Dedić je bio jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatske jazz scene, a dolazio je iz poznate glazbene obitelji – bio je sin kantautora Arsena Dedića i pjevačice Gabi Novak.

Nakon što je 1997. diplomirao jazz na Umjetničkoj akademiji u Grazu, Dedić je postao član Boilers Quarteta te krajem 1990-ih osnovao vlastiti Matija Dedić Trio. Tijekom bogate karijere surađivao je s brojnim domaćim i svjetskim jazz glazbenicima, među kojima su Boško Petrović, Darko Jurković, Tamara Obrovac, Buster Williams, Jeff Ballard, Lenny White, Larry Grenadier, Antonio Sanchez, Scott Colley, Kendrick Scott, Vicente Archer, Mark Murphy i Ignacio Berroa. Osim u jazzu, surađivao je i s poznatim hrvatskim glazbenicima iz drugih žanrova.

Nastupao je širom Europe, kao i u Brazilu i Sjedinjenim Američkim Državama, a 2002. bio je finalist prestižnog natjecanja mladih jazz pijanista na festivalu u Montreuxu. Svoje autorske skladbe objavio je na albumima poput 'Octopussy' (1998), 'Solo/Part 1' (2000), 'Sentiana' (2012), 'Ligherian Rhapsody' (2015) i 'Dedicated' (2017). Poznat je i po obradama djela drugih autora, primjerice na albumima 'Tempera' (2004, obrade Gibonnija), 'Kontesa' (2010, Dora Pejačević) te 'Matija svira Arsena' (2015, posvećen ocu Arsenu Dediću).

Dedić je skladao i za televiziju i kazalište, a tijekom karijere osvojio je brojne nagrade, među kojima su priznanja Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz skladatelja, kao i više nagrada Status i Porin za najbolje jazz albume, skladbe i instrumentalne izvedbe.

Njegov odlazak veliki je gubitak za hrvatsku i regionalnu glazbenu scenu.