Nakon epizoda u Švicarskoj, Portugalu i Sjedinjenim Američkim Državama, hrvatska nogometna reprezentativka Ana Maria Marković odlučila je okrenuti novu stranicu i obući dres splitskog Hajduka. Iako su joj mnogi predviđali ostanak u Americi i unosnije ugovore, 26-godišnja napadačica priznala je kako je pri odabiru nove sredine presudila jednostavna želja - biti sretna, blizu obitelji i ponovno istinski uživati u čistoj igri. Otkrila je kako izgleda njezina nova svakodnevica pod Marjanom, zašto je ne dotiču vječni komentari da u klubove stiže zbog višemilijunske baze na društvenim mrežama te kako danas balansira između strogog sportskog režima i opuštenijeg dalmatinskog ritma
'Cijela mi je obitelj ovdje, poznajem Split i svake sam godine ovdje. To mi je trebalo. Morala sam negdje doći gdje sam sretna. Inače bih ostala u Americi i zarađivala pare, pare, pare. Došla sam ovdje da ponovno budem sretna, da se vratim nogometu i samo igram, izjavila je Ana Maria Marković za In Magazin.
vezane vijesti
Iako je zahvaljujući bazi od preko dva i pol milijuna pratitelja izgradila snažan brend, svjetska popularnost često je bila povod nagađanjima da u nove klubove stiže samo kao marketinški adut.
Kako je sama priznala, na takve se komentare već odavno naviknula jer je prate gdje god se pojavi. Objasnila je da su joj i pri odlasku u Portugal, a još glasnije pri prelasku u Ameriku, mnogi predbacivali da iza transfera stoji samo klupski marketing. Ipak, nogometašica odlučno odbacuje takve tvrdnje, ističući kako joj je lopta uvijek na prvom mjestu, a tek kada na travnjaku posloži sve kako želi, ostavlja prostor za snimanja i druge poslove.
Eksplozivna je
Uz veliku podršku trenera i novih suigračica, ulazak u novu svlačionicu bio joj je sasvim bezbolan. Nije skrivala oduševljenje novim timom, istaknuvši kako su joj suigračice najveća podrška i razlog zašto se nikada ne osjeća usamljeno. Opisujući vlastiti stil igre, naglasila je da je brza, eksplozivna i taktički zrela igračica s preciznim udarcem. Kroz smijeh je dodala kako je na terenu inače iznimno draga, iako se ponekad zna upustiti u raspravu sa sutkinjama, pri čemu je brzinu izdvojila kao svoju najjaču igračku stranu.
Najveći oslonac u karijeri pronalazi u dečku, portugalskom nogometašu Tomásu Ribeiru, dok njezine nastupe bez iznimke prati i sestra Kristina, koja također gradi nogometnu karijeru. Uoči svakog izlaska na travnjak ima i mali osobni ritual - šminkanje. Budući da joj make-up bez problema izdrži svih devedeset minuta trčanja i napora, rado je otkrila u čemu je tajna te iznenađujuće postojanosti.
Nakon dva mjeseca provedena u Splitu primijetila je koliko su domaći ljudi opušteni i ležerni, dok ona i dalje funkcionira po strogo utvrđenom rasporedu. Iako voli spontanost, priznaje da joj je dan nezamisliv bez jasnog plana, pogotovo nakon teške ozljede koja ju je naučila disciplini. Kako objašnjava, san, kvalitetna prehrana, teretana i temeljito zagrijavanje prije svakog izlaska na travnjak postali su prioriteti oko kojih nema pregovora. No, dok danas traži ravnotežu između splitske opuštenosti i vlastite strukture, malo tko zna da joj je tijekom odrastanja i školovanja u Švicarskoj hrvatski jezik bio čak i zabranjen.
Prva ljubav - gimnasika
Objasnila je kako je kao djevojčica znala samo hrvatski, sve dok u švicarskoj školi nisu uveli zabranu i inzistirali isključivo na njemačkom. Zbog toga je i kod kuće godinama s obitelji razgovarala na njemačkom, pa joj se materinski jezik pomalo izgubio, no ne sumnja da će ga uz svakodnevicu na Poljudu ekspresno usvojiti natrag.
Nogomet, međutim, nije bio njezina prva sportska ljubav. Otkrila je kako je punih deset godina trenirala sportsku gimnastiku, naglasivši da joj se djetinjstvo od najranijih dana vrtjelo isključivo oko dvorana i treninga. Ipak, da život nije krenuo profesionalnim sportskim smjerom, kroz smijeh je priznala da bi vjerojatno danas radila kao učiteljica engleskog jezika.
