IRENA ŠKORIĆ:

'U otkrivanju Lastana služila sam se metodama Jamesa Bonda'

  • Autor: Igor Tretinjak
  • Zadnja izmjena 22.02.2014 07:38
  • Objavljeno 22.02.2014 u 07:38
Irena Škorić

Irena Škorić

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Mateja Vrčković

Jedan od najiščekivanijih dokumentaraca ovogodišnjeg ZagrebDoxa film je 'Dragi Lastane!' u kojemu autorica i redateljica Irena Škorić otkriva tko se svih ovih godina krio iza tog mitskog lika. Prije same premijere porazgovarali smo s autoricom

Lastan je svojevrstan mitski lik uz kojeg su odrasle brojne generacije tinejdžera, oslanjajući se na njegove mudre i zaigrane odgovore na sva pitanja koja muče mlade ljude. Uz Lastana je odrastala i redateljica Irena Škorić koja je odlučila doći iza kulisa tog beskrajno nam dragog lika:

'Kao i za mnoštvo djece, Lastan i Modra lasta su i za mene bili nezaobilazan dio odrastanja. Uvijek se prvo čitala Lastanova rubrika i strip na zadnjoj stranici, a tek onda sve ostalo. Za stotine tisuća djece, a tako i mene, Lastan ima onaj status najboljeg prijatelja kojem se mogu povjeriti i na čiju pomoć mogu uvijek računati. On je bio mitski junak. Sličio je Batmanu i Supermanu jer je mogao letjeti i jer smo se mogli u njega pouzdati. No za razliku od njih, Lastan je pomagao nesretnim i zbunjenim dječjim dušama. Lastan je postao legenda, tinejdžerska biblija.'

Status legende imao je i u vrijeme vašeg odrastanja, 80-ih godina prošlog stoljeća.

Sentimentalno sam vezana uz vrijeme svog djetinjstva. Bila sam vesela i sretna, kao i gotovo svi ljudi koje sam poznavala. Bilo je to divno razdoblje jedne zemlje pred ratnu kataklizmu. 'Socijalistički bogovi' poprimili su pristojno, blago lice, a 'novi bog' - kapitalizam treptao je okicama kao tršćanske lutkice. Bilo je to vrijeme slobode, nade, optimizma, blagostanja, ako hoćete; radilo se, radovalo, veselilo, kupovalo, išlo u kino. Sve ono što je dio toga vremena i što se obično naziva retro svijetom, ili površno i jugonostalgijom, zaokuplja me kao filmska i scenaristička tematika. Ma briga me za samoupravni socijalizam, tada nisam imala pojma što to znači, ali sam voljela djedov stojadin, voljela sam Lastana, Mikijev zabavnik, Bajaderu, crtiće, komadiće jednog svijeta koji mi se u ova dva desetljeća ratnih i poratnih zbivanja, kriza i naopakosti čine kao komadići kristala.
317060,316950,139616,316388Vratimo se malo Lastanu. U filmu ste zavirili iza kulisa tog mitskog lika. Jesu li vas stvarni Lastani ugodno iznenadili ili pomalo razočarali?

Susrela sam se sa stvarnim, ugodnim, šarmantnim, dobrim i pametnim ljudima. Ideja za film se rodila prije osam godina, a istraživanje je bilo dugo, naporno, ali i slatko, te smo se služili i tzv. špijunskim metodama, he,he. Nakon toga je slijedila faza dugotrajnog nagovaranja. U jednom trenutku sve se činilo nemoguće i razmišljala sam odustati. Ali ta pozitivna vibra oko Lastana bila je jača od svega i gurala me naprijed. Svi Lastani su posebni, zanimljivi, mistični i uspjeli su sačuvati dijete u sebi. Oduševilo me jedno pismo Lastanu i njegov odgovor iz devedesetih: 'Dragi Lastane, koji je tvoj životni cilj? Da neprimjetno nikad ne odrastem.'

Kako je bilo istraživati i špijunirati za film te kopati po Modrim lastama uz koje ste vi odrastali, ali možda i vaši roditelji?

Slatke muke, he, he. Jedna od najzanimljivijih stvari, naravno nakon otkrivanja Lastana u stilu Jamesa Bonda i višegodišnjih nagovaranja, bilo je i višetjedno druženje sa skenerom u Gradskoj i Nacionalnoj knjižnici, u kojima smo skenirali skoro sve 'Sastanke s Lastanom' od 1969. do danas.

Je li Lastan nakon otkrivanja 'ljudi iza sebe' izgubio mitski omotač u vašim očima? Jer, iako se radi o osobama koje ne žele ostarjeti, ipak je on njima 'tek' posao.

Kada upoznate te ljude, shvatite da im to nije bilo samo posao. Oni jesu Lastan. Mislim da će mit sada biti još jači, s obzirom na to da je današnji Lastan i dalje tajna, čiji identitet i dalje zna samo uredništvo Modre laste.

ZagrebDox

ZagrebDox

Izvor: Promo fotografije / Autor: ZagrebDox


Postoji li neka crta koja povezuje sve Lastane?

Posebnost, mističnost, humor, inteligencija, lucidnost plus dijete u sebi. To su ti magični sastojci Lastana. A kako smo zaključili u filmu - neki put je malo strog, malo ironičan, na rubu da bude ciničan. Ali iza svega toga se krije činjenica da voli čovjeka, voli tu djecu i uvijek im je prilazio s puno ljubavi i topline. I to je bilo na prvom mjestu. Pa ako je nekome u pismu i bio malo grub, ako je nekoga malo podrepio, pošpotao, iza toga svega ipak se osjećala toplina.

Kako bivši Lastani danas gledaju na svoju nekadašnju ulogu? Kao što ste rekli, bili su biblija za tinejdžere.

Svi kažu isto: bilo je uzbudljivo! Za ostale detalje valja sačekati premijeru, he, he. Bilo je nekih faza kad su neki rekli da je Lastan previše slobodan, jer Modra lasta je bila avangardan časopis 70-ih godina. Tada se još nije ni spominjao nekakav seksualni odgoj, a ona je imala prijevode francuske enciklopedije seksualnog odgoja za djecu. I to je Lastan znao citirati u svojoj rubrici. Tako je prvi 1969. odgovarao na pitanja o menstruaciji, seksu, rješavao razne socijalne probleme, tješio djecu koju roditelji svakodnevno tuku, rasplitao ljubavne trokute, četverokute, peterokute, ali u pozadini svega je iskrena Lastanova ljubav prema djeci.

Kako vam danas izgledaju ta pitanja i odgovori? Jesmo li ih vi, mi i vrijeme prerasli ili su to mladenačke dileme koje traju i ostaju?

Lastanova rubrika je i danas itekako aktualna. Nekadašnja pitanja i odgovorni bili su i puno radikalniji i otvoreniji nego danas, kad živimo u vremenu lažnog ćudoređa, u kojem vlada ognjištarski patrijarhat.



Može li se kroz odgovore Lastana iščitati stanje duha i društva?

Kroz dječja pitanja zapravo se može pratiti razvoj našeg društva. U šezdesetima i sedamdesetima dolazilo je mnogo socijalnih pitanja, pa i onih u kojima su se skrivale prave drame (tata me stalno tuče, a meni je neugodno skinuti se na tjelesnom gdje svi vide moje modrice, Lastane pomozi), da bi malo-pomalo baš tih godina rubrikom počela dominirati ljubav. Tada nije bilo interneta, a Lasta je dolazila i u najudaljenije selo. Osamdesete su bile godine ljubavi i glazbe, a u devedesetima se zbog rata ponovno javlja jak socijalni naboj u brojnim pitanjima, pa čak i prijetnje samoubojstvom. U novom tisućljeću klinci se zanimaju za ljubav, seks, ali i tehnologiju, primjerice traže savjete kako se domoći najmodernijeg mobitela kakav imaju njihovi vršnjaci, a najčešće ih zanima Lastanovo mišljenje, jer ipak je on autoritet... Kako kaže jedan protagonist u filmu: 'Kad si bio tih godina, bez problema si sve pitao i uvijek te nešto mučilo. Pitao si ga neke stvari vezane uz pubertet. A danas ne znam bi li mi znao odgovoriti na pitanja vezana uz zapošljavanje, mlade, odlazak iz države.'

U kojoj smo mi danas fazi u odnosu na neke ranije Lastanove godine?

Kad iz današnje perspektive gledam stare brojeve, to bogatstvo raznih tema, članaka, intervjua, tadašnji način života i ondašnje vrijednosti, zaključujem da se sve pokvarilo. Najviše ljudi. Zato se u svojim filmovima često okrećem temama iz prošlosti jer mi se čini da je u prošlim vremenima bilo stvari kojima se vrijedi vraćati, a pitanje je hoće li tako biti i za dvadeset, trideset godina, kada pogledamo na 2014. godinu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi