NOVA SERIJA 'LOZA'

Kako je Zlarin razdvojio dvije obitelji

  • Autor: Davorka Grenac
  • Zadnja izmjena 16.09.2011 14:44
  • Objavljeno 16.09.2011 u 14:44
loza

loza

Izvor: Pixsell / Autor: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Kada 9. listopada na HTV-u krene prva epizoda dramske serije 'Loza' u produkciji kuće Drugi plan, Zlarinjani će duboko uroniti u jesensku rutinu. Samosvojni otočić šibenskog arhipelaga u seriji glumi imaginarni Kampar, no već je davno dokazao filmogeničnost u 'Kraljici koralja', romantičnom njemačkom ljubiću iz 1937. u kojem se plavokosa ljepotica Ita Rina zaljubila u kršnog otočanina

Tog se popodneva, na izlazu iz Šibenskog zaljeva, pojavila golema jahta. Doplovila je do Lupca, nenastanjenog otočića ispred Zlarinske vale, a onda se okrenula, pa opet put Šibenika, zatim se vratila natrag, i tako nekoliko puta, dovoljno da privuče pozornost zakašnjelih kupača na zlarinskim plažama. Potom je pristala na golemu rivu i nakon kratkog predaha se otisnula put Vodica takvom brzinom da je iza sebe ostavila uzavrelu morsku pjenu, dok su iz vale za njom iznenada dojurila dva još brža glisera, bijesno je obigravajući – prizor kao u nekoj završnoj sceni Jamesa Bonda. Ina joj je bilo ime.

Iste večeri, 9. rujna, produkcijska kuća Drugi plan specijalno je za stanovnike Zlarina upriličila svečanu projekciju prve epizode dramske serije 'Loza', koja se još snima na tom otoku. Tada je otkrivena i tajna neobične plovidbe Ine. Ugledali smo je na ekranu u ulozi Tijata, redovitog putničkog broda Jadrolinije, koji Zlarin (u seriji imaginarni Kampar) i okolne otoke, sve do Žirja, desetljećima spaja s kopnom. Popodnevni šou očito je bio upriličen za snimanje neke od 16 epizoda pod vodstvom redatelja Gorana Rukavine i Daria Pleića

Dakako, Ina je bila iznenađenje samo za vikendaše, slučajne goste i grupu novinara pozvanih na projekciju i kasniju veselicu s roštiljadom i svirkom lokalnih bendova. Mještani su pak glumce Žarka Radića, Milana Štrljića, Špiru Guberinu, Leonu Paraminski, Vicka Bilandžića, Kseniju Pajić, Snježanu Sinovčić Šiškov, Sretena Mokrovića, Franku Klarić, Kaju Tomu Branicu, Jakova Miloševića, Marka Cindrića, Janka Volarića Popovića, Nadu Gaćešić-Livaković i Csillu Barath Bastaić pozdravljali prisno kao stare znance. Od svibnja pa, uz ljetnu stanku, sve do listopada, kada pada posljednja klapa, viđaju se svaki dan, na setu na otvorenom ili, nakon snimanja, ispred hotela, strateškom mjestu kojim svatko u Zlarinu prođe barem jednom dnevno. Na otočiću na kojem izvan sezone živi svega dvjestotinjak žitelja takva se živost ne pamti svake godine.

To je razlog što su Zlarinjani pretpremijeru njihove 'Loze' dočekali s toliko uzbuđenja, tim više što se u njoj mnogi pojavljuju kao statisti, a neki čak imaju i manje uloge, poput Igora Gregova, svježeg umirovljenika, koji se nakon dugogodišnjeg zagrebačkog staža i poslije desetak godina razminiravanja Hrvatske, od Slavonije do šibenskog zaleđa, zauvijek odlučio za Zlarin svojih predaka. Serija je snimana filmskom tehnikom, a prva epizoda obećava čvrstu, dinamičnu radnju, odličnu glumu i potpuni odmak od tekućih sapunica konkurentskih TV postaja s dalmatinskim naglaskom.

Pixsell

Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell

Kao što su to najavili mnogi mediji, u središtu priče je vinova loza, što sugerira i sama vintage špica serije. Vinko Radovani (Žarko Radić) živi na Kamparu i bavi se proizvodnjom vina, dok je građevinar Zvonimir Gamulin (Milan Štrljić) prije mnogo godina napustio otok i otišao u Zagreb. Njihove obitelji povezuju brakovi i djeca, mladi par Frane i Maja (Vicko Bilandžić i Leona Paraminski), a stvari se počinju komplicirati kada vinaru zatreba novo zemljište za širenje vinograda, na koje puca i građevinar zbog gradnje luksuznog apartmanskog naselja. Sraz dvaju obitelji i bitka oko zemljišta okosnoca su priče o različitim sudbinama, u seriji koja će se baviti gorućim problemima hrvatske zbilje, od povratka mladih, visokoobrazovanih ljudi u provinciju, korupcije i odnosa s Crkvom (scenarist, novinar i pisac Vlado Bulić anticipirao je slučaj Dajla), do dvojbe da li sačuvati djevičanski čist djelić Mediterana ili ga silovati hotelskim betonjarama.

Producent Nebojša Taraba kaže da je tek tridesetak posto materijala snimano u Zagrebu, a ostalo na Zlarinu, pa će gledatelji svjedočiti autentičnim interijerima starih otočkih konoba i pitoresknim uličicama, malim trgovima i opojnim pejzažima s ruba Kornata.

