Legendarni nogometaš, koji je preminuo u 67. godini nakon teške bolesti, nije bio tek povremeni posjetitelj predstava. Teatar je smatrao jednim od najvažnijih prostora kulture i duhovnosti, godinama je pratio kazališnu scenu, prijateljevao s nekim od najvećih hrvatskih glumaca, a u jednom razdoblju okušao se čak i kao kazališni producent.

Ta se ljubav prema umjetnosti s vremenom nastavila i kroz njegovu obitelj. Starija kći Ivana Gudelj Tešija postala je profesionalna glumica, pa je Gudelj u kazalištu dobio još jedan, sasvim osoban razlog za redovite dolaske.

S Dvornikom i Vidovićem provodio je sate u razgovoru

Gudelj nikada nije skrivao koliko voli kazalište. Još kao mlađi redovito je odlazio gledati predstave i premijere, a upravo ga je taj svijet povezao i s dvojicom velikana hrvatskog glumišta – Borisom Dvornikom i Ivicom Vidovićem.

O njima je govorio s velikom toplinom, prisjećajući se sati provedenih u razgovorima.

'Obožavam ići u kazalište i kao mlađi sam volio ići u teatar, pogledati dobru premijeru. Sa svojim dragim prijateljima Borisom Dvornikom, velikim obožavateljem društva, i Ivicom Vidovićem, puno mi je žaj šta ih nema, sate sam proveo u lipim razgovorima', ispričao je svojedobno Gudelj.

Dvornik i Vidović pripadali su generaciji glumaca koja je snažno obilježila hrvatsku i jugoslavensku kinematografiju i kazalište, a za Gudelja nisu bili samo velika imena s pozornice i ekrana nego ljudi s kojima ga je povezivalo osobno prijateljstvo.

Kazalište je za njega bilo jedno od tri posebna mjesta

Koliko je ozbiljno doživljavao kazalište možda najbolje pokazuje način na koji ga je opisao u jednom od posljednjih velikih intervjua.

Govoreći o stvarima koje ga ispunjavaju izvan nogometa, izdvojio je putovanja, knjige, filmove, šetnje Marjanom i odlazak u rodne Zmijavce. Naglasio je pritom da, koliko god mu je nogomet dao, nikada nije želio biti njegov 'rob'.

A kazalištu je dao posebno mjesto. Za njega su postojala tri duhovna prostora – crkva, škola i kazalište.

Takvo shvaćanje teatra dobro se uklapalo u njegov pogled na život nakon što mu je bolest sa samo 26 godina prekinula blistavu nogometnu karijeru. Gudelj se nakon toga sve više okretao obrazovanju, vjeri, humanitarnom radu i kulturi te je često govorio o važnosti senzibiliziranja društva, edukacije i borbe protiv stigmatizacije.

Od nogometnog terena do vođenja privatnog teatra

Njegova povezanost s kazalištem nije ostala samo na gledanju predstava.

Gudelj je otkrio da je jedno vrijeme bio producent privatnog teatra, koji je vodio zajedno s kazališnim redateljem i profesorom Robertom Raponjom. I to nije bila samo počasna titula poznatog nogometaša kojem je netko pridružio ime projektu. Gudelj je govorio da je dogovarao predstave i sudjelovao u vođenju kazališta, i to pune tri godine. Za čovjeka čiji je život desetljećima bio vezan uz travnjak, svlačionicu i stadione bio je to potpuno drukčiji svijet, ali očito ne i stran.

Nogomet i kazalište na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog, no Gudelj je u životu često spajao područja koja se možda ne bi automatski povezivala – sport, vjeru, kulturu, obrazovanje i humanitarni rad. Posebnu vezu s kazalištem donijela mu je i starija kći Ivana Gudelj Tešija.

Dok je otac gradio jednu od najpoznatijih nogometnih priča Hajduka, ona je odabrala umjetnički put i završila studij glume. Profesionalnu karijeru gradila je na kazališnim daskama, među ostalim u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, a poslije i u splitskom Gradskom kazalištu mladih.

Gudelj je njezin rad pozorno pratio.

Još dok je bila studentica pojavio se na njezinoj predstavi u Splitu, a mediji su tada zabilježili koliko je ponosan na njezin odabir. Ivana je govorila i o majci Mirjani, koja je gledala sve njezine predstave, ali ju, kako je sama rekla, nije pretjerano hvalila.

Ivana je nastavila nizati kazališne uloge. U HNK-u Osijek igrala je, među ostalim, Nataliju Ivanovu u Čehovljevim 'Trima sestrama', a kasnije je bila dio ansambla splitske predstave 'Zakon Zagore'. Na njezinoj premijeri 2023. ponovno je bio i otac Ivan.

Nije želio da ga nogomet potpuno definira

Upravo priča o njegovoj ljubavi prema kazalištu pokazuje nešto što se lako izgubi iza impresivne sportske biografije Ivana Gudelja. Nogomet mu je, kako je sam govorio, dao gotovo sve, ali nije želio da bude jedino što ga određuje.

Nakon što mu je hepatitis B na vrhuncu karijere oduzeo mogućnost da nastavi igrati, završio je fakultet, radio s mladim nogometašima, uključio se u humanitarne projekte, sudjelovao u stvaranju nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika i ostao povezan s kulturom. Njegova životna priča pretočena je i u nagrađivani dokumentarni film 'Ivanova igra', koji je prikazivan na više od 30 festivala.

Posljednjih godina redovito se mogao vidjeti i u publici splitskih kazališta. Kada je u Gradskom kazalištu mladih 2023. premijerno izveden 'Zakon Zagore', među publikom je ponovno bio Gudelj – ovoga puta gledajući i svoju kćer na pozornici.

Možda zato njegova rečenica o tri duhovna prostora najbolje opisuje stranu nogometne legende koja je ostala pomalo skrivena iza velikih utakmica i Hajdukova dresa.