U nesvakidašnje intimnom razgovoru vođenom tijekom privatnog obilaska dvorca Windsor, šetnje s obiteljskim koker španijelom Orlom i posjeta pubu Two Brewers, princ William otvorio je teme koje rijetko dijeli s javnošću.

'Za mene, biti autentičan, biti svoj i iskren - to me pokreće', rekao je prijestolonasljednik Eugenu Levyju, uz kriglu jabukovače, dodajući da se ujutro ne budi razmišljajući o danu kada će postati kralj, ali da svoje uloge shvaća krajnje ozbiljno. 'Važno je da ne osjećate kako uloge posjeduju vas - vi morate posjedovati njih.'

Govoreći o viziji buduće vladavine jasno je poručio: 'Mislim da je sigurno reći da je promjena na mom dnevnom redu. Promjena nabolje. Prihvaćam je i uživam u njoj - ne bojim je se. Ne pretjerano radikalna, ali promjene koje se moraju dogoditi.' Nadovezao se i na pitanje budućnosti sina: 'Želim stvoriti svijet u kojem je moj sin ponosan na to što radimo, svijet i posao koji doista utječu na živote ljudi nabolje.'

Jednako jasno postavio je i granice prema medijskom zadiranju u privatnost. 'Nadam se da se nećemo vraćati nekim praksama iz prošlosti u kojima smo Harry i ja morali odrastati', kaže, referirajući se na iskustva iz djetinjstva. 'Ako to pustite da se ušulja, šteta obiteljskom životu može biti golema - zakleo sam se da se to mojoj obitelji neće dogoditi. Zauzimam čvrst stav o granici i borit ću se protiv onih koji je prijeđu.'

O razvodu roditelja

Obitelj je, naglašava, temelj svega. 'Ako djecu ne krenete odgajati u sretnom, zdravom, stabilnom domu, pripremate im težak period i pad.' Prisjećajući se djetinjstva, govori o toplini, sigurnosti i ljubavi kao ključnim vrijednostima, ali i činjenicu da su mu se roditelji razveli kad je imao osam godina: 'To kratko potraje, ali učite iz toga i nastojite ne ponavljati iste pogreške. Drama i stres u ranoj dobi zaista vas prate kasnije.'

U svakodnevici Walesovi njeguju rutine koje ih drže na okupu. 'Zajedno sjedimo za stolom i razgovaramo, to je važno. Nijedno od naše djece nema mobitel i oko toga smo vrlo strogi', kaže William. Otkriva i male kućne anegdote: Louis je 'opsjednut trampolinom', on i Charlotte najčešće 'skaču i nadmudruju se', Charlotte trenira netball i ide na balet, George obožava nogomet i hokej, a svi pokušavaju učiti svirati instrumente 's upitnim uspjehom'.

Prisjetio se i požara u Windsoru 1992., koji je gledao na televiziji dok je večerao u Highgroveu s princezom Dianom. Razmišljajući o nasljeđu i tradiciji, povukao je jasnu crtu između poštovanja i tereta: 'Ako niste oprezni, povijest može postati teret i sidro. Važno je živjeti ovdje i sada. Volim malo promjene. Želim više propitkivati stvari.' Tradiciju smatra ključnom, ali pita se je li 'svrhovita danas' i donosi li 'najveći mogući učinak'.

O odnosu s bakom i djedom

Osvrćući se na proteklu godinu i oporavak princeze od Walesa tijekom liječenja karcinoma, govori smireno i optimistično: 'Stvari su dobre. Sve napreduje u pravom smjeru. Važno je da se obitelj osjeća zaštićeno i ima prostora procesuirati sve što se dogodilo.' Djeca su, kaže, 'sjajno' podnijela izazove, a u domu se otvoreno razgovara o brigama i posljedicama koje se ne vide odmah. 'Važno je biti jedni drugima oslonac i uvjeriti djecu da je sve u redu.'

S toplinom se prisjeća i vremena s kraljicom Elizabetom II i princom Philipom: 'Kako smo starili, odnos je postajao sve topliji. Djed je bio nevjerojatno duhovit - ponekad i nehotice - i puno smo se smijali. Uvijek je bilo topline, smijeha i obiteljske atmosfere. Najbolji čaj ikada bio je upravo u Windsoru.'