Mladunče morskog psa bilo je dugačko između 120 i 130 centimetara, a pobudilo je pozornost jer je tada znanstvena analiza zaključila da se radi o mladuncu velike bijele psine (Carcharodon carcharias) koja je jedna od najugroženijih vrsta morskih pasa u Sredozemlju.

No, drugi je istraživač, splitski profesor Alen Soldo, u svom radu osporio tu identifikaciju i mladunče morskog psa identificirao kao pripadnika vrste atlantske psine (Lamna nasus).

Institut za oceanografiju i ribarstvo na svojim je Facebook stranicama sad objavio komentar i poveznicu na znanstveni rad objavljen u međunarodnom časopisu Journal of Marine Science and Engineering koji ulovljenog mladunca ipak identificira kao veliku bijelu psinu.

'Kritički i argumentirani komentari važan su dio znanstvenog diskursa, jer znanstvene spoznaje moraju biti otvorene stručnoj provjeri i raspravi. Zato smo, s međunarodnim timom stručnjaka za velike bijele psine i srodne vrste sa skoro svih kontinenata, detaljno analizirali dostupne podatke kako bismo provjerili argumente iz komentara i bolje objasnili identifikaciju. U Jadranu, gdje su susreti s velikim bijelim psinama iznimno rijetki, fotografije i informacije građana mogu biti dragocjen izvor podataka, ali samo ako prođu pažljivu stručnu provjeru. Kada se analiziraju sustavno i kritički, takvi podaci mogu znatno pridonijeti boljem poznavanju, praćenju i zaštiti rijetkih morskih vrsta', ističu iz Instituta uz poveznicu na objavljeni komentar.

Zašto je to važno?

Profesor Soldo svoju je identifikaciju temeljio na odabranim karakteristikama zuba. Također je izrazio sumnju u pouzdanost identifikacije morskih pasa na temelju fotografija prikupljenih od građana (tzv. građanske znanosti).

Osim toga, doveo je u pitanje prijavljenu duljinu pronađenog primjerka, navodeći da bi to bio najmanji primjerak velike bijele psine zabilježen u Sredozemlju. Ni boja, koju je naveo (tamnoplava) ne odgovara onome što se može vidjeti na fotografijama.

Stoga je međunarodni tim od 29 znanstvenika, među kojima su bili i hrvatski stručnjaci s Instituta za oceanografiju i ribarstvo ponovno pregledao originalne fotografije i detaljno opovrgnuo Soldine zaključke.

'S obzirom na kritično ugroženi status bijelih morskih pasa u Sredozemnom moru i ograničen broj potvrđenih opažanja, pojave vrste u ovoj regiji služe kao vrijedni podaci o populaciji i zaslužuju pažljivo ispitivanje', zapisali su u svom komentaru.

Istaknuli su da su u svojoj analizi obuhvatili sve karakteristike, a ne samo zube jer, kako su zapisali u komentaru, identifikacije vrsta moraju se temeljiti na cjelovitoj procjeni svih dostupnih dokaza, a ne samo na pojedinačnim i varijabilnim osobinama.

'Pokazujemo da oslanjanje na pojedinačne, varijabilno izražene osobine - posebno dentalne karakteristike na koje utječu ontogeneza i individualne varijacije - može dovesti do pogrešnih identifikacija te naglašavamo da bi rigorozne taksonomske identifikacije trebale ovisiti o holističkoj, integrativnoj procjeni svih dostupnih morfoloških (i ako su dostupni, genetskih) dokaza', navode znanstvenici.

S obzirom na to da je morski pas uhvaćen 2023. godine prodan, znanstvenici nisu mogli svoje zaključke potvrditi neovisnom genetskom analizom, ali ističu kako su i fotografije koje su snimili građani izuzetno važan alat u znanosti.

'Kada se podvrgnu rigoroznoj kontroli, zapisi građanske znanosti ostaju snažan i često nezamjenjiv izvor podataka o bioraznolikosti relevantnih za očuvanje. Pouzdana identifikacija bijelih morskih pasa od posebne je važnosti u Sredozemnom moru, gdje je vrsta izuzetno rijetka, a izravna opažanja ostaju rijetka unatoč ponovljenim istraživačkim naporima. Dok su nedavne studije korištenjem eDNK potvrdile prisutnost bijelih morskih pasa u regiji, sustavna terenska istraživanja do sada nisu uspjela prikupiti podatke promatranja ili podatke temeljene na uzorcima . Posljedično, trenutačno znanje o rasprostranjenosti i rasprostranjenosti uglavnom se oslanja na meta-analize oportunističkih zapisa, uključujući fotografska opažanja ribara i javnosti. Iako takvi podaci ne mogu zamijeniti ciljane terenske studije, oni predstavljaju bitan izvor informacija u sustavima gdje su se konvencionalni pristupi istraživanju pokazali neučinkovitima', naglašavaju znanstvenici.

Građani igraju veliku ulogu

Ovaj slučaj, dodaju znanstvenici, pokazuje da znanstvena vrijednost takvih zapisa građanske znanosti ovisi ponajprije o pažljivoj stručnoj procjeni utemeljenoj na jasnom razumijevanju varijabilnosti karaktera.

'Opažanja građanske znanosti stoga mogu biti snažan izvor informacija za dokumentiranje pojava rijetkih vrsta i informiranje o procjenama relevantnim za očuvanje. U tom kontekstu, odbacivanje dobro dokumentiranih zapisa bez rigorozne, integrativne provjere riskira potkopavanje procjena relevantnih za očuvanje. To je posebno važno za opažanja mladih ili novorođenih jedinki, jer takvi zapisi mogu pružiti rijetke indikacije potencijalnih područja za razmnožavanje ili porođaj u regiji gdje su podaci znanstvenih istraživanja i dalje ograničeni. S obzirom na niske stope otkrivanja i status vrlo ugrožene populacije bijelih morskih pasa u Sredozemlju, pažljiva i metodološki rigorozna procjena svih dostupnih dokaza je ključna. Umjesto slabljenja znanstvenih standarda, integrativna evaluacija jača pouzdanost takvih zapisa i osigurava da se informacije relevantne za očuvanje ne precjenjuju niti prerano zanemaruju', ističu na kraju znanstvenici u svom komentaru.

Ovaj slučaj najbolje pokazuje koliko dobra suradnja građana (kako ribara, pomoraca, lokalnog stanovništva pa čak i turista) i znanstvenika može biti od velike važnosti za praćenje životinjskih vrsta, pogotovo onih ugroženih.