Glumicu koju je publika zavoljela zbog njezine neposrednosti i sjajnog komičarskog tajminga rijetko viđamo u izdanjima u kojima potpuno ogoli vlastite nesigurnosti. Iako iza sebe ima rasprodane dvorane s predstavom 'Što me opet snađe' i status najgledanijeg filma u Hrvatskoj s hitom 'Svadba', Anđelka Stević Žugić u emisiji 'Nedjeljom u 2' priznala je da vodi stalnu unutarnju bitku s vlastitim perfekcionizmom. Za nju je život komedija, ali gluma posao kojem pristupa vojnički ozbiljno, vođena jednostavnom životnom parolom: ignoriraj negativu i okruži se dobrim ljudima.

'Komisija' u glavi

Anđelka Stević Žugić govori kako je zbog perfekconizma kroz cijelu karijeru prati osjećaj nesigurnosti i stalnog preispitivanja, iako je profesionalno uspješna. Taj unutarnji glas opisuje kao 'komisiju' koja je stalno prisutna u njezinoj glavi i zbog koje nikada nema potpuni mir. Ipak, ne doživljava to nužno kao nešto loše, nego kao dio sebe s kojim je naučila živjeti.

Kaže da joj je pomoglo kada je taj osjećaj prepoznala kao sindrom uljeza, jer joj je to dalo jasno objašnjenje i olakšalo prihvaćanje vlastitih sumnji. Smatra da je takvo stanje često kod glumaca, koji su stalno izloženi procjenama i kritikama.

Govoreći o seriji 'Andrija i Anđelka', ističe da uspjeh nije bio stvar pojedinačne glumačke kvalitete, nego međusobne 'kemije' između glumaca. Dodaje i da se često pogrešno doživljava odbijanje uloga kao gubitak, iako to zapravo znači da određeni projekt jednostavno nije bio pravi izbor.

Humor je najbolja terapija

Anđelka Stević Žugić već dvije godine igra predstavu 'Što me opet snađe', koja se bavi razvodom, ali i širim temama odnosa i društvenih stereotipa. Kaže da ju je najviše iznenadila reakcija publike, koja ne želi biti samo promatrač, nego aktivno sudjelovati u predstavi. Iako je u početku zazirala od izravne komunikacije s gledateljima, s vremenom je shvatila da upravo taj kontakt dodatno obogaćuje izvedbu, iako ponekad zna biti i preintenzivan.

Predstava, čiji je autor Nebojša Romčević, ne govori samo o razvodu, nego i o odnosima među ljudima te o suvremenim društvenim obrascima i savjetima kojima smo okruženi. Iako tekst nije osobna ispovijest, glumica je u njega unijela vlastitu iskrenost, koju smatra ključnom u komunikaciji s publikom.

Naglašava kako humor ima važnu ulogu u suočavanju s teškim situacijama, jer pomaže da se problemi prihvate i sagledaju iz drugačije perspektive. Kroz predstavu se otvaraju i pitanja društvenih očekivanja i pritisaka, osobito kada je riječ o razvodu, a glavna poruka, kako ističe, jest da se svatko treba zauzeti za sebe i svoje odluke, bez obzira na tuđa mišljenja.

Ima li života nakon razvoda?

Žugić kaže kako predstava 'Što me opet snađe' snažno odjekuje među publikom jer se mnogi gledatelji u njoj prepoznaju. Nakon izvedbi često joj prilaze, osobito žene, i dijele vlastita iskustva, potvrđujući da su proživjele slične situacije kao i likovi u predstavi.

Ističe kako su žene sklonije detaljnoj analizi odnosa i emocija, što ponekad može biti opterećujuće, ali istodobno omogućuje dublju povezanost s pričom. Upravo zbog toga predstava djeluje gotovo terapeutski. Glumica smatra da je ključ uspjeha u univerzalnim temama koje nadilaze pojedinačna iskustva i dotiču širi krug ljudi. Dodaje kako joj u radu pomaže to što na priču može gledati i iz perspektive publike.

Na pitanje postoji li život nakon razvoda odgovara jednostavno i s humorom: 'Pa vidite li vi mene. Nikad mlađa, nikad slađa'.

'Andrija i Anđelka': Nakon završetka završila sam u krevetu

Anđelka Stević Žugić ističe kako joj je rad na seriji 'Andrija i Anđelka' bio jedno od najvažnijih iskustava u karijeri. Iako je ekipa bila mala, radili su intenzivno i razvili snažnu povezanost, zbog čega snimanje opisuje kao posebno životno iskustvo.

