stari opus Triviuma sa svih sedam albuma koji sad puno bolje zvuči uživo. Zato sam sretan što mi se dogodilo s glasom.

Koje pjesme s albuma su vam osobni favoriti?

Matt Heafy: Za mene je to 'Betrayer'. Mislim da nikad nismo imali pjesmu koja ima takvu širinu najrazličitijih utjecaja.

Alex: 'Beyond Oblivion' jer je brza, brutalna i izravna.

Mnogi će se složiti da su ljubitelji metala najfanatičnija glazbena publika, pa mnogi s istim žarom slušaju takvu glazbu i po 20, 30 godina. Zbog čega je to tako?

Matt Heafy: Metal je danas puno više od glazbenog žanra, to nije samo stil glazbe već jednostavno način života.

Mislite li da je metal bio popularniji u prošlosti nego danas? Sviđa li vam se tzv. popularna glazba koju možemo čuti na MTV-ju, VH1-u i sl.?

Matt Heafy: Prošle sam godine, kad sam dobio zadatak napraviti popis najboljih albuma u godini, imao popriličnih problema jer je lista bila vrlo duga. To je znak da je metal dobro i da je živ. Dok god bendovi i zajednica podržavaju jedni druge, bit će samo još popularniji u budućnosti.

Koji događaj iz karijere ćete zauvijek zapamtiti?

Matt: Pa mislim da je to bio naš nastup na festivalu Download 2005. koji su Britanci proglasili jednim od najboljih koncerata na tom festivalu. Mi smo tad prvi put nastupali na Downloadu, a organizatori su odlučili u jednom trenutku staviti nas s headlinerima na najvećoj pozornici. Bio je nevjerojatan osjećaj vidjeti oko 40 tisuća ljudi koji došli vidjeti naš nastup. U to vrijeme smo voljeli tulumariti tako da smo bili mrtvi umorni, ali na svu sreću i za nas i za publiku, koncert je prošao bez greške. Od tad sam si obećao kako ću uvijek dati sve od sebe i ozbiljnije se odnositi prema bendu. Biti na turneji je super zabavno, ali želim biti odgovorni prema našoj publici i pružiti im najbolji show. Kad sam doma, vrlo sam discipliniran: svaki dan u tjednu vježbam glas oko jedan do dva sata, a barem jedan sat dnevno sviram gitaru.

Što slušate danas? Vaši omiljeni bendovi svih vremena?

Matt Heafy: Sad najviše slušam Venom Prison, Abysmal Agony; Nine Covens, Thy Unknowing Servants, SHVPES, Skin & Bones, A Forest of Stars, Drawing Down The Ruin, Abhorrent Decimation, Heretic Sacrifice...

Paolo Gregoletto: Moji omiljeni bendovi svih vremena su: Metallica, Iron Maiden, Megadeth.

Corey Beaulieu: Moji omiljeni bendovi su Megadeth, Metallica i Death.

Kako se opuštate kad niste na turneji ili u studiju? Kako provodite svoje slobodno vrijeme? Partijate li ili ste radije kod kuće?

Matt Heafy: Kad nisam zauzet obvezama, nastojim se baviti onim stvarima koje me ispunjavaju i koje inače volim raditi poput satova kuhanja, vokalnog treninga s Ronom Andersonom, satova klasične gitare... Bavim se i jogom, borilačkom vještinom jiu jitsu, tjelovježbom... Mislim da je bitno stalno raditi na sebi i uvijek se truditi biti što bolji. Moji su uzori Bruce Dickinson, Ronnie James Dio i Freddie Mercury i želio bih im se približiti što je više moguće. Svatko bi si trebao postaviti visoke ljestvice u životu kako bi dao ono najbolje. Što se tiče izlazaka, to više nije kao nekad jer sam jako fokusiran na glazbu. Kad sam na turneji imam svoj raspored aktivnosti poput vježbanja kojeg se i tad pridržavam. Bitno je imati stvari koje vas zaokupljaju i ispunjavaju zadovoljstvom. Naravno, uvijek nađem vremena i za zabavne stvari: npr. isprobavanje lokalne gastronomije.

Prvi puta ste u Hrvatskoj, imate li poruku za obožavatelje?

Paolo Gregoletto: Već neko vrijeme želimo nastupiti u Hrvatskoj. To nam je bila velika želja, a i fanovi su nas stalno pitali za koncert. Zbog toga smo uzbuđeni i jako se veselimo koncertu u Hrvatskoj.