BOBBY WOMACK

The Bravest Man In The Universe

bobby womack

bobby womack

Izvor: Promo fotografije / Autor: bobby womack

Mjestimično sjajan povratnički album 68-godišnje soul legende u režiji Damona Albarna i Richada Russella...

Uz reunione znanih i neznanih bendova, heroja i antiheroja iz bliže ili dalje glazbene prošlosti, koji se danas događaju gotovo na tjednoj bazi, također je postalo jako moderno 'iskapati' i uskrsavati zaboravljene legende. Damon Albarn je Bobbya Womacka angažirao na preklanjskom trećem albumu njegovih Gorillaza, 'Plastic Beach', gdje mu je Womack otpjevao dvije pjesme, sjajni singl 'Stylo' i 'Cloud Of Unknowing'. Priča kaže da stari Womack nije baš bio zagrijan za suradnju, jer za Gorillaze uopće nije čuo, ali ga je nagovorila njegova kći. 'Prijateljstvo' je očito evoluiralo pa nam sad stiže prvi album Womackove originalne glazbe još tamo od 1994.

Womackova je karijera inače bila prepuna problema i kontroverzi – prije nego po glazbi, poznat je postao kad je 1965, nekoliko dana nakon sprovoda svog mentora, ubijenog Sama Cookea, započeo vezu s njegovom udovicom koju će oženiti tri mjeseca kasnije (razveli su se 1970). Nekoliko desetljeća trajala je i njegova borba s drogom, pa mu je karijera zapela još tamo negdje sredinom '80-ih. Prvi veći revival pokrenuo je Quentin Tarantino koji je Womacka vratio među žive 1997. uvrstivši njegovu sjajnu 'Across 110th Street' u ključni moment filma 'Jackie Brown'. Naslov albuma možda ima veze s Womackovom burnom prošlošću, a svakako se referira i na njegovu aktualnu borbu s rakom, koju zasad, kako stvari stoje, dobiva.

Uz Albarna i Womacka, treći važan čovjek ovdje je Richard Russell, vlasnik jedne od trenutno najjačih britanskih nezavisnih diskografskih kuća, XL Recordings (kod njega su primjerice i Radiohead i Adele!). Russell je inače preklani sličnu stvar 'izveo' i s u međuvremenu preminulim Gillom Scott-Heronom, čiji je povratnički album 'I'm New Here' producirao i objavio na svojoj etiketi. Russell i Albarn su potpisani kao koproducenti, a pametna je i odluka da se umjesto predvidljive kolekcije obrada ide s originalnim materijalom (autori kojega su također uglavnom Albarn, Russell i Womack). Uvodna naslovna pjesma od prvih taktova daje ton albumu – prepoznatljivi, legendarni soul glas provučen preko modernih beatova, ali usporenih, atmosferičnih i ne sasvim udaljenih od Massive Attacka u najboljim danima.

Slijedi prvi singl, sjajna piano-dubstep light balada 'Please Forgive My Heart', i tu je već jasno da se Womack vratio u velikom stilu. Efektan je i neočekivani, ali dobro pogođeni duet s Lanom Del Rey, filmična balada 'Dayglo Reflection' u kojem se čak i čuje glas Sama Cookea iz nekog prastarog intervjua. U highlighte svakako još spadaju i zarazna 'Stupid' (u uvodu koje pak čujemo glas još jednog 'duha', Gilla Scott-Herona) i 'If There Wasn't Something There'. Da su dvije manje uvjerljive pjesme, koje prilično odskaču od mračne, ali elegantne atmosfere, previše 'gorillazaste', 'Love Is Gonna Lift You Up' i posebno promašena završna afrocentrična prangija, 'Jubilee (Don't Let Nobody Turn You Around)' izostavljene ili zamijenjene nečim drugim u rangu ranije navedenih favorita, album bi došao na korak do remek-djela, ali i ovako je više nego uspio.

U naslovnoj pjesmi Bobby Womack kaže da je 'najhrabriji čovjek na svijetu onaj koji je prvi oprostio'. Kad znamo njegovu priču i čujemo njegov glas nakon svega što je prošao, teško je ne povjerovati mu...

OCJENA: 8,5 / 10

Izdavač: XL RECORDINGS / DALLAS

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi