U kultnoj seriji 'Prijatelji' punih deset godina je igrala neurotičnu i pedantnu Monicu Geller, no čini se da ta uloga nije bila puka glumačka fikcija 1296 . U ekskluzivnom razgovoru za magazin People, 62-godišnja glumica i redateljica Courteney Cox bez zadrške je priznala kako u profesionalnom svijetu suradnicima često zna biti iznimno naporna zbog svoje opsesije sitnicama
'Iscrpljujuća sam jer mi je stalo do apsolutno svega. Do svakog pojedinog detalja. Jednostavno mi je to previše važno', izjavila je Courteney Cox opisujući svoj radni i kreativni proces.
vezane vijesti
Ako joj se nešto sviđa, mora trajati godinama
Za razliku od mnogih u Hollywoodu koji brzo prelaze s projekta na projekt, Cox ističe da je u poslu pravi maratonac i da ne bježi od dugotrajnog rada.
'Radila sam deset godina na Prijateljima. Šest godina na seriji Cougar Town 1296. Snimila sam sedam nastavaka franšize 'Vrisak'. Volim stvari koje traju. Kad mi se nešto svidi, želim da to potraje', objasnila je glumica svoju posvećenost dugovječnim angažmanima.
Ta ista upornost pratila ju je i na njezinom novom redateljskom pothvatu, mračnoj triler-komediji Evil Genius, u kojoj glavne uloge tumače Patricia Arquette i David Harbour. Na tom je filmu, utemeljenom na zloglasnom slučaju pljačkaša s bombom oko vrata iz 2003. godine, radila punih osam godina.
'Bilo je iznimno teško pokrenuti projekt. Prošli smo kroz pandemijsko zatvaranje, pa kroz dva velika holivudska štrajka. No nisam ga mogla pustiti. Znala sam da moram snimiti taj film i borila sam se kroz sve prepreke', otkrila je zvijezda čiji je film nedavno premijerno prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a manju ulogu povjerila je i svojoj 22-godišnjoj kćeri Coco.
Pedantnost pretočena u uspješan biznis
Isti perfekcionizam Cox unosi i u svoj poduzetnički pothvat - luksuznu liniju proizvoda za dom Homecourt, koju je pokrenula prije nekoliko godina. Kod dizajniranja sapuna, mirisnih svijeća i sredstava za čišćenje, ništa nije prepustila slučaju.
'To je moje dijete i zato si dopuštam biti do te mjere detaljna. Boja bočice bila mi je presudna; nisam željela običnu crnu boju, nego nijansu koja se na svjetlu prelijeva u zeleno. Nisam htjela naljepnice, font je morao biti diskretan, a bočica elegantna sama po sebi. Razmišljam o teksturi, o mirisu, o svakoj noti ulja', pojasnila je.
