Ako ste još uvijek nostalgični za nekim prošlim vremenima ili vas zanima kako je život u metropoli izgledao osamdesetih godina prošlog stoljeća, onda je serija 'Crno-bijeli svijet' pravi izbor za vas. U njoj je ulogu dobio i 30-godišnji glumac Slavko Sobin koji je gledateljima najviše poznat po tome što je u popularnoj seriji 'Ruža vjetrova' tumačio sina nezaboravne Seke (Nives Ivanković).

Uskoro ćemo vas gledati u HTV-ovoj seriji 'Crno-bijeli svijet'. Kako ste se pripremali za ulogu?
Moram priznati da je čitav tim napravio toliko dobru podlogu da je glumcima trebalo vrlo malo ufuravanja. Od fantastičnog scenarija i režije, pa preko šminke, kostima i scenografije. Sve je već bilo pripremljeno da mi uđemo u garderobu u 2014. i izađemo iz nje u 1980. godini.

Je li vam bilo teško uživjeti se u lik?
To je generacija mojih roditelja. Kroz jako puno priče s njima sam se nastojao približiti mentalnom sklopu te generacije. Riječ je o mladim ljudima koji su djelovali kao da ih ništa ne zanima i ništa ne znaju, a zapravo su znali sve i imali jasne stavove. Stavove su gradili sami, a ne putem svih medija koji su nam danas na raspolaganju. Mislim da je Žungul, lik kojeg igram, puno bliži onom djetetu koje sam bio, nego što je ovaj čovjek koji sam na kraju ispao. Tako da ne, nije mi bilo teško i zapravo se nadam da ću se još nekoliko sezona vraćati Žungulu.

Što vam iz tog razdoblja najviše nedostaje?
Dobrosusjedski odnosi i žvake Bazooka.

Publika vas je pobliže upoznala u RTL-ovoj sapunici 'Ruža vjetrova'. Priželjkujete li povratak tom žanru?
Priželjkujem kontinuiran rad. Hoće li to biti pet kazališnih premijera, tri filmske, ili jedna sapunica – vrijeme će pokazati. Bitno je da mi se uloga sviđa i da imam prostora unijeti nešto svoje u nju. Sapunice su sjajan trening i sjajan način za raditi sa što više kolega s kojima se nikad možda ne bih susreo u kazalištu. To je i odličan način za proširiti publiku i osigurati financijsku sigurnost na neko vrijeme. Jako me veseli što sam nedavno dobio priliku zaigrati na hrvatskom filmu, Matanićevom 'Zvizdanu'. Volio bih da bude još takvih prilika.

Nedavno ste pokazali i humanu stranu organizirajući predstavu 'Srce na sceni' u kojoj sudjeluju mladi ljudi s cerebralnom paralizom. Kako vam je bilo raditi s njima?
Rad s udrugom Srce banalizirao je sve moje glupe životne problemčiće, otvorio mi srce i dušu i postigao da prvi put mogu stopostotno stati iza projekta na kojem stoji moj potpis. Puno sam već govorio o 'Srcu na sceni', i imam sreću da ovim putem pozovem ljude da dođu 1. travnja na zagrebačku izvedbu u sklopu Naj naj festivala. Vidjet će kako se radi o predstavi koja se riječima ne može opisati. Drago mi je i da nas je Naj Naj prepoznao kao vrhunsku kazališnu predstavu, a ne samo kao humanitarni projekt, jer to ni nismo. 'Srce na sceni' punokrvni je jednosatni mjuzikl u kojem 24 mladih ljudi s cerebralnom paralizom može pokazati što je bitno, što nebitno i što se sve može kad se hoće.

Što vas najviše opušta u slobodno vrijeme?
Putovanja, dobra hrana, trening, moj pas i pisanje. Upravo završavam tekst koji ću s pet kolega postaviti u Splitu, nadam se ubrzo. Zapravo, najviše me opušta rad. Volim to što radim, radim to što volim.

Čije pjesme volite slušati?
Trenutno mi je na repeatu novi Mark Ronson.

Četiri ste godine živjeli u Los Angelesu. Zašto ste se vratili?
U Los Angeles sam išao isključivo studirati. Nakon faksa mi je istekla viza i morao sam se vratiti da napravim novu. U međuvremenu sam počeo raditi, pa sam ostavio Los Angeles za neka druga vremena. Zanima me rad u inozemstvu i radim na tome da se to dogodi, što svjesno, što podsvjesno. Srećom, kod nas ima jako puno koprodukcija pa sam već snimao jedan finski film i dvije serije koje izlaze u Americi za koji mjesec. U 'Igri prijestolja' moja je uloga minorna, ali je super iskustvo. U drugoj, 'Dig', imao sam nešto više posla. Da podignem ego, guglao sam neke od najvećih današnjih zvijezda i listao njihove životopise. To su godine i godine 'man with a hat', 'bartender', i 'the blond guy' uloga tako da ću se vjerojatno još načekati.

Priželjkujete li uskoro osnovati obitelj, imati djecu?
Ne, dovoljno mi je frendica trudno tako da ću ionako imati pune ruke pelena.

Jeste li zaljubljeni?
Ne.