S Andrijom Miloševićem upoznala se na audiciji, ali su odmah uspostavili dobru suradnju. Odmah smo 'kliknuli', kaže, dodajući da je upravo ta kemija bila ključ uspjeha serije. Opisuje ga kao nesebičnog partnera koji nosi energiju projekta, ali i kao osobu koja zna povući cijelu ekipu naprijed. Za njega kaže: 'On je lokomotiva, a ja sam često bila ta koja smiruje situaciju'.

'Toliko smo bili zajedno da je snimanje postalo prirodno stanje, a povratak u svakodnevni život bio je težak. Nakon završetka snimanja sam se razboljela i završila u krevetu', otkriva.

Na setu je često bilo smijeha, pa je razvila vještinu da ga kontrolira tijekom snimanja, osobito jer su scene snimane u kontinuitetu. Najvažnija lekcija koju je ponijela iz tog iskustva jest da humor treba shvaćati ozbiljno te da u komediji nema kompromisa – ključ je u iskrenosti i autentičnosti.

'Divim se muškarcima jer znaju ostati zaigrani'

Ističe kako se divi muškarcima zbog njihove sposobnosti da zadrže razigranost i spontanost i u odrasloj dobi. Smatra da žene često preuzimaju previše odgovornosti i da bi trebale biti opuštenije i više uživati u svakodnevnim situacijama.

Navodi kako društvo od žena očekuje da budu organizatorice i oslonac obitelji, što može stvoriti dodatni pritisak. Ipak, vjeruje da bi više igre i manje ozbiljnosti donijelo ravnotežu. Govoreći o odnosima, ističe da razlike između muškaraca i žena postoje, ali da upravo one čine odnose zanimljivima. U profesionalnom smislu, kaže da joj je najvažnije raditi s dobrim ljudima i kvalitetnim glumcima, bez obzira na spol.

Na kritike vezane uz svoju ulogu u seriji 'Andrija i Anđelka' odgovara kako nije moguće zadovoljiti sve gledatelje te da takve reakcije ne smatra presudnima.

Film 'Svadba' je čista emocija

Anđelka ističe kako uspjeh filma 'Svadba' ne leži samo u popularnosti, nego u snažnoj emociji koju je prenio gledateljima. 'Mislim da je uspjeh filma posljedica teme i emocije koju svi s ovih prostora dijelimo', kaže. Dodaje kako se publika lako poistovjetila s pričom jer govori o zajedničkom iskustvu i nasljeđu.

Film se bavi odnosima Hrvata i Srba, ali bez dodatnog produbljivanja sukoba. 'Ljudi su govorili: To je naša priča', prisjeća se reakcija publike. Naglašava kako je film omogućio gledateljima da se suoče s osjetljivim temama, ali iz sigurne distance, bez osjećaja uvrijeđenosti.

Osvrnula se i na moguće kritike, ističući kako će uvijek postojati dio publike koji će sadržaj tumačiti na svoj način. 'Ne možemo se okretati svakom komentaru, važno je da film ima svoju poruku', kaže.

Govoreći o kolegama, posebno se osvrnula na hrvatskog glumca Renea Bitorajca i kazala: 'Sjajan glumac i iznimno profesionalan kolega'. Ističe kako je riječ o perfekcionistu koji svojim radom motivira cijelu ekipu.

'On je poput vojnika kad je posao u pitanju, ali bez pritiska na druge – jednostavno vas natjera da budete bolji. Perfekcionist je i njemu je vjerojatno teško živjeti sa samim sobom', kaže i dodaje kako Reneova disciplina i priprema djeluju potpuno prirodno.

'Sve to izgleda nonšalantno, a iza toga stoji ogroman rad', zaključuje.

Bjelogrlić kao uzor i inspiracija

Ističe kako Dragan Bjelogrlić predstavlja velik uzor jer je uspješan u više područja filmske industrije, od glume do produkcije i režije. Upravo takav sveobuhvatan pristup poslu i nju privlači.

Govoreći o filmu 'Svadba', naglašava da je željela izbjeći stereotipne uloge, posebno one koje se često vežu uz određeni izgled. Smatrala je važnim pokazati da likovi mogu biti složeniji i drugačiji od očekivanog.

Iako je dobila savjete da razmisli o takvom pristupu, odlučila je slijediti vlastitu ideju i riskirati. Smatra da je važno imati slobodu u interpretaciji i biti spreman preuzeti odgovornost za vlastite odluke.

