Bruce Springsteen u prosincu je sklopio dogovor sa Sony Music Entertainmentom o prodaji svojih glavnih snimaka i pjesama za 500 milijuna dolara. Warner Chappell Music početkom ovog mjeseca kupio je katalog pjesama Davida Bowieja za 250 milijuna dolara. Razne vrste prava i imovina umjetnika, uključujući ZZ Top, Tinu Turner i Paula Simona, prodane su prošle godine. Music Business Worldwide, globalna web stranica s vijestima i analizama glazbene industrije, procijenila je da je prošle godine više od pet milijardi dolara kružilo i promijenilo vlasnike stjecanjem glazbenih prava, uključujući izdavačku imovinu i snimke, a očekuje se da će taj broj rasti ove godine. U prilog tome ide i podatak da potencijalni kupci već kruže oko Phila Collinsa.

Glazbena imovina prodaje se za neuobičajeno visoke iznose

U posljednjih 25 godina katalozi tekstova pjesama općenito su se prodavali za osam do 12 puta više od neto udjela izdavača ili iznosa prihoda koji su ostvarile pjesme, umanjeno za tantijeme isplaćene izvođačima i autorima. Danas su te procjene podignute 25 do 30 puta više od neto udjela izdavača, što je navelo insajdere iz glazbene industrije da ukažu na to da ih investitori preplaćuju.

'Prosječna zarada ne raste višestruko tijekom petogodišnjeg razdoblja', rekao je veteran glazbenog izdavaštva Matt Pincus za LA Times. 'Stoga, ako je cijena razumna, to su odlične investicije jer su prilično stabilne. Ali postoji gornja granica iznosa', dodao je.

Više nije riječ samo o glazbenim legendama

Glazbeni sektor privlači neke od najvećih financijskih igrača. Sherrese Clarke Soares, veteranka za ulaganje u zabavnu industriju, u listopadu je otvorila tvrtku HarbourView Equity Partners sa sjedištem u Newarku kako bi kupila glazbena prava, raspolažući s milijardu dolara stečenih iz tvrtke Apollo Global Management. Ovog mjeseca čak je i John Legend, pjevač hita 'All of me', prodao svoje pjesme privatnom investicijskom divu KKR-u i glazbenoj tvrtki BMG za, još uvijek, nepoznatu svotu.

'Bilo je brzo i žestoko, s puno jurnjave za novcem nastale nakon ograničene zalihe kataloga glazbenih legendi', rekao je glazbeni odvjetnik iz Los Angelesa, Bill Hochberg, koji zastupa imovinu Curtisa Mayfielda, dodavši: 'A sada, nakon Johna Legenda, više se ne radi samo o glazbenim legendama, već i o novijim stvarima. Puno je novca vani, a to je prvoklasna imovina, poprilično vruća roba za Wall Street i investitore.'

No ideja o glazbenim katalozima kao vrhunskim ulaganjima nije nova. Michael Jackson 1985. platio je 47,5 milijuna dolara za ATV Music, dom klasika Beatlesa, uključujući 'Help' i 'Yesterday', a kasnije ga je spojio sa Sony Music Publishingom. Sony Corp. zatim je 2016. platio 750 milijuna dolara za Jacksonov udio u Sony/ATV-u.

Katalozi tekstova pjesama stabilna su imovina koja generira dosljedne prihode od radijske reprodukcije, prodaje CD-a, streaminga i plasmana u filmove, TV emisije i reklame. Predstavljaju sigurnu opciju ulaganja novca za institucionalne ulagače poput mirovinskih fondova, posebno kada su kamatne stope niske, a obveznice ne donose vrijedan povrat.

Zašto su investitori spremni toliko potrošiti na glazbena prava?

Nagli porast poslovanja sa snimljenom glazbom, zahvaljujući streaming uslugama kao što su Spotify i Apple Music, još jednom je glazbene kataloge učinio dobrom robom. Prema godišnjem industrijskom izvješću MRC-a i Billboarda, ukupan streaming albuma u SAD-u porastao je za 11 posto samo prošle godine. Osim toga, starija glazba zahvaljujući streamingu postaje sve popularnija i traženija. Kataloška glazba činila je 70 posto streaminga albuma u 2021., u odnosu na 65 posto u 2020. Streaming trenutnih pjesama pao je četiri posto u 2021. dok je kataloško slušanje skočilo za 19 posto. Te podatke izvješće je povezalo s porastom opće nostalgije i potražnje za starim hitovima tijekom pandemije, pojačanima rastućom popularnosti te glazbe na TikToku i platformama za kućni fitnes poput Pelotona.

'Rast na tržištu NFT-ova i potencijalna upotreba glazbe u metaverzumu također su potaknuli uzbuđenje investitora', rekao je Bill Werde, direktor glazbenog poslovnog programa Bandier na Newhouse School of Public Communications Sveučilišta Syracuse. 'Ako pogledate brojke, vidjet ćete dva ključna podataka. Jedan od njih je taj da streaming strelovito raste. A kako se streaming povećava, katalozi postaju sve veći i veći je postotak tog slušanja… Ne moraš biti genij da bi zaključio i rekao: 'Bilo bi dobro posjedovati katalog.''

Dobar tajming također je odlučujući faktor. Neki od umjetnika koji sada prodaju svoje kataloge bili su dio generacije tekstopisaca i glazbenika koja je snažno cijenila svoja autorska prava. Ta pop i rock revolucija nastupila je nakon doba Manhattanovog Tin Pan Alleyja te Brill Buildinga, pravog stroja za pisanje pjesama, kada je bilo sve jasnije da većina izvođača neće pisati ni posjedovati svoj materijal. Zagazivši u 70-e i 80-e, tekstopisci umjetnici traže nove skrbnike za svoj rad. Jedan od primjera za to je 80-godišnji Bob Dylan, kantautor koji je u prosincu 2020. postigao dogovor o prodaji svog kataloga od 600 pjesama Universal Music Publishing Groupu za procijenjenih 300 milijuna dolara.

