'UPOZNAT ĆEŠ VISOKOG TAMNOG STRANCA'

Woody Allen opet romantičan, duhovit i drukčiji

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 28.07.2010 09:54
  • Objavljeno 28.07.2010 u 09:54
'Upoznat ćeš visokog tamnog stranca'

'Upoznat ćeš visokog tamnog stranca'

Izvor: Promo fotografije / Autor: promo

No je li svojim novim filmom 'Upoznat ćeš visokog tamnog stranca', prikazanim na Sarajevo Film Festivalu, ujedno i jednako dobar kao u svojim zlatnim danima reinvencije koncepta romantične komedije?

Svi smo (OK, barem neki od nas) slavili veliki Allenov povratak na Manhattan te ujedno i povratak u formu izvrsnim lanjskim filmom 'Whatever Works', no kad se malo bolje razmisli, 'Whatever Works' prije svega je worked zahvaljujući geniju glavne zvijezde, Larryja Davida, čovjeka koji već neko vrijeme predstavlja opakiju, ali i 21. stoljeću prilagođeniju inačicu Woodyja Allena, s puno manje romantike i puno više bolno stvarne i svakodnevne, koliko i bolno duhovite gorčine. Bio je to spoj kao nastao u laboratoriju, jedan od onih koji čak i sterilne ljude u jednako sterilnim bijelim kutama pomakne u sjedalima kinodvorane, no sada kada je David ostao u arhivi 2009, a Allen bez njega nastavio novim receptom spajanja romantike i komedije na svoj, jedinstveni način, nije čudo da smo se odmah zapitali - može li to ispasti jednako dobro?

'Upoznat ćeš visokog tamnog stranca'

Ne može. Ali može dobro, ako već ne 'jednako' i 'jako'.

No možda je i nepravedno razgovor o 'Upoznat ćeš visokog tamnog stranca' svesti na pitanje je li Allenov povratak starim receptima, ma koliko ovdje Davida zamijenili (sjajni, ali na neku drugu foru) Anthony Hopkins i Josh Brolin, bolji ili lošiji u odnosu na prethodnika? To stalno propitkivanje odnosa prezenta i povijesti već je zadnjih dvadesetak, ako ne i više godina, glavna preokupacija onih fanatika koji se ne mogu pomiriti s time da je 'Annie Hall' trenutak koji je ostao zarobljen i neponovljen u povijesti pa je, umjesto vječne komparacije, pošteno jednostavno se zapitati: je li novi film Woodyja Allena, neovisno o tome kakav je bio prethodni, vrijedan gledanja? U svakom slučaju - jest. Nije remek-djelo koje će vam promijeniti život, onako kako njegovi protagonisti (a lista glumaca koji ih utjelovljuju impozantna je: Hopkins, Brolin, Naomi Wats, Gemma Jones, Antonio Banderas...) pokušavaju promijeniti svoje, ali jest umjereno duhovita, klasično vudialenovska i neosporno zabavna, 'prozračna' i ne strahovito ambiciozna priča o ljudima koji ne znaju što bi sa sobom i svojim životima iako cijelo vrijeme misle da itekako imaju sjajan plan i još bolje ideje za njegovu provedbu.

Probijamo se kroz čitavu mrežu veza, brakova, ljubavi, zaljubljivanja, odljubljivanja, prevara i obmana, sapuničastih proporcija, s jednom centralnom temom potrage - ostarjeli muž traži novu mladost s trofejnom suprugom i viagrom; ista ta trofejna supruga traži novu život s ostarjelim bogatašem, mladi suprug ganja novu ljubav s prelijepom susjedom i novu karijeru pisca s ukradenim romanom, a njegova ženica pokušava uroniti u vezu sa šefom umornim od vlastite žene, a ostarjela supruga kreće u potragu vlastite budućnosti i pred-reinkarnirane prošlosti kroz usluge gatare koja prodaje maglu za pristojnu financijsku naknadu.

No kada u jednom trenutku konačno ostvare željenu promjenu svojih života, mnogi shvate da je mjesto s kojeg su krenuli možda bolje od novih epizoda te da je od sebe, na kraju balade, najteže pobjeći. No na ishodišnu točku najčešće se nije moguće tako lako vratiti pa je možda bolje pokušati... Ne radikalno, ali umjereno drukčije krenuti naprijed. Što je u konačnici ne samo sjajna, koliko vjerojatno i slučajna metafora života kao takvog, već i metafora karijere samog Woodyja Allena, redatelja koji je i dalje u stanju sjajno miješati autorsko i populističko.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi