Od albuma 'Madirosa' prošle su već dvije godine. Materijal za novi album 'Canto Amoroso' je spreman i sa Transhistria Ansambleom ga već izvodite na vašim nastupima. Za razliku od 'Madirose', što novog u zvuku i izrazu donosi 'Canto Amoroso'?

Rekla bih da je najbitnije obilježje povratak originalnom zvuku Transhistria ensemble-a, dakle izričaju suvremenog istarskog i mediteranskog jazz-a, i jednom specifičnom načinu sviranja koji njeguje Transhistria ensemble, bez kojeg moje pjesme sigurno ne bi imale ovakav zvuk i naboj. To su sve zaista izvanredni glazbenici. (Krunoslav Levačić bubnjevi, Žiga Golob kontrabas, Uroš Rakovec gitara/mandola, Fausto Beccalossi, harmonika). Da , repertoar se izvodi već na koncertima, a motivacija je bila vrlo praktična, htjeli smo odsvirati novi materijal pred publikom, prije nego što idemo u studio, naime, u našem načinu sviranja se tijekom koncerata stvaraju neki novi momenti koji definiraju pjesmu do kraja. Sudeći po snimci, uspjelo nam je.
A nadamo se da će i skori ulazak u EU olakšati komunikaciju sa stranim izdavačima, naime vrijeme je da nakon sedam CD-a doma, izdamo nešto i vani.

Osvojili ste dva Porina ove godine i to za najbolji ženski vokal i za najbolji world music album. Koliko vam znači Porin za vašu karijeru?

Svakako je ugodno dobiti priznanje, pogotovo struke, i sasvim lijepo zvuči kad u biografiji umjetnika piše da je osvojio osam nacionalnih godišnjih nagrada do sada.

Kakav je po vašem mišljenju status jazza danas u Hrvatskoj? Ako je suditi po medijima, gotovo da ne postoji dok istovremeno, sa druge strane, sve je više jazz festivala i gostovanja vrhunskih jazz glazbenika a ni publike ne manjka.

Ne pratim medije dovoljno da bih o tome mogla suditi, no vjerujem da danas, pogotovo imajući na umu senzacionalizam prisutan u velikoj većini medija, jazz nije interesantna tema. No to ne sprečava scenu da živi; postoji cijela nova generacija mladih jazz glazbenika od kojih su gotovo svi već svirali kao session glazbenici (Valamar jazz afterparty band) na našem festivalu, i dosta festivala koji imaju svoju publiku. No, napomenula bih da pojam Jazz festivala znači puno više od samih koncerata, tu postoji velik dio popratnih segmenata, atmosfere i sl. što sve gradi festival kao manifestaciju. Ono što je bitno za reći je da Valamar Jazz Festival sa razinom svojeg programa i kvalitetom organizacije spada u rang ozbiljnih svjetskih jazz festivala, a sa svojim iznimnim lokacijama na kojima se odvija spada među rijetke festivale takvog tipa. U današnje vrijeme je već općepoznata činjenica da je obogaćivanje turističke ponude kulturnim manifestacijama postalo neophodno, utoliko je doprinos Valamar Jazz Festivala važan; radi se o jakom regionalnom festivalu koji polagano postaje tradicionalna manifestacija koja doprinosi prepoznatljivosti Istre i cijele Hrvatske kao destinacije.

Vaša glazba koju stvarate i izvodite specifičan je oblika jazza. Kako vi, kao glazbenica specifičnog glazbenog izraza uspijevate funkcionirati na sceni u Hrvatskoj danas?

Rekla bih iznenađujuće dobro, s obzirom na relativno kompleksnu glazbu kojom se bavim; tako da se s obzirom na činjenicu da koncertiramo puno i van Hrvatske, te na činjenicu da se bavim i primijenjenom glazbom, dakle skladam za teatar i film, ne mogu požaliti na svoju poziciju u domovini.

Ovogodišnji, 4. po redu Valamar jazz festivala pod vašim vodstvom, ponovo nudi atraktivan program. Kakvi su komentari glazbenika koji su do sada nastupili na Valamar jazz festivalu kao što su Dianne Reeves, Tania Maria, Nils Landgren, Hugh Masakela…

Posebno mi je drago reći da su svi glazbenici koji su sudjelovali na našem festivalu bili zaista oduševljeni, što nije slučajno, dakle svjesno smo išli na to da festival nudi sve potrebne segmente na visokom nivou, od organizacijsko tehničkih do tzv. hospitality-ja; spomenuti ću samo Dianne Reewes koja je u improvizaciji tijekom koncerta opisala kako se putovali duugo, a onda su došli u Poreč i everybody was so nice...kao glazbenik točno znam što je potrebno osigurati da bi se izvođači dobro osjećali, a kombinacija između vrhunske organizacije izvrsnog ambijenta i gostoljubivosti je, čini se, zaista 'dobitna'.

Tri godine Valamar jazz festivala su iza vas. Je li vam neki događaj posebno ostao u sjećanju?

Hmmm...izdvojila bih možda jedan meni posebno drag kompliment od nekoliko posjetitelja; da je atmosfera na festivalu ležerna i opuštena, a da istovremeno sve besprijekorno funkcionira. To je točno to što sam kao direktorica festivala željela postići, pa mi prepoznavanje toga čini posebnu čast, pogotovo nakon vrlo ozbiljnog posla koju organizacija festivala predstavlja.

Koliku prednost Valamar jazz festival daje sama lokacija grad Poreča u odnosu na druge jazz festivale i koliko same vlasti grada Poreča pomažu u realizacija festivala?

