Goran Bogdan ponovno je u kazalištu, a povod za ovaj veliki povratak je predstava 'Kazalište' u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Sedmogodišnja pauza od kazališnih dasaka, iako nije bila planirana, glumcu je donijela prijeko potrebnu distancu i novu dozu objektivnosti prema vlastitom radu, otkriva u razgovoru za Danas.

Film kao doza realnosti

Dugo izbivanje iz kazališta ispunile su brojne filmske uloge, koje su značajno utjecale na njegov glumački zanat. Bogdan ističe kako mu je upravo rad pred kamerama donio vještine koje mu ranije možda nisu bile toliko bliske. Objasnio je: 'Sedam godina igranja na filmu mi je dalo jednu dozu realne logike koja mi je možda prije falila u kazalištu. Dok je vraćanje na scenu sigurno pridonijelo prisutnosti koju samo kazalište nudi'. Ostatak svog profesionalnog puta opisuje kao proces u kojem film nudi logiku, dok kazalište zahtijeva bivanje u trenutku, čime se ta dva medija savršeno nadopunjuju.

Borba s margine

Odluka da se vrati upravo u Rijeku, koju on vidi kao metropolitsku sredinu po duhu i kreativnosti, nosi i dublju poruku o važnosti decentralizacije kulture. Bogdan vjeruje da su manje sredine mjesta gdje se istinski mijenjaju ideologije jer posjeduju specifičnu 'glad' za pravim sadržajem koja je neophodna u borbi protiv šunda. Smatra da promjena mora dolaziti izvana prema središtu, koristeći duhovnu snagu kao oruđe protiv društvenih problema.

Nova uloga izdavača

Osim glumačkog zaokreta, Bogdan je karijeru proširio i na područje književnosti osnivanjem izdavačke kuće 'Buna' s prijateljima. Kroz ovu platformu želi poticati dijalog i raditi na društvenoj normalizaciji, vjerujući da se jedino kvalitetom možemo boriti protiv negativnih utjecaja u medijskom prostoru. Ovaj angažman, uz povratak u kazalište, dio je njegove veće odgovornosti kao umjetnika i oca koji želi graditi bolji svijet za buduće generacije i svoje dijete priznavši: 'Gradit ću joj bolji svijet. To mi je dužnost. I branit ću ga drvljem i kamenjem'.