Postoje obitelji koje stvaraju umjetnost i postoje one rijetke koje postanu sam identitet jednog grada i države. Za Zagreb i generacije koje su odrastale uz poeziju, klasiku, šansonu i jazz, to su nepovratno bili Arsen, Gabi i Matija Dedić. Iako je njihov odlazak ostavio golemu prazninu na sceni, njihove antologijske note nisu utihnule. Ostale su upisane u kolektivnu memoriju kao trajni spomenik autentičnosti i umjetničkoj vrijednosti. Čuvar tog neprocjenjivog blaga i čovjek koji najbolje razumije svaki njihov harmonijski pomak njihov je dugogodišnji prijatelj i suradnik Ante Gelo te u Zagrebu ponovno priprema dostojanstveno slavlje njihova života u dva posebna glazbena programa
Ante Gelo je s Matijom Dedićem dijelio studentske dane u Grazu, a s Arsenom i Gabi bezbrojna putovanja i koncerte te u velikom i dirljivom razgovoru za tportal otkriva kako je danas stati pred njihove partiture, zašto je repertoar obitelji Dedić morao podijeliti u dva koncertna formata te tko će sve 8. i 10. rujna oživjeti uspomenu na legende domaće glazbe bez kojih domaća kultura ne bi bila ista.
'Nestvarno je proći Haulikovom...'
S obitelji Dedić dijelili ste ne samo brojne pozornice i studijske sate, već i godine iskrenog prijateljstva (s Matijom i studiranja u Grazu). Kako je danas stati pred partiture Arsena, Gabi i Matije bez njihove fizičke prisutnosti? Je li to više bolan proces ili prostor čistog slavlja njihove ostavštine?
Slavlje života. Arsen je znao reći: 'Mi Dedići, mi smo alkemičari.' I jesu, naizgled nedostižnim ciljevima su težili, ali naposlijetku su ih ostvarili i toliko toga su nam ostavili. Meni osobno, simbol Zagreba su Gabi, Matija i Arsen, oni su naš ponos, primjer, dostojanstvo, gospoda koja blijede s ulica našega grada, blago koje želim objeručke i čvrsto zagrliti i ne dopustiti da iščezne. Zbog glazbe, stvaranja, znanja, umjetnosti. Kako je danas stati pred te note, proći Haulikovom, prisjetiti se svega što smo prošli? Teško, jako teško, nestvarno je, pogotovo Matija... imam osjećaj da je otišao i da će se vratiti svaki tren, a Gabi da će proći Preradovićevom s vrećicama s placa. Nestvarno je da su odjednom napustili ove obale, baš kako je Arsen rekao u pjesmi, sve se dogodilo tako brzo prošle godine. Grad Zagreb je odmah pokrenuo organizaciju koncerta, a oni su važni jer su Gabi, Arsen i Matija rijedak autentični odraz kulturnog Zagreba minulih godina.
Kada danas zasvirate Arsenove i Matijine harmonije, koji vam se trenutak ili njihova rečenica iz zajedničkih druženja najčešće vrati u misli?
Matija mi je stalno u mislima, sjećam se svega lijepog s njim, toliko je bio duhovit i obožavali smo ga svi, pogotovo kad smo bili studenti – sve nas je razigravao i uvijek je bio najbolji te nikad nismo imali tako vrhunskog i punokrvnog jazz pijanista. I sjećam se blage, a stroge i pravedne Gabi; ne znam postoji li u kutku ove zemaljske kugle tako lijepa osoba poput nje, a njezin vokal i izvedba... savršenstvo. Arsen... to je beskrajan svemir i pogled u iščitane priče naših vlastitih života smještenih u stihove i harmonijske boje. Arsen je čudo. Najviše sam volio putovanja s njima, bili su to divni dani puni smijeha i glazbe.
Što za vas osobno znači pripremati ovakav program u čast cijele obitelji?
Izuzetna mi je čast. Hvala prvenstveno familiji, Marini i Lu, Hani, Žarku, također Gradu Zagrebu na povjerenju. Ove godine sam to zamislio malo drugačije, prvenstveno zbog opsežnog programa, pa opus Dedić & Novak ne stane u jednu večer i pregršt je tu važnih i predivnih pjesama koje se naprosto moraju izvesti! A da ne pričam o Matijinim jazz kompozicijama, Arsenovoj filmskoj glazbi, dječjem opusu itd., tako da radimo dva koncerta – prvi je 8. rujna na Strossu, drugi je 10. rujna u klubu Kontesa. Također, drago mi je da ove godine koncert na Strossmayerovu trgu snima HRT.
Od Strossmayerova trga do svjetskog klupskog jazza u Kontesi
Nakon iznimnog uspjeha prvog izdanja, ovogodišnji program podijeljen je u dva formata. Kako ste balansirali repertoar između velikog koncerta za široku publiku na Strossmayerovu trgu i intimnog klupskog prostora u Komediji?
Prošlogodišnji izbor Strossmayerova trga, kao novog koncertnog prostora, pokazao se kao pun pogodak i ostali smo pri tome da se ponovi na istom mjestu. Taj smo koncert nazvali 'Koncert za Gabi, Arsena i Matiju' i održat će se 8. rujna s početkom u 20 sati. Strossmayerov trg je dovoljno velik, ali dovoljno intiman jer izgovorena riječ, također i neke pjesme, trebaju tišinu u izvedbi. Nastupit će brojni pjevači i instrumentalisti, suradnici i prijatelji familije.
