Stručnjak za vodne resurse Josip Rubinić smatra da je zbog zaštite voda u Lici, uz uklanjanje opasnog otpada u Gospiću, potrebno žurno provoditi monitoring podzemnih voda na okolnom području i izvorištima vodoopskrbe te površinskih voda Novčice i Like
O rezultatima monitoringa ovisit će i niz drugih mjera.
"Za očekivati je da će u cilju zaštite voda na utjecajnom području trebati provoditi niz mjera. Te je mjere potrebno promptno provoditi zajedno s uklanjanjem opasnog otpada, ali i dugoročno nakon njegova uklanjanja“, rekao je za Hinu Rubinić, do prije nekoliko godina izvanredni profesor Građevinskog fakulteta u Rijeci gdje je predavao nekoliko kolegija vezanih uz vode u kršu i radio na brojnim istraživačkim projektima.
Naveo je kako to uključuje monitoring podzemnih voda na okolnom području i izvorištima vodoopskrbe, kao i monitoring površinskih voda Novčice i Like zbog mogućnosti da onečišćujuće tvari ispiranjem dospiju do njih, a potom i do vodoopskrbnog sustava, jer se vodovod Južni ogranak Hrvatskog primorja napaja vodama Like i Gacke pri kraju hidroenergetskog sustava Hidroelektrane Senj.
Monitoring voda samo je dio potrebnih mjera
Rubinić ističe da je monitoring samo dio potrebnih mjera te da će o njegovim rezultatima ovisiti i niz drugih aktivnosti, a vjerojatno i proširenje mjera na druge lokacije za koje se utvrdi da su, makar u manjoj mjeri, bile izložene odlaganju opasnog otpada.
Problemi nelegalnog odlaganja opasnog otpada u Gospiću, ali i na više drugih lokacija u Hrvatskoj, posebice na krškom području, kao i ovogodišnje suše, koje su dovele do kritičnih situacija u vodoopskrbi priobalnih područja, aktualizirali su niz pitanja povezanih s vodnim resursima u kršu te načinom kretanja i zadržavanja vode u krškim vodonosnicima, kaže Rubinić, koji je kao ključni stručnjak za vode bio angažiran na realizaciji Nacrta strategije prilagodbe klimatskim promjenama u Hrvatskoj.
Većina ljudi, dodaje, ima percepciju da je Hrvatska iznimno bogata vodom, pa kritično sušne prilike i problemi u vodoopskrbi izazivaju iznenađenje i zabrinutost.
Veliki krški izvori poput Jadra, Krke i Omble, kao i jezerski sustavi s velikim volumenima vode, poput Vranskog jezera na Cresu i kod Biograda na Moru, stvaraju privid velikog vodnog bogatstva Hrvatske, zbog čega se često smatra da nema razloga strahovati za osiguranje potreba za vodom u sadašnjosti i budućnosti.
Krška područja: Bogati smo oborinama, u manjoj mjeri vodnim zalihama
"Da se razumijemo, Hrvatska je bogata vodom, ali ne u mjeri u kojoj bi se smjelo zanemarivati okolnosti u kojima se voda skladišti", kaže Rubinić. Dodaje i kako je, kada je riječ o krškim područjima, realnije reći da smo u Hrvatskoj iznimno bogati oborinama, ali u puno manjoj mjeri vodnim zalihama.
"Zbog toga je imperativ upravljati vodama tako da se očuva njihova kakvoća i osiguraju potrebe za vodom ne samo za vodoopskrbu stanovništva, poljoprivredu i industriju nego i za ekosustave ovisne o površinskim i podzemnim vodama u kršu", istaknuo je.
Govoreći o stanju vodnih resursa ove godine, Rubinić kaže da je sušno razdoblje vrlo dugotrajno i izraženo te da su na mnogim hidrološkim postajama u Hrvatskoj, posebno na Dravi, Savi i Dunavu, tijekom posljednjih mjesec dana zabilježeni povijesni minimumi. Slična, iako nešto manje kritična situacija je i na krškom području, gdje su vodotoci zbog manjih slivnih površina manje osjetljivi na široko rasprostranjene regionalne suše.
No zbog manjka uobičajenih količina oborina i na krškom području te povećanih potreba za vodom tijekom vrućih razdoblja, ove je godine bilo problema s vodoopskrbom, uključujući i mjere ograničenja potrošnje.
Najveći priobalni vodni resurs, Vransko jezero na otoku Cresu, 9. rujna ove godine zabilježio je povijesni minimum od 9,04 metra nadmorske visine, jedan centimetar niže nego tijekom također iznimno sušne 2022. godine.
Riječ je, kaže Rubinić, još uvijek o dovoljnoj razini da nadpritisak slatke vode održi ravnotežu u vodonosniku i spriječi neposredni prodor zaslanjene vode u jezerski vodni sustav. Ipak, stanje zahtijeva oprez te aktivno praćenje i analizu stanja u podzemlju.
Krški vodonosnici su posebno osjetljivi na klimatske promjene
Govoreći o izazovima koje klimatske promjene donose krškim vodonosnicima i vodnim sustavima, Rubinić kaže da su oni posebno osjetljivi na takve promjene jer imaju manju mogućnost skladištenja vodnih zaliha. No, postoje i dodatni izazovi vezani uz priobalne vodonosnike – smanjenje razina podzemnih voda i podizanje razine mora, zbog čega rastu i rizici od zaslanjivanja takvih resursa.
"Smanjenjem vodnih zaliha u krškim vodonosnicima stvaraju se uvjeti da pri njihovom punjenju, uslijed sve intenzivnijih pojava oborina, dolazi do povećanih brzina kretanja vode kroz pukotinske sustave, i posljedično intenzivnijih pojava mutnoća", objašnjava Rubinić.
Klimatske promjene generiraju još jedan, često puta zanemaren efekt, a to je povećanje temperature voda, što posebno kod površinskih vodotoka i jezera tijekom sušnog razdoblja može imati još teže posljedice po njihov eko sustav nego li samo smanjenje vodnih zaliha.
Moramo unaprijediti upravljačke pristupe
Kaže da postoje mogućnosti prilagodbe vodnih sustava u kršu i na takve promjene, ali su ograničene.
"Na neke procese nećemo moći utjecati, ali zato moramo unaprijediti upravljačke pristupe", naglašava Rubinić.
Kod površinskih vodotoka i jezera ključno je, ističe, smanjiti antropogeni pritisak (onaj koji je uzrokovao čovjek), posebno za kritičnih sušnih hidroloških stanja. Potrebno je, kaže, aktivno upravljati vodnim resursima, pratiti stanje i u realnom vremenu dati upravljački odgovor, te osigurati i primjerena strukturalna rješenja.
Kod vodoopskrbe je to prije svega povezivanje izvorišta vode u cilju optimizacije korištenja vodnih rezervi, ili pak regulacije otjecanja na površinskim vodotocima i jezerima. U tom smislu u Hrvatskoj ima sve više dobrih primjera povezivanja izvorišta unutar regionalnih vodoopskrbnih sustava.