Rosalía idućeg tjedna planira objaviti 'Lux', svoj četvrti studijski album. Kao što je njezin radikalni pop proboj s albumom 'El Mal Querer' bio svojevrsni odgovor na formalnu ozbiljnost njezinog debija 'Los Angeles', a 'Motomami', senzualni i industrijski album, reakcija na 'El Mal Querer', tako je i 'Lux', album koji šokira formalnom odvažnošću i zaigranošću, odgovor na sve to. Ili možda uzdignuće iznad svega toga.

'Lux' je album o božanskom ženstvenom, vjeri i brutalnostima ljubavi, s pjesmama na 13 jezika: španjolskom, katalonskom, engleskom, latinskom, sicilijanskom, ukrajinskom, arapskom, njemačkom i drugima. Rosalía je dvije godine posvetila radu na albumu, velik dio vremena učeći pisati i pjevati na drugim jezicima.

'Puno je tu pokušaja razumijevanja kako drugi jezici funkcioniraju', rekla je 33-godišnja Rosalía u intervjuu za emisiju Popcast The New York Timesa. 'To je intuitivno, pokušavam pisati i vidjeti kako će to zvučati na drugom jeziku.' Koristila je Google Translate, konzultirala prevoditelje – 'Ako ovo rimujem s ovim, ima li smisla?' – te učitelje fonetike.

Na kraju je sve pjesme otpjevala sama, bez pomoći umjetne inteligencije. 'Sve je ljudski – posve ljudski', rekla je.

Rezultirajući album 'poput slagalice, poput labirinta', spaja operne i klasične tradicije s popom. Londonski simfonijski orkestar prisutan je kroz cijeli album, u aranžmanima Caroline Shaw i drugih. Zvuk, koji potpisuju Rosalía, Noah Goldstein i Dylan Wiggins, istodobno je snažan, oštar i eteričan, kao da gazi po povijesti, neprijateljima i svojoj staroj javnoj slici.

Kao što je nekad studirala flamenco da bi ga svladala i preoblikovala po svojoj volji, tako je i ovaj album čin vjere u među-kulturnu odanost, ali i izraz umjetničke samouvjerenosti i gladi.

'Riječ je o ljubavi i znatiželji – želji da bolje razumiješ drugoga', rekla je. 'Simone Weil kaže: ljubav je voljeti udaljenost između sebe i voljenog objekta. Mislim da je to istina: razumijevanjem drugoga možda možeš bolje razumjeti sebe – i naučiti voljeti bolje.'

Nadolazeći album najavila je singlom 'Berghain' koji je glazbeni i vizualni spoj klasične, eksperimentalne pop i elektroničke glazbe, u kojem gostuju islandska pop ikona Björk i eksperimentalni američki glazbenik Yves Tumor.

Naziv pjesme odnosi se na kultni berlinski klub, simbol europske klupske kulture i mjesto provoda bez granica, koji Rosalía koristi kao metaforu preobrazbe i duhovnog iskustva.

Glazbeno, pjesma počinje gudačima nalik na Vivaldija, a završava snažnim naletom energije u stilu Stravinskog, uključujući izvedbu Londonskog simfonijskog orkestra pod ravnanjem Daníela Bjarnasona. Rosalía pjeva na njemačkom, španjolskom i engleskom jeziku, a vokalno se izmjenjuju operni dijelovi i suvremeni pop izrazi. Björk i Yves Tumor dolaze s vokalnim dionicama koje pjesmi daju nadrealnu dimenziju. Video je režirao Nicolás Méndez i prikazuje Rosalíju u dnevnim aktivnostima praćenoj orkestrom, a Björk se pojavljuje kao ptica, dodajući mitski sloj priči.

Pjesma je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama, a osobito videospot kojeg je režirao Nicolás Méndez, dugogodišnji suradnik Rosalíe poznat po vizualnim eksperimentima i dubokoj simbolici.

U spotu dominira kontrast svakodnevnih, naizgled običnih prizora i mitskih elemenata, koji zajedno stvaraju intenzivan i slojevit doživljaj. Rosalíu pratimo u seriji dnevnih aktivnosti, ali istovremeno je okružuje i nadopunjuje orkestralni ansambl, što naglašava dualnost između zemaljskog i duhovnog.

Poseban vizualni moment je pojava islandske umjetnice Björk kao ptice, što donosi dodatnu dimenziju mistike i simbologije, povezujući glazbu i video u priču o transformaciji i slobodi.