Rastuće cijene odražavaju trend koji se događa u industriji zabave, uključujući Hollywood, u kojem producentske tvrtke što su ih pokrenuli Reese Witherspoon, LeBron James, Will Smith i braća Russo postižu astronomske ugovore. Medijske tvrtke potpisuju deveteroznamenkaste producentske aranžmane za kreativce kao što su Shonda Rhimes, Ryan Murphy i J.J. Abrams kako bi se potaknula njihova ambicija i u području streaminga videa.

Iako su cijene nekih poslova šokirale analitičare, oni bi mogli biti racionalniji, za razliku od onih koji se bilježe u glazbi, smatra Pincus, koji je 2017. godine Kobalt Capitalu prodao svoju izdavačku kuću Songs Music Publishing.

'U katalogu objavljenih pjesama već znate koji su hitovi', kaže Pincus, sada voditelj investicijskog mehanizma pod nazivom Music. 'Jedina stvar koja pokreće prihode šira je industrijska ekonomija. Možda je racionalnije ulagati u ljude koji stvaraju hitove nego kupovati hitove koji već postoje za višestruko veće iznose od njihovih povijesnih zarada.'

Vlasnici autorskih prava mogu povećati vrijednost glazbene imovine stvaranjem mjuzikala na Broadwayu, coffee table knjigama, biografijama i dokumentarnim filmovima, a oni su se pokazali jako popularnima na streaming platformama poput Netflixa. Universal Music, Warner Music i BMG, npr., bili su vrlo aktivni u snimanju filmova vezanih za glazbu.

Pomama za glazbenim katalozima

Stephane Hubert, koji vodi spajanja i akvizicije za BMG u Los Angelesu, tvrdi da postoje prilike za predstavljanje vintage umjetnika mlađim slušateljima i ljudima izvan SAD-a i Britanije. Prema njegovim riječima, američka country glazba te rock imaju dovoljno prostora za internacionalno širenje.

BMG i KKR prošli mjesec preuzeli su glazbenu imovinu ZZ Topa, a tome su prethodili ugovori s BMG-jem za kupnju paketa prava u vlasništvu Tine Turner i snimaka Mötley Crüea. Pojedinci upoznati s detaljima ugovora tvrde da se investicijska tvrtka Pimco udružila s BMG-om u vlasništvu Bertelsmanna kako bi se pridružila ovoj pomami za glazbenim katalozima.

'Kada kupimo ZZ Top, ne stječemo samo škrinju s blagom koja će nam svake godine donositi prinos', kaže Hubert. 'Tražimo katalog na kojem možemo nastaviti raditi sa ZZ Topom i koji možemo ponijeti u budućnost te ga predstaviti novim slušateljima i u novim formatima', ističe.

Ograničenja u povećanju prihoda od glazbenih kataloga

Prema Pincusovim riječima, ipak postoje ograničenja u tome koliko vlasnici autorskih prava mogu povećati svoje prihode od starije glazbe. Autorske naknade, jedan od najvažnijih izvora prihoda za izdavače, utvrđuje američka vlada putem obvezne licence. ASCAP i BMI, najveće američke organizacije za prava izvođača (koje prikupljaju autorske naknade za izvođenje na radiju i drugim izvorima), regulirane su dekretima o suglasnosti.

'Problem je u tome što su u glazbenom izdavaštvu autorska prava za pisanje pjesama u osnovi 66 posto regulirana gotovo svugdje diljem svijeta, što znači da je ekonomija u biti fiksna. Dakle vaša sposobnost da utječete na ekonomiju zarade od imovine koju kupujete je ograničena', kaže Pincus.

O cijenama za plasmane u filmove, TV emisije i reklame može se pregovarati. Viralni video na društvenim mrežama – zamislite samo čovjeka koji se snimio kako skateboarda i pije sok od brusnice uz 'Dreams' Fleetwood Maca na TikToku – također može dovesti do pravog buma slušanosti.

No malo umjetnika ima repertoar koji može podržati hit mjuzikl, a prava često dijeli više strana, što otežava postizanje dogovora i ograničava potencijalnu korist za ulagače. Ipak, prema Hubertovim riječima, takvi poslovi postali su sve zanimljiviji kako glazbene legende i sadašnji umjetnici prerastaju u prave brendove.

'Da ste me pitali prije pet godina, rekao bih da kupnja glazbene imovine koja predstavlja pasivni prihod nije baš zanimljiva iz perspektive ulaganja. Kao kupac, ako možete raditi s umjetnikom, uvijek možete stvoriti i imati prednost', rekao je Hubert. Isplativost ovih megaposlova ovisi o tome koliko se brzo širi glazbena industrija.

Goldman Sachs prošle godine predvidio je da će do 2030. godine broj pretplatnika glazbenog streaminga diljem svijeta dostići 1,28 milijardi, u odnosu na 443 milijuna u 2020. Te predikcije u značajnoj mjeri ovisit će o rastu streaminga u Africi, na Bliskom istoku i drugim tržištima u nastajanju. No dok glazbena industrija trenutno raste, Werde je uvjeren da se ne radi o balonu: 'Ako mogu računati na jednu stvar, dok gledam povijest glazbenog poslovanja, to je da uvijek mogu očekivati grupu ljudi koji tvrde da pojedinci previše plaćaju za izdavačku imovinu. A općenito govoreći, ne plaćaju.'