Postoji nepisano pravilo kod dodjele ove nagrade: Porin za životno djelo posthumno mogu dobiti samo oni umjetnici koji su ga neporecivo zaslužili, svojom trajnom aktivnom prisutnošću na sceni i neiscrpnom stvaralačkom energijom, a nisu ga primili za života.

Matija Dedić bio je upravo takav – glazbenik koji je neprestano stvarao, otkrivao nove prostore i nadahnjivao, i prerano otišao, zbog čega trenutak za ovu nagradu, nažalost, nije stigao za njegova života. Preminuo je 8. lipnja ove godine u Zagrebu ostavivši iza sebe opus koji ga svrstava u sam vrh hrvatske i europske jazz scene.

Sin velikana hrvatske glazbe Arsena Dedića i Gabi Novak, Matija je odrastao u glazbenoj atmosferi koja ga je od malih nogu usmjerila prema umjetničkom putu. Diplomirao je jazz na Umjetničkoj akademiji u Grazu 1997. godine, a već 1994. pridružio se Boilers Quartetu. Ubrzo nakon toga osnovao je vlastiti sastav – Matija Dedić Trio – s kojim je oblikovao prepoznatljiv glazbeni izričaj i stekao ugled na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Trajna vrijednost hrvatske i svjetske jazz baštine

Njegov talent i virtuoznost otvorili su mu vrata suradnje s najznačajnijim hrvatskim i svjetskim jazz i pop glazbenicima: Boškom Petrovićem, Darkom Jurkovićem, Tamarom Obrovac, Gibonnijem, ali i inozemnim velikanima poput Bustera Williamsa, Jeffa Ballarda, Lennyja Whitea, Larryja Grenadiera, Antonija Sancheza i mnogih drugih. Njegovi nastupi vodili su ga diljem Europe, u Brazil i Sjedinjene Američke Države, a 2002. godine bio je finalist prestižnog natjecanja mladih jazz-pijanista na jazz-festivalu u Montreuxu.

Kao autor i interpret, Matija je stvarao djela koja ostaju trajna vrijednost hrvatske i svjetske jazz baštine. Objavio je niz autorskih albuma, među kojima se ističu Octopussy (1998), Solo/Part 1 (2000), Sentiana (2012), Ligherian Rhapsody (2015) i Dedicated (2017). Posebno su zapaženi i njegovi projekti posvećeni interpretacijama drugih autora – Tempera (2004, posvećen djelima Zlatana Stipišića Gibonnija), Kontesa (2010, inspirirana opusom Dore Pejačević) te antologijski album Matija svira Arsena (2015), kojim je sin na dirljiv i umjetnički savršen način odao počast ocu.

Simbol umjetničke predanosti

Njegova je glazba živjela i na kazališnim daskama te u televizijskim projektima, a struka ga je prepoznala brojnim nagradama: bio je višestruki dobitnik nagrada Status, nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz-skladatelja, a tijekom karijere osvojio je čak 38 Porina. Dodjelom Porina za životno djelo Matiji Dediću odaje se počast umjetniku čija je glazba oblikovala i oplemenila hrvatsku kulturu. Njegova virtuoznost nastavlja živjeti u svakom tonu koji je ostavio, u svakom aranžmanu koji je stvorio i u svakoj emociji koju je prenio publici.

Matija Dedić ostat će simbol umjetničke predanosti, beskompromisne kvalitete i istinske ljubavi prema glazbi. Klesarska škola Pučišća besplatno je izradila statuu ovog Porina. 'Svi smo mi u Pučišćima uživali u Matijinim jazz izvedbama tijekom ljetnih glazbenih škola koju je vodio Nenad Vrandečić, a dugi niz godina i naš nastavnik u Klesarskoj školi. Većini nas ostaje upečatljivi dio mladosti i zato ga poklanjamo za dragoga nam Matiju', rekli su iz Klesarske škole. Upravni odbor Porina će naknadno objaviti informaciju o datumu i lokaciji dodjele posthumnog Porina Matijinoj obitelji.