'Iron Man 2' jedan je od onih rijetkih slučajeva kada je nastavak bolji od izvornika - novi film je gotovo savršeno precizno oružje za masovnu zabavu
Dok je prvi film prije svega funkcionirao zahvaljujući karizmatičnom nastupu Roberta Downeyja Jr.-a u naslovnoj ulozi, 'dvojka' ima bolje osmišljenu priču, znatno duhovitije dijaloge, bolje akcijske scene i Scarlett Johansson kao apsolutno neodoljivu akcijsku junakinju, čiju je pojavu najbolje opisao jedan britanski kritičar riječima 'apsurdno seksi'.
Priča 'dvojke' izravno se nadovezuje na završetak prvog filma, u kojem je supermilijarder Tony Stark (Downey) razotkrio svjetskoj javnosti da je upravo on Iron Man. Među onima koji su pratili televizijski prijenos njegove objave je i Ivan Vanko (Mickey Rourke), ruski znanstvenik koji se želi osvetiti Starku zbog toga što je Starkov otac Howard svojedobno izgurao Vankova oca iz projekta razvoja visoke tehnologije na kojem su zajedno radili. Koristeći očeve predloške, Ivan razvija svoju verziju Iron Manova odijela, kojom zamalo uništi Starka/Iron Mana usred utrke Formule 1 u Monte Carlu. Vanko ipak završi u zatvoru, odakle ga izbavlja Justin Hammer (Sam Rockwell), Starkov ljuti rival na području visoke tehnologije za ratovanje. Hammer želi iskoristiti Vanka kako bi njegova tvrtka postala dobavljač novih supervojnika za američku vojsku, no Vanko, naravno, ima svoje planove.Zaplet filma još je ponešto kompliciraniji od gore prepričanoga – od važnijih likova tu su još Tonyjeva tajnica i djevojka Pepper Potts (Gwyneth Paltrow), koju Stark imenuje predsjednicom svoje kompanije, zatim Starkov dobar prijatelj, potpukovnik Rhodes (Don Cheadle u ulozi koju je u prvom filmu tumačio Terrence Howard) te Nick Fury (Samuel L. Jackson), čelnik supertajne jedinice pod nazivom SHIELD (štit). Redatelj Jon Favreau (koji se i pojavljuje u ulozi Starkova tjelohranitelja Happyja) i scenarist Justin Theroux prilično vješto žongliraju svim navedenim elementima – zbivanja su savršeno pregledna, likovi efektno zaokruženi (naravno, s obzirom na kontekst, jer od ovakvih filmova ionako ne očekujemo veliku slojevitost), ima tu i ponešto emotivne dubine (Starkov odnos s pokojnim ocem), a velika vrlina svakako je zafrkantski ton koji je dosljedno proveden cijelim filmom. 'Iron Man 2' je, za standarde holivudske visokobudžetske produkcije, prožet gotovo nevjerojatnom količinom (namjerno) apsurdnih situacija i inventivnih gegova, koje je šteta i početi prepričavati, kako se ne bi umanjio njihov efekt prilikom gledanja. Rezultat je - da se nadovežemo na temu naoružanja koja se provlači kroz film – gotovo savršeno precizno oružje za masovnu zabavu.