Drugi koncert, pod nazivom 'Jammin’ for Matija', održat će se 10. rujna u klubu Kontesa na Trgu bana Jelačića s početkom u 21 sat. Za njega sam zamislio zanimljive postave i veseli me što će nastupiti vrhunski jazz glazbenici, a sastoji se od tri dijela: prvi dio smješten je na bini Kontese i nastupit će 9-piece Band, koji čine većinom mlađi jazz glazbenici, a oni će izvoditi kompozicije Matije Dedića u aranžmanima maestra Silvija Glojnarića.
Drugi dio koncerta smješten je u centralni dio kluba, gdje su muzičari postavljeni ukrug i publika je oko i pored njih, što daje moderniju i atraktivnu notu, kao u klubovima Madrida, Pariza i Berlina. Nastupit će neki od najboljih europskih i svjetskih glazbenika: Kruno Levačić na bubnjevima, na klaviru Bojan Zulfikarpašić i Vasil Hadžimanov, Martin Gjakonovski na kontrabasu, Dražen Bogdanović na saksofonu, Branko Sterpin na trubi i Joe Pandur na gitari. Također će se pridružiti Silvio Pasarić kao MC jer su Matija i on radili puno modernih stvari s loopovima i programiranjem. Mislim da će publika uživati, ali i glazbenici, što je najvažnije bilo Matiji.
Treći dio koncerta vraća se na binu Kontese i rezerviran je za vokalne izvedbe.
Imena koja jamče vrhunski doživljaj
Koji je bio vaš glavni kriterij pri odabiru glazbenika i pjevača koji će 9. rujna na Strossmayerovom trgu izvoditi ove antologijske pjesme? Jeste li tražili interpretacije najbliže originalima ili ste kolegama dali slobodu da unesu vlastiti senzibilitet?
Ovo je posveta izuzetno značajnim ljudima koji su ostavili velik trag, no teško ih je staviti u jednu večer jer Arsen ima toliko velik opus da trebamo najmanje tri večeri, Gabi ima mnoštvo pjesama, a Matijin instrumentalni opus također moramo izvesti. Prošle godine pozvali smo puno Matijinih prijatelja sa studija u Grazu, kao i puno kolega Gabi i Arsena. Iako je to svima bio šok i naglo se sve dogodilo, puno njih se odazvalo. Izvedbe će biti zanimljive, neke originalne, neke promijenjene, ali s dužnim poštovanjem prema autoru.
Arsenov pjesnički i autorski opus je monumentalan, Gabi je definirala našu vokalnu scenu, a Matija je izvodio jazz na svjetskoj razini. Smatrate li da kao društvo i kulturna scena doista u punoj mjeri shvaćamo koliku je umjetničku težinu i vrijednost imala obitelj Dedić?
Ima jedna zgodna priča o zgradi u Haulikovoj ulici 4, gdje je stan obitelji Dedić, na kojoj piše 'Dobrotvorov dom'. Zgradu je početkom prošlog stoljeća dalo izgraditi društvo Dobrotvor, čija je temeljna misija bila pomaganje i obavezno školovanje siromašne djece koja si to nisu mogla priuštiti. Za mene osobno je Haulikova 4 'Dobrotvorov dom' – dom Gabi, Matije i Arsena, dom naših dobrotvora koji su nam toliko toga lijepog donijeli i ostavili, školovali nas. Od pjesama, tekstova, izvedbi, ploča, vrhunske glazbe.... Rijeka ozbiljne umjetnosti izašla je iz tog veličanstvenog doma, Dobrotvorovog doma. Shvaćamo li ozbiljno ozbiljnost, umjetničku težinu i vrijednost obitelji Dedić? Mislim da svakako da, ali to sad treba čuvati, istraživati i reinterpretirati. Opravdan je strah da jednog dana neće biti dovoljno čitani i slušani, no to nećemo dozvoliti.
Pjesme koje ostaju u nasljeđe novim generacijama
Matija je često znao reći da glazba mora živjeti i stalno se mijenjati. Kako mlađe generacije glazbenika s kojima danas radite reagiraju na repertoar obitelji Dedić? Pronalaze li u njemu iste one poruke i emocije koje su vodile vas?
Mislim da će Gabi uvijek zablistati i doprijeti do srca mladog čovjeka, a neke pjesme opet će biti voljene, u originalnim ili novim verzijama. Matija će uvijek biti pijanistički uzor mladim glazbenicima, veličanstven je i svoj, a Arsen je nepresušan izvor svim generacijama.
Kada 9. i 10. rujna u Zagrebu utihnu posljednji tonovi na Strossu i u Kontesi, s kakvim biste osjećajem voljeli da publika ode kući?
Volio bih da ponesu sa sobom osjećaj ponosa, pjevušeći melodiju 'Registrature', 'Nade', 'Bubamarca' ili 'Kuće pored mora'. I da osjete zahvalnost i nadahnuće što smo živjeli u vrijeme familije Dedić i što su nam se putevi tu i tamo isprepleli – nagrađeni smo time.