A Zlarin se i ranije dokazao kao idealno mjesto za filmsku priču, kao egzotična arkadija još 1937, kada je njemački redatelj Victor Janson ovdje s Itom Rinom, Angelinom Jolie svoga doba, snimio romantični ljubić 'Kraljica koralja'. Legendarni HTV-ov redatelj Ante Viculin ovjekovječio je mitski otok u dokumentarcima o estetici slikara Ante Gregova i mističnim čempresima koji rastu noću, a osobito o Vesni Parun, rođenoj na Zlarinu, kao najvećoj od pisaca, novinara, slikara i intelektualaca porijeklom s tog otoka. Juraj Šižgorić ga je u 15. stoljeću nazvao 'zlatnim otokom', prva crkva sagrađena je 1424, a javni gradski sat na tornju postavljen je 1848.

No zlarinska stvarnost nije bila romantična. Muškarci su plovili ili nadničarili u stranim zemljama, naročito nakon što im je peronospora desetkovala vinograde, a na otoku su ostavljali mlade žene u prvim mjesecima trudnoće i vraćali se tek nakon brojnih desetljeća, da provedu koju godinu s kćerima, jer su sinovi krenuli njihovim stopama. O otoku žena i staraca govori i jedan zapis s početka prošlog stoljeća u kojem piše da je na njemu '300 udavača i svega 10 mladoženja'. To je ona prava slika 'carstva koralja', a najljepše koralje na Jadranu Zlarinjani su odavna lovili za druge brodovlasnike i druge majstore, jer je tek tridesetih godina otvorena prva brusionica. Ipak, između dva rata, u vrijeme kada su Vodice bile carstvo muha, Zlarin su, zbog procvata turizma, zvali 'malom Opatijom'. Imao je uređenu plažu s kabinama, nekoliko elegantnih vila, tri hotela i nekoliko gostionica, nikada dovršenu zgradu Pomorske akademije, golemu školu za stotinjak učenika, danas kuću duhova, i najveću otočku rivu (138 metara) na hrvatskom Jadranu.

Pixsell

Pixsell

Izvor: tportal.hr / Autor: D.G.

Autentična zlarinska nošnja

Poslije Drugog svjetskog rata turizam se preselio na kopno, a Zlarinjani su, u svojevrsnoj svojevoljnoj izolaciji i letargiji, ionako pristojno živjeli od američkih mirovina. Zaboravljeni otok otkrivali su rijetki vikendaši, uglavnom Zagrepčani. A i danas ga ljubomorno čuvaju od navale turista, na otoku bez automobila gdje su prijevozno sredstvo bicikli i nečujni 'papamobili', popularni naziv neke vrste golf-vozila 'made in China'.

Sada mu se neki vraćaju, ovaj put intelektualci, uglavnom u mirovini, stručnjak za naftu koji se ovdje pretvorio u uspješnog ugostitelja, bankar koji se okrenuo maslinarstvu. Poput Vinka Radovanija u 'Lozi', koji kupnjom novog zemljišta i širenjem nasada želi sa sinovima stvoriti uzornu vinariju, i na Zlarinu se vlasnici vraćaju zapuštenim obiteljskim maslinicima.

Na otoku se devedesetih pojavio i Ante Maglica, rođeni Zlarinjanin, čovjek koji se u Americi obogatio proizvodnjom džepne svjetiljke Maglite, i vidjevši kako se mještani guše u smeću, odlučio izgraditi spalionicu. Svojim je novcem financirao njenu izgradnju, a u navali velikih planova, novcem poreznih obveznika je izgrađena cesta od nikada realizirane trajektne luke izvan mjesta, do spalionice, koja – ne ulazeći u razloge - nikada nije proradila, niti će proraditi, te sada otužno hrđavi na rubu mjesta. U međuvremenu, Maglica je pokupovao gotovo svu zemlju na Zlarinu te su se mjestom širile priče kako će – poput Zvonimira Gamulina – ovdje graditi golemi hotelski kompleks. Od hotela ništa, ali je Maglica kao spomenik svom uspjehu kupio i obnovio najveću vilu na glavnoj plaži, skresavši predivnu stoljetnu borovu šumicu, rastjerao raspjevane cvrčke i na Paruničinu vrelom otoku brnistre i smilja posadio mladu travu u kalifornijskom stilu. U vili navodno nikada nije prenoćio, a kupači taj dio uvale bez daška hlada sada izbjegavaju u širokom luku.

A 9. listopada, kada na HTV-u krene prva epizoda 'Loze', Zlarinjani će uroniti u jesensku rutinu, zbrajajući događaje ljeta. I nije bilo loše: tradicionalna 'Srdelada', uprizorenje 'Ispraćaja koraljara' autora, TV urednika Zvonka Varošanca, regata starih brodova na 'latinska idra', javna projekcija restauriranog filma 'Kraljica koralja', 'Brudetijada', pa gostovanje 'Broda kulture' s putujućom knjižarom, sugestivnim Enesom Kiševićem i učiteljem plesa, vižljastim Kubancem, s kojim je cijela riva plesala salsu do sitnih sati. Fotograf Gojko Vukov Colić i njegov kolega s HTV-a Luka Marotti organizirali su foto-radionicu za sve zainteresirane u mjestu, dok lutkarica Petra Radin u produkciji Kazališta Tvornice lutaka već nekoliko ljeta priprema sa zlarinskim mališanima multimedijske predstave u kojima scenarij, uz potporu glumaca poput fetivog Zlarinjanina Leona Lučeva, Filipa Šovagovića i redatelja Marija Kovača, pišu sama djeca. U otočnom muzeju Kažerna, odnedavna područnom Muzeju grada Šibenika, izmjenjivale su se brojne izložbe, a ljeto je zaključio Tedi Spalato intimističkim baladama, čiji song prati i špicu 'Loze'. I tako, Zlarin je imaginarnom Kamparu posudio lice, a u zbilji traje u svom arkadijskom svijetu, daleko od nasilne turističke industrije.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi