Hana Huljić Grašo opisala tipičan roditeljski tobogan: u jednom trenutku sve izgleda pod kontrolom, a već sljedećeg dijete odbija hranu, lijek ili suradnju pa strpljenje pukne i pojavi se grižnja savjesti. Nakon takvih situacija kaže da preispituje svoje reakcije, čita savjete koji zagovaraju roditeljsko ispričavanje djeci kako bi i oni kasnije znali reći 'žao mi je', i cijeli dan u glavi vrti što je mogla bolje.

Dodala je da je lako prepustiti se pritisku jer sa svih strana stižu 'upute' o pravilnom odgoju, ali da je velika prednost današnjeg vremena bolje razumijevanje dječje psihologije: često 'ne' nije neposluh nego razvojna faza kroz koju dijete prolazi. Otkrila je i da joj umor teško pada.

Čim djeca zaspu, ona ne može zaspati i to je dodatno frustrira. Zato je, objasnila je, promijenila pristup – umjesto pravila 'spavaj kad beba spava', odlučila je tražiti pomoć i, kad je preplavi pospanost, jednostavno se povući u sobu i odspavati bez grižnje savjesti. Naglasila je da joj je trebalo vremena da prihvati kako je potpuno u redu osloniti se na druge. I dalje je na porodiljnom dopustu.

'Najteža je ta fizička iscrpljenost'

Rekla je da kad radi, nema klasično radno vrijeme ni obavezu sjedenja u uredu – tempo si postavlja sama, piše i odrađuje suradnje. Najveći izazov joj je pronaći vrijeme i pravu mentalnu zonu, jer glazba traži punu emocionalnu prisutnost, odmor i koncentraciju, što je teško nakon cijelog dana s djecom. Ipak, upravo joj stvaranje pomaže da zadrži osjećaj identiteta: biti mama joj je najljepše, ali važno joj je i dalje raditi svoj posao kako bi ostala 'svoja'.

'Floskula da je majčinstvo najljepša i najteža stvar je istinita. Najljepše je samo njihovo postojanje. Ne trebaju ništa napraviti da bi mi bilo lijepo. A najteže je ta fizička iscrpljenost, umor, nedostatak sna koji te pretvara u osobu koja kao da nije prisutna, već živi u nekom balonu. Znam da to sve prolazi, već sada je puno lakše nego što je bilo', rekla je Nikolini Kunić za Story.