INTERVJU: MAJA MILOŠ

'Reakcije na seks u 'Klipu' pokazuju kakvo smo društvo'

19.10.2012 u 11:30

Bionic
Reading

U srijedu je na ZFF-u prikazan kontroverzni srpski film 'Klip', s čijom smo autoricom Majom Miloš porazgovarali o današnjoj mladeži, ljubavi i seksu, pitanjima koja je film postavio i burama koje je podigao

U fokusu filma 'Klip' nalazi se srednjoškolka Jasna Isidora Simijonović) koja od obiteljskih problema i očeve teške bolesti bježi u alkohol, drogu, bjesomučna partijanja i seks. Sam film je realističan prikaz (beo)gradskih srednjoškolaca, a takve su, vrlo realistične i eksplicitne, i scene seksa. Upravo zahvaljujući njima, oko filma se podigla velika buka i prašina, podijelivši publiku, dok ga je kritika u načelu nahvalila, okarakteriziravši ga rušiteljem tabua. No čujmo što o filmu kaže sama autorica, Maja Miloš

Film 'Klip' podigao je veliku prašinu eksplicitnim prizorima seksa maloljetnika. Kako ste se odlučili na tu izvedbenu realističnost?

Kad sam razmišljala o filmu, bilo mi je jako važno da se direktno bavim problemima i životom mladih, bez osuđivanja i lažnog moraliziranja. Jednostavno sam ih pokušala razumjeti. U tom smislu sam u filmu direktno i neuljepšano pokazala emocije, nasilje, drogiranje, odnose s obitelji i školu. Sastavni dio filma je seks, pomoću kojega komuniciraju dva junaka, te mislim da bi bilo pogrešno da se njime bavim na drukčiji način od prije spomenutog. Upravo to kako ljudi reagiraju na prikazivanje seksa u filmu, koji je jako realističan i emotivan, govori kakvo smo društvo. Ljudi ne reagiraju na nasilje koje povređuje, a reagiramo na seks koji je najljepša stvar na svijetu.

Reakcije su bile burne te je upravo seks bio glavni razlog zbog kojeg je film dobio etiketu kontroverznog. Skriva li se u toj eksplicitnosti ipak doza autorske provokacije?

Ne skriva se. Mladi ljudi kojima se bavim u filmu žive jako eksplicitno. Pornografija je kod njih sveprisutna i žele je imitirati jer je ona predstava o seksu koju imaju i prije svog prvog seksualnog iskustva. Misle da znaju sve. S druge strane imaju slike seksa iz američkih filmova, s prekrasnim tijelima, ali bez emocije i realnosti, što, mislim, jako utječe na njih. Kad realnost i emocije uplivaju u njihovo viđenje seksa, mislim da je to mnogo dramatičnije nego što je bilo nama.

Za razliku od nekih ranijih dana, kad je sve počinjalo poljupcem, on se u filmu pojavljuje tek nakon seksa u nekoliko poza. Je li taj trenutak početak emocije ili je ona postojala i prije njega, za vrijeme 'golog seksa'?

Postojala je i prije. Važno mi je bilo postaviti film iz vizure glavnih junaka bez moje osude ili bilo kakve druge prosudbe. Ideja je bila da se oni u početku distanciraju od emocije u ono što smatraju najinteresantnijim – seks. U distanci, odnosno u samom seksu, ne mogu biti povrijeđeni. Poljubac je potvrda emocija. Tada u filmu prestaju eksplicitne scene seksa jer junacima više nije potreban kao obrana.

Znači, 'Klip' je ljubavni film u kojemu je seks, u neku ruku, samo način skrivanja i zaštite emocija?

Tako je. Ustvari, ideja mi je bila da film bude spoj mladenačke ljubavi i teških socijalnih okolnosti u kojima mladi odrastaju. Krenula sam od nečega što je socijalna pozadina, ali sam željela vidjeti što se događa s ljubavlju i komunikacijom u okviru suvremenih okolnosti odrastanja.


Otac glavne junakinje smrtno je bolestan. Možete li objasniti Jasninu naglašenu distancu prema njemu?

Mislim da se danas dosta mladih ljudi distancira od socijalno prihvatljive forme ponašanja i sive, jednolične ili mračne realnosti, poput bolesti u obitelji, koja ih može povrijediti. Za razliku od toga, vode paralelni život, šaren, pun strasti, emocija i bijesa. Mislim da je snaga kojom se glavna junakinja bori za svoju ljubav, ali i ta njena borba protiv smrti i negiranje smrti, nešto što svi možemo samo poželjeti.

Jeste li razmišljali da u filmu potražite razloge takvog ponašanja?

Nisam htjela raditi film koji daje odgovore, već postavlja pitanja.

Zašto?

Mislim da ne postoji jednostavan odgovor na to, dok pitanje potiče na razmišljanje.

Prizor iz filma

Ipak, čini mi se da ste strelice krivnje usmjerili prema roditeljima i profesorima, koji u filmu u svojoj nemoći više nalikuju fikusima nego odgajateljima.

Mislim da ne postoje krivci, već su starije generacije, danas roditelji, apatične. Imaju svoje borbe za koje više nemaju snage. Zato roditelje nisam prikazala kao zlikovce koji se ne žele baviti svojom djecom, već sam ih opteretila ozbiljnim obiteljskim problemom. A upravo u tim trenucima djeca ostaju prepuštena sama sebi. Mislim da je to jedan od ključnih razloga promjene načina komunikacije među mladima te izmijenjenog odnosa prema seksu.

Kako pristupiti takvoj mladeži?

Problem leži u predrasudama zahvaljujući kojima lako diskvalificiramo određene načine ponašanja, a ne pokušavamo razumjeti te mlade ljude. Jer ako ih ne razumijemo i ako ih osuđujemo, kako ćemo komunicirati s njima? S druge strane, ako ih pokušamo razumjeti, a ne da ih tretiramo kao probleme, možda možemo nešto promijeniti.

'Klip' je vaš prvi film i ulazak na velika vrata u svijet filma. Jeste li očekivali buru koju je podigao?

Moram priznati da nisam ništa očekivala. Godinama smo radili na tom filmu. Nismo razmišljali o nečemu što će se dogoditi nakon snimanja. Trudili smo se napraviti najbolji film i svi koji su sudjelovali u njemu, posebno mladi glumci, dali su mnogo više nego što su mislili da mogu.

Isadora Simijonović

Posebno dojmljiva bila je tada tek 14-godišnja Isadora Simijonović.

Čim sam je vidjela na kastingu, zaljubila sam se u nju i poželjela je u filmu. Beskrajno je talentirana, ali i sva ostala djeca koja su glumila u filmu. Ključna stvar je da su oni divna djeca iz finih obitelji, obrazovani su, s gomilom interesa, potpuno različiti od junaka koje igraju u filmu. Jako dugo sam radila s njima, četiri mjeseca smo imali svakodnevne probe. Izgradili smo odnos pun povjerenja u kojemu se sve moglo reći.

Kako gledate na reakcije kritičara i publike na film?

Jako mi je drago da ljudi reagiraju na film. Najvažnije mi je bilo da razmišljaju poslije filma i da ga osjete. Da ne osuđuju, ne film, nego te mlade. Da počnu razmišljati što se događa s današnjom mladeži.