HTV vam je dao povjerenje u obliku emisije. Čime ćete zainteresirati gledatelje i kako će izgledati vaša emisija?
U emisiji 'Svaki dan, dobar dan' trudit ćemo se pružiti konkretna rješenja za konkretne probleme, a govorit ćemo o svemu od uređenja doma do uređenja međuljudskih odnosa. Govorit ćemo mnogo o ljubavi, roditeljstvu, zdravlju, poslovnim problemima… Većina emisija će imati glavnog gosta koji upravo prolazi kroz neku problematičnu situaciju, stručnog suradnika koji nam pomaže u traženju rješenja, kao i druge goste koji su već prošli kroz nešto slično i koji nam onda mogu poslužiti kao primjer i inspiracija. Od mene se očekuje da budem aktivan i angažiran voditelj pa ću i ja povremeno davati savjete i sugerirati neka rješenja.

Vaša predavanja su uvijek popunjena do zadnjeg mjesta, knjige su vam među najprodavanijima, inbox vam je prepun mailova s pitanjima i molbom za savjete… što to govori o stanju nacije?
Govori da se žele baviti svojim životom. Naravno da ja ne mogu živjeti umjesto nekoga i da ne mogu donositi odluke umjesto nekoga, ali sjajno je ako ljudi u knjigama ili na predavanjima pronađu alate koji im mogu pomoći u sređivanju odnosa prema sebi i drugima. Uglavnom, nemam dojam da je naša nacija posebna u tom smislu i da takav interes govori da smo u lošem stanju jer u drugim razvijenim zemljama postoji još veći interes za takve teme.

Rekli ste da dobivate mnoštvo mailova na koje ne stižete odgovoriti. Kakve savjete najčešće traže žene, a kakve muškarci, što ih najviše muči? Obraćaju li vam se više žene ili muškarci?
Češće mi se obraćaju žene, ponajviše zbog toga što postoji suludo uvjerenje da se pravi muškarci ne bi trebali baviti emocijama ili da bi trebali sami pronalaziti rješenja. Naravno, meni se čini da pravi muškarci spontano izražavaju svoje emocije te da su dovoljno snažni da priznaju da su ponekad ranjivi. Većina pitanja je o ljubavi, trebamo li biti iskreni s partnerom, kako pronaći vrijeme za sebe kao partnera, roditelja, prijatelja… jer svi smo prezaposleni. Kako djeci prenijeti pozitivne životne vrijednosti, kako razviti zdravu ljubav prema sebi koja ne vodi do arogancije i egoizma…

U percepciji javnosti Bruno Šimleša je 'majstor za ljubav'. Doživljavate li vi sebe tako?
Najviše pišem i govorim o ljubavi pa valjda zato ta etiketa, iako im nisam pretjerano sklon. Znam voljeti i znam da je smisleno život posvetiti življenju ljubavi, a navikao sam se na sve moguće nazive, manje ili više cinične, manje ili više precizne.

Kako netko tko je tek u 30-im godinama života može biti vjerodostojan te relevantan za pružanje odgovora na tako važna životna pitanja?
Razumijem da je nekima to problematično. No 12 godina radim s ljudima i prošao sam s njima kroz tisuće problematičnih situacija, kao i pokušaja pronalaženja rješenja. Kada s njima proživite stotine razvoda, preljuba, gubitaka dragih osoba, učenja zdravog komuniciranja s partnerom i bezbroj drugih situacija, naravno da sam uočio neka pravila i alate koji funkcioniraju. A mislim da i većina ljudi osjeća da se držim apsolutno svega što govorim, što je izuzetno bitno kad se bavite time. Dobro se osjećam u svojoj koži kada govorim o zahvalnosti jer je osjećam, o nalaženju mira s roditeljima jer sam ga stvorio, o razvijanju samopoštovanja jer sam ga izgradio, ali ne osjećam da sam vredniji od drugih. Djelima potvrđujem svoje riječi i većina ljudi to osjeti.

Koja je najveća zabluda kada je riječ o ljubavi?
U Ljubavologiji ih ističem 15, ali iskreno, ima ih mnogo više. Često smatramo da nije bitno to što nemamo slična uvjerenja ili da je pametno lagati da bismo privukli nekoga ili da je normalno da ljubav nestane s godinama, no najbolnije je kad se pomirimo s onim što znamo i osjećamo da ne zaslužujemo više.

Koje je vaše objašnjenje za raspad svakog trećeg braka u Hrvatskoj?
Mislim da je bitno nekoliko faktora, a nikako se ne slažem s tezom da su današnji brakovi osjetno nekvalitetniji. Čini mi se da su se ljudi prije lakše mirili s onim što znaju da ne zaslužuju, bilo je društveno prihvatljivije da žene trpe u lošim brakovima, a i ekonomski su bile mnogo ovisnije o muškarcima. S druge strane, postojala je stigma na razvodu. Danas mi se čini da je sve jasnije kako je veći problem i sramota ostati u braku koji te ne zadovoljava, nego otići iz takvog odnosa. Naravno da je razvod zadnja opcija i naravno da bismo trebali pokušati sve da ga spasimo, ali ako ni nakon toga ne funkcionira, smatram da je mudrije i zbog nas i zbog naše djece da im pružimo zdraviju životnu klimu u kojoj ne moraju gledati mamu i tatu kao cimere ili da se mrze ili da su ravnodušni jedno prema drugome.

Iako ste u sretnom braku, kako se vi osobno nosite s ljubavnim iskušenjima? Tražite li vi pomoć ili ste sam sebi dovoljan?
Zasad sve eventualne probleme rješavamo sami. Roditeljstvo je stvorilo potpuno novu dinamiku našeg odnosa i trebalo nam je vremena da se snađemo, ali sada već polako hvatamo konce.