'Nedostaje mi malo arogancije u životu'

Anđelka Stević Žugić priznaje kako joj se često događa da tek nakon neke situacije shvati što je trebala reći ili kako je trebala reagirati. U trenutku, kaže, nastoji biti pristojna i uklopiti se, ali kasnije osjeti da je trebala biti odlučnija.

Posebno joj je teško nositi se s neugodnim ili neiskrenim ponašanjem, osobito kada je ono prikriveno iza prividne ljubaznosti. Takve situacije je, kaže, znaju blokirati.

Smatra da bi joj u takvim trenucima pomogla veća doza samopouzdanja i odlučnosti, koju kroz šalu naziva i 'nedostatkom arogancije'.

Mladi kao pokretači promjena

Opisuje situaciju u Srbiji kao izazovnu, ali vjeruje da vodi prema pozitivnim promjenama. Posebno ističe ulogu mladih, koji su, prema njezinim riječima, jasno pokazali da dostojanstven život nije privilegij, nego temeljno pravo.

Govoreći o umjetnicima, naglašava da je važno ne šutjeti na probleme i da je potrebno veće zajedništvo među kolegama. Smatra da bi se umjetnici trebali bolje organizirati i štititi svoja prava, kao što je to slučaj u inozemstvu. Iako često nastupa u regiji, naglašava da želi ostati živjeti u Srbiji.

'Voljela bih da i moja djeca odrastaju ovdje. Važno je da budu i građani svijeta, gdje god bili', dodaje.

'Nacionalizam - želim da toga nema i time se ne bavim'

Anđelka ističe kako se ne želi baviti nacionalizmom niti mu posvećivati pažnju. 'To je tema koja ne zaslužuje moje vrijeme', kaže. Dodaje kako u svom okruženju nema ljude sklone ekstremnim stavovima te vjeruje da je 'zlatna sredina najzdravija za sve nas'.

Govoreći o vlastitim iskustvima, ističe kako 98 posto ljudi s kojima se susreće reagira pozitivno, i da joj prilaze 's lijepim riječima i zahvalnošću'. Ipak, priznaje da je bilo i neugodnih situacija, no odlučila je ne pridavati im važnost.

'Shvatila sam da sam više pričala o lošim iskustvima nego o dobrima. Ne želim živjeti u negativi i pamtiti ružne stvari', kaže.

O majčinstvu: Nema uputa, samo intuicija

Glumica ističe da ne postoji univerzalan recept za odgoj djece te da se u roditeljstvu vodi vlastitom intuicijom. Smatra da nije dobro davati opće savjete jer svaka obitelj ima svoj način funkcioniranja. U njezinu slučaju djeca spavaju u vlastitim krevetima, ali povremeno i s roditeljima, ovisno o situaciji i osjećaju.

Naglašava kako se majčinstvo ne može unaprijed naučiti jer ne postoje jasne upute. Zato je, kaže, najvažnije osloniti se na vlastiti osjećaj i intuiciju, uz savjetovanje s provjerenim stručnjacima, ako postoji neki problem.

Važnost suradnje u regiji i zajedničkih projekata

Ističe kako joj gluma omogućuje da kroz različite uloge proživi više života i bolje razumije ljude i njihove sudbine. Upravo ta širina iskustva, kaže, najveća je vrijednost njezina posla. Ne opterećuje se konkretnim ulogama koje bi željela ostvariti, već naglašava da joj je najvažnije raditi na kvalitetnim i istinitim pričama.

Smatra da svaki lik, bez obzira na to je li pozitivan ili negativan, mora imati slojevitost i autentičnost. Uz glumu, zanima je i rad iza kamere, poput produkcije i režije, a važnom smatra i regionalnu suradnju jer, kako kaže, zajednički projekti donose veću kvalitetu.

'Mali smo da bismo svatko radio u svojoj 'sobi'. Važno je da se povezujemo, kao što je to bilo u filmu Svadba. Imala sam sreću stati rame uz rame s glumicama poput Seke Sablić i Vesne Trivalić. To su mi bile velike želje koje su se ostvarile', kaže.

Na kraju razgovora podijelila je i životni stav koji, kako kaže, u potpunosti živi.

'Život je lijep, a ljudi dobri. To sam usvojila od prijatelja i shvatila da to zapravo živim. Bez obzira na svakodnevne situacije koje nas ponekad demantiraju, vjerujem u to', zaključuje.