Rekla bih da je osim po visokoj razini izvođača kojeg naš program menadžer Željko Žarak pomno bira, te općoj jazz atmosferi koja vlada tijekom festivala, upravo ambijent u kojem se koncerti odvijaju izuzetno važan ; kombinacija vrhunskog glazbenog doživljaja na prekrasnim povijesnim, kulturološkim i prirodnih lokacijama je jedno od osnovnih obilježja, a svakako i prednosti našeg festivala. Nije isto ukoliko slušate Dianne Reeves ili Dave Hollanda u zatvorenom ambijentu koncertne dvorane ili na pozornici na otočiću Sveti Nikola tik do mora, uz šum valova i zvuk cvrčaka sa borovih stabala. Radi se o jakom regionalnom festivalu koji polagano postaje tradicionalna manifestacija koja doprinosi prepoznatljivosti Istre kao destinacije. Grad Poreč i TZ grada Poreča od početka aktivno podržavaju festival, djelomice financijski ali i logistički ; naime Grad Poreč osigurava natkrivenu pozornicu, ograde isl, Lučka kapetanija brine o prolazu brodica i sl. Osim toga važno je napomenuti da tu se radi o simbiozi između kulturnog i turističkog sektora, dakle o partnerstvu između profesionalnog teama pod mojim vodstvom koji se bavi organizacijom i produkcijom same manifestacije, i jake turističke firme koja iza projekta osim financijski stoji izvrsnom ugostiteljskom, gastro i eno ponudom, kao i posebnim 'Jazz odmor' paketima kreiranim upravo za Jazz festival, u kojima su osim smještaja i prehrane uključene i ulaznice za sva festivalska događanja.

Među mnogim glazbenicima ove godine ste uspjeli dovesti i doista jedinstvenog umjetnika Triloka Gurtua koji je tijekom karijere surađivao sa umjetnicima kao što su Joe Zawinul, Bill Laswell, John McLaughlin, Jan Garbarek itd. Koliko je teško nagovoriti takvog jednog umjetnika da dođe u Poreč na Valamar jazz festival?

U organizaciji festivala su stvari vrlo jednostavne, uputi se upit menadžmentu, te ukoliko je umjetnik u to vrijeme na koncertnom touru dogovore se tehnički i ostali uvjeti, i to je to...naravno da je jako važno da festival ima određenu reputaciju, a još bolje ako sa umjetnikovim menadžmentom već postoji dobar poslovni odnos, kao što je slučaj sa agentom Triloka Gurtu-a koji je već bio na našem festivalu, te točno zna da se radi o ozbiljnom festivalu, odličnom smještaju, prehrani, poslovičnoj gostoljubivosti naših domaćina, kao i vrhunskom ambijentu i profesionalnom organizacijskom teamu.

Je li nakon tri godine postojanja Valamar jazz festival stekao reputaciju među jazzerima i ljubiteljima jazza u svijetu?

Drago mi je reći da od prve godine imamo zaista odlične reakcije od strane posjetitelja, publike i izvođača, i mnogi nam se rado vraćaju.

Osim Trolika u goste dolazi i turska pijanistica Ayşe Tütüncü. Ima li to veze sa vašim nedavnim nastupom na Turskoj nacionalnoj televiziji TRTA TÜRK?

Ne, te dvije stvari nemaju veze jedna s drugom, na Tursku TV sam pozvana neovisno o bilo kojem segmentu festivala. Ayshe inače poznajem već dugo, i vidjele smo se u Istanbulu, a njen nastup je povezan s činjenicom što je za Eufrazijevu baziliku gdje nastupa njen neobični trio bitno da glazba ima doticaja s klasikom. Kako se u njenoj se glazbi prožimaju jazz, klasična i turska glazba, to je presudilo u izboru. Osim toga osobno volim u festivalski program uključiti bar jednu glazbenicu kao voditelja banda.

Kakve dojmove nosite nakon nastupa u Turskoj?

Moram reči odlične, organizacijski je sve štimalo, svidio mi se i koncept emisije, dakle improvizacije na slike, tj. projekcije, a Istambul je zaista krasan grad, prošla sam ih puno, vjerujte mi na riječ.

Na festivalu ove godine nastupa i Billy Childs. Jedan od najtraženijih američkih skladatelja, aranžera i pijanista na jazz sceni, i to sa svojim All Star kvartetom koji je krajem travnja ove godine nagrađen prestižnom umjetničkom nagradom Doris Duke Perfoming Artist Award 2013. Kako ste uspjeli dobiti jednu tako 'vruću' zvijezdu?

Mislim da sam u jednom od prijašnjih pitanja već donekle odgovorila; pogotovo kod američkih glazbenika je bitno da su na koncertnom touru u Europi, pa ih se može uključiti u turneju, ostalo je stvar pregovora i zadovoljavanja traženih tehničkih organizacijskih i financijskih uvjeta. Naravno da je preduvjet da glazba spada u koncept festivala; dakle vrhunska ali ne prekompleksna jazz glazba, primjerena kulturno turističkom konceptu festivala.

Koliko je Valamar jazz festivala otvoren za mlade jazz zvijezde čije vrijeme tek dolazi?

Od prve godine smo nastojali predstaviti mlađe i perspektivnije glazbenike, poput pijanista Edvarda Simona, pjevačice Claudie Acune, a ove godine imamo trio poljskog pijanista Marcina Wasilevskog, i mladi njemački funky band Mo'Blow, čiji je producent Nils Landgren...

Čiji nastupa svakako valja izdvojiti još ove godine na Valamar jazz festivalu?

Možda ipak nastup Eddie Palmierija, koji će latino jazz fiestom zatvoriti festival u subotu...

Razmišljate li već o Valamar jazz festivalu za 2014. Ili ćete ipak pričekati da prvo završi ovogodišnje izdanje?

Uvijek se razmišlja unaprijed, no kreće se raditi tek kad festival završi...