Put do statusa televizijske lektire bio je popločan nevjerojatnim početnim neuspjehom koji je malo nedostajao da seriju zauvijek pošalje u zaborav.

Ponižavajući start na dnu ljestvica gledanosti

Iako su kritičari odmah hvalili britke dijaloge i izvanrednu kemiju glumačke postave predvođene Tedom Dansonom i Shelley Long, publika u početku jednostavno nije marila. Na kraju svoje prve sezone serija je bila na poraznom 74. mjestu po gledanosti - od ukupno 77 emitiranih programa te godine.

U današnje vrijeme nemilosrdnih streaming platformi i brzih otkazivanja, ovakav rezultat značio bi momentalno gašenje. Međutim, tadašnji čelnici NBC-ja prepoznali su potencijal i odlučili seriji pružiti drugu priliku. Ponavljanje epizoda tijekom ljeta i stabilna podrška mreže preokrenuli su trend, a publika se nepovratno zaljubila u šankera Sama Malonea, konobarice Diane i Carlu, te vjerne goste poput Norma i Cliffa.

Jedanaest sezona i rekordnih 28 nagrada Emmy

Ono što je počelo kao komercijalni podbačaj preraslo je u globalni fenomen. Serija se emitirala punih 11 sezona, od 1982. do 1993. godine, prikupivši nevjerojatnih 117 nominacija za nagradu Emmy, od kojih je osvojio čak 28 kipića.

Lansirala je karijere glumačkih velikana poput Teda Dansona, Woodyja Harrelsona i Kelseyja Grammera, čiji je lik dr. Frasiera Cranea kasnije dobio jednako uspješan spin-off Frasier. Veliko finale serije u svibnju 1993. pratilo je više od 80 milijuna Amerikanaca, što ga i danas drži među najgledanijim televizijskim epizodama u povijesti. Tajna dugovječnosti serije krila se u jednostavnoj, ali univerzalnoj premisi opjevanoj u slavnoj uvodnoj temi: svima nam treba mjesto gdje možemo pobjeći od svakodnevnih briga i gdje nas ljudi prihvaćaju točno onakvima kakvi jesmo.