BRANKO ĐURIĆ ĐURO:

Uz dužno poštovanje, 90 posto onih koji pišu kritike nerealizirani su ljudi

25.03.2017 u 15:04

Bionic
Reading

Najveći balkanski komičar, glumac, redatelj, dramski pisac i frontman banda, Branko Đurić svojom 'Đurologijom' trenutno puni dvorane širom svijeta i regije te ponovo žirira, ovog puta u RTL-ovu natjecateljskom showu 'Superljudi'

'Sve te posebne vještine koje vidimo u showu 'Superljudi', a riječ je o ljudima koji imaju stvarno genijalne sposobnosti, sve od toga bi mi dobro došlo u privatnom životu. Pamćenje brojeva mi ide najteže i jedan od kandidata objasnio mi je kako pamti brojeve pa sad to pokušavam naučiti. Show 'Superljudi' mi se sviđa jer imam mogućnost gledati nastupe u kojima uživam i još me plaćaju za to', kaže Đuro kojeg od ove subote 25. ožujka u 20 sati možemo gledati u novom showu.

To što on glumi, režira, producira, svira, pjeva, ne smatra nikakvom genijalnošću.

'Obučavao sam se za to. Studirao sam glumu, to mi je profesija, to nije genijalnost. Kompliment mi je ako mislite da to što radim - dobro radim', ističe.

Prije nekoliko mjeseci je na YouTubeu otvorio kanal 'Kako Da kako Da ne' na kojem predstavlja filmiće koji mnoge oduševljavaju prepoznatljivim humorom.

'Smislimo to prije. Moj sin to snima, on završava fotografiju. Njegova djevojka, moja kći, supruga... To je obiteljska priča. Još ćemo toga snimiti', najavio je.

Njegova 'Đurologija' definitivno je među najtraženijim i najuspješnijim predstavama na ovim prostorima u posljednjih 20 godina. (Anti)stand-up komedija godinama obara rekorde - odigrana je više od 150 puta, gledalo ju je preko 80.000 ljudi u Australiji, Europi, Americi... 

'Radim dosta stvari trenutno. Nekako mi je dosadno da se bavim samo jednim poslom, a uživam u tome što radim. Znam da ponekad izvana izgledam kao neki ambiciozni kreten. Nisam radoholičarnego radim stvari koje me inspiriraju i u kojima uživam. Sretan sam što mogu živjeti od posla koji volim. Ne bih mogao raditi sve poslove. Kad bih morao odabrati jedan od ovih s kojima se bavim, onda bih bio muzičar. Najviše mi je žao što najmanje vremena provodim s bendom i premalo sviram gitaru', priznao je.

Sa svojim bendom Bombaj štampa kojeg je osnovao u osamdesetih godina, nastupa tek na nekoliko koncerata godišnje.

'Nitko u bendu ne živi od muzike i onda nas to ne tjera da stalno imamo koncerte. Sviramo iz svog užitka, gušta. Još uvijek sviramo onako kako smo svirali 80-ih godina u garaži, taj zvuk se nije promijenio', priznao je.

'Trenutno sam najviše u Zagrebu gdje s Reneom Bitorajcem otvaram 'Ludu kuću' i sad mi je to prioritet. Sad je to u fazi da mislimo na jesen otvoriti vrata za publiku. Kino Mosor srušili smo do temelja i gradimo iznova sve, kompletnu infrastrukturu. Nadam se da ćemo uz pomoć sponzora koje mislimo pridobiti, uspjeti završiti to kako treba', kaže. S Reneom je dobru suradnju uspostavio radeći na serijama 'Naša mala klinika' i filmu 'Ničija zemlja'.

Kritike, kaže, ne prati.

'Uz dužno poštovanje pravim kritičarima, mislim da su 90 posto onih koji pišu kritike nerealizirani ljudi. Apsolutno ih ne treba podcjenjivati, ali mislim da mi ne znači kritika. Više mi znači smijeh publike i žena koja mi je došla nakon predstave i rekla da to nije predstava, nego da 'Đurologiju' treba najavljivati i pisati o njoj kao terapiji smijehom. Uvijek bude situacija da se ljudi smiju toliko dugo da ne mogu nastaviti predstavu. Zadnja predstava koju sam imao u Londonu, a traje sat i 35 minuta, trajala je dva sata. Toliko je bilo reakcija da sam morao čekati publiku da se prestane smijati', rekao je.

Kad je riječ o smijanju i duhovitosti, nije opterećen time da ljudi od njega uvijek očekuju da bude dobre volje, nasmijan i baca fore.

'Nije to opterećenje, nego mi je žao da razočaram ljude, ali ja sam privatno mnogo ozbiljniji od likova koje tumačim. Obično me ljudi koji prvi put kontaktiraju sa mnom pitaju: Što si to neraspoložen? Nisam neraspoložen, nego nisam taj lik koji tumačim. Ima u meni humora, ali ja se ozbiljno bavim svojim poslom i uvijek govorim i mislim da je komedija jedan od najozbiljnijih poslova koje čovjek može izabrati.'

Godine i uspjeh nisu ga promijenili, zadržao je iskrenost i široku bosansku dušu. Ponosno 'gazi' 50. godinu i super se osjeća.

'Kad čovjek pređe pedesete, dođe u neku krizu. Dosta je truda tu, vježbam jogu, vegetarijanac sam, meditiram nekoliko puta dnevno', kaže.

Sarajlija s ljubljanskom adresom s obitelji, suprugom i njihovim kćerima Zalom i Elom te sinom Filipom iz prvog braka, je jako povezan. Ništa mu nije ljepše nego s njima se ljeti smjestiti na brod pa ploviti Jadranom. Nema, kaže, boljeg punjača

'To je glavno! Najljepša stvar u životu mi je biti u stalnom kontaktu s ljudima koje najviše volim', kaže.

Sa suprugom Tanjom Ribič, slovenskom glumicom, glumio je u filmovima 'Kajmak i marmelada', 'Ljubav traktor i rock ‘n’ roll', a osim toga imaju stabilan brak.

'Ljubav je pokretač. Ne može zajednica funkcionirati na dogovoru. Dogovor ništa ne znači ako nije potkrijepljen ljubavlju. Ona je prva, a iz nje dolazi poštivanje', tvrdi Đuro.