TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Zijev! Eto još jednog dosadnog 'Big Brothera'

21.04.2016 u 10:34

Bionic
Reading

Tek što je završio jedan 'Big Brother' - onaj regionalni - eto ti RTL-a s novom, tobože 'povratničkom' sezonom ovog vrlo poznatog, ali već i globalno dosadnog reality showa. Stiže nam u varijanti u kojoj su kandidati miješano poznati i nepoznati te je teško reći jesu li domaći televizionari zbilja toliko bez ideja da ne znaju čak ni otkupiti licencu za nešto drugačije ili je domaća publika posala toliko nezahtjevna da joj je posve svejedno što će gledati na televiziji, važno da ima likova koje može što žešće popljuvati

'Čak se ni Antoniji više ne da baviti time', prokomentirao je netko iz malobrojne publike s kojom sam sinoć gledala početak nove sezone 'Big Brothera' na RTL-u. Ne znam, doduše, je li to s Antonijom i 'ne da joj se' istina, ili je pak voditeljica od BB-a odustala iz nekih drugih razloga, no primjedba i više nego točno oslikava raspoloženje koje je okruživalo sinoćnji početak nove sezone ovog reality 'spektakla'.

Čovjek jednostavno ne zna odakle bi počeo u nabrajanju svih razloga iz kojih je nova sezona BB-a posve nezanimljiva, osim možda fanatičnim fanovima, koji ionako već nekoliko prethodnih sezona sa svojim internetskim komentarima čine jedini zabavan dio ovoga projekta. Trebalo bi, časna riječ, osmisliti neki višeplatformski projekt u kojemu bi ti internetski komentari igrali veću ulogu negoli sam reality sadržaj jer ono u samim emisijama više zanimljivim ne bi učinio ni scenarij izbijanja globalnog rata, kao u onom filmu Nevija Marasovića.

Prvo i prvo, vrijeme je da više sjašemo s 'Big Brothera'. Reality showovi su gotovo bez iznimke glupi pa nije da će s prelaskom na neki drugi doći do eksplozije inteligencije na komercijalnim TV-valovima u Hrvatskoj, ali barem bi bilo razigranije. Po inozemnim televizijama, primjerice, ostarjeli rockeri poput Jurice Pađena ne upadaju u ovakve debilno-dosadne scenarije, nego se zabavljaju u debilno-vrckavima, kao što su oni gdje traže ljubav svog života, idealnog navigatora za motociklističku turneju ili skaču bez padobrana na glavu s Himalaje, tako nešto fearfactorsko. Interes za time kako će si prati dupe s kamerom u tuš-kabini i hoće li uspjeti proći prvi krug u Trivial Pursuitu za osobe s posebnim potrebama odavno je jenjao pa se pitam je li to uporno svrdlanje po BB-u kod nas posljedica producentske neinventivnosti ili je naša publika postala toliko očajno nezahtjevna da joj je potpuno svejedno što joj se prikazuje, samo dok na ekranu ima dovoljno besposlenih likova koje će moći što zločestije pljuvati. U oba slučaja, bljak.

Drugo, ne shvaćam baš najbolje zašto je itko pomislio da bi koncept u kojemu je dio natjecatelja poznat, a dio nije mogao biti baš zakon, ali mi se zato čini da raja zadužena za casting više nije znala što bi sa sobom ni sa svojim poslom. Sve moguće krivine koje su mogli izvesti da bi iz korpusa 'običnih ljudi' izvukli one koji su zanimljivi (čitaj: glupi, narcisoidni, poremećeni, ekstravagantni ili jednostavno laki za manipulaciju) iskorištene su već u regionalnim 'Velikim bratovima' (bratovima???) pa im sada više ni Žila iz Živogošća (izmišljeno ime i samo zbog početnog slova odabrana geolokacija) koji uzgaja pitone i bavi se skokovima s nebodera nije dovoljno egzotičan, a s druge strane - pravih celebrityja koji bi bili voljni sudjelovati (a već nisu) - jednostavno više nema. Osim ako se pod celebrity ne računa i Milka koja pjeva svakog četvrtka u 'Zelenom dvoru' i vide joj se gaće dok pleše te lik koji bira rinčice Severininoj mami.

Treće, cijela atmosfera u početnoj emisiji bila je sve samo ne uzbudljiva. Marijana Batinić dovoljno je dobra voditeljica za ovakav show, ali u tom smislu da bi bio dovoljno dobar bilo tko tko zna izgovoriti tri riječi u nizu bez ozbiljne frakture sjekutića i pljuvanja u dalj, no da se baš kod nje primijetio neki ludi entuzijazam - nije. Isto je bilo i s predstavljanjem kandidata, kuće, pravila, ma, ukratko, svega. Da me okrenu naopako, istresu me i daju mi serum istine - ne bih se mogla sjetiti nijednog pamtljivog trenutka. Samo publike koja dirigirano plješće nakon svake treće rečenice, odavno digavši ruke od toga da spontano reagira na zanimljive, smiješne ili simpatične situacije u studiju.

Komercijalne televizije rijetko se upuštaju u ovakve projekte a da prije toga ne provjere kakva bi im mogla biti prođa među gledateljstvom, pa pretpostavljam da ni RTL nije s ovime navalio ko guske u maglu. No njihovo ziheraštvo ipak je depresivno, jednako kao i spremnost publike da po tko zna koji put gleda jednu te istu glupariju, izraubanu do bola i očito serviranu zato što se jeftinoj raji serviraju jeftini sadržaji. Nadam se zato, iako inače nisam zlurada i rijetko kome želim nesreću, da će prognoze o gledanosti i isplativosti ovoga projekta PODBACITI. Krajnje je vrijeme, naime, da, ako nas već uporno hrane glupostima, te gluposti postanu šarolikije i raznovrsnije.