INTERVJU: THIEVERY CORPORATION

'Posjedujemo 30 tisuća ploča i one su naša inspiracija'

  • Autor: Vedran Brkulj
  • Zadnja izmjena 09.08.2012 10:28
  • Objavljeno 09.08.2012 u 07:27
Thievery Corporation (9)

Thievery Corporation (9)

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić

Neposredno prije nastupa Thievery Corporationa porazgovarali smo u backstageu s njegovim suosnivačem Robom Garzom uz čašicu tekile
Lucija Bušić

Lucija Bušić

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić

Rob Garza jeuz Erica Hiltona osnivač Thievery Corporationabenda koji je polovicom devedesetih otvorio sasvim nov pogled na glazbu. Njihov prvijenac 'Sounds from the Thievery Hi-Fi' iz 1996. godine danas uživa status kultnog downtempo albuma. Premda su ih i neki uvaženi domaći rock kritičari posprdno nazivali bendom za čekaonice na aerodromima, oni su odavno izašli iz downtempo chill out okvira i danas u svojim pjesmama nude ono što većini rock bendova nedostaje – stvarnu kritiku vremena i društva u kojem živimo. Premda su počeli kao DJ duo, Thievery Corporation danas uz sebe na pozornici nerijetko imaju dvadesetak različitih glazbenika.

S obzirom da su u Hrvatsku stigli dva dana prije nastupa, odlučili su iskoristiti vrijeme ploveći šibenskim akvatorijem. Iako s ostatkom benda nije bio u obilasku Prvića i Zlarina, Rob se na to odlučio dan kasnije, kada su mu se u Šibeniku priključili supruga i sin.

'Čekao sam ih jer sam želio da zajedno obiđemo dio obale. Bilo je to lijepo iskustvo. Obišli smo nekoliko otoka i moram reći da sam oduševljen. Svjež zrak, moćne boje, moram priznati da sam ostao iznenađen. Hrvatska mi je pravo otkriće i nije nemoguće da se vratim ovdje na godišnji odmor u budućnosti', kazao nam je Garza.

Premda u Šibeniku nije bio Eric Hilton, Rob napominje da to nije neuobičajeno jer je trenutno zaokupljen poslom kojim se bavi kada nije s bendom.

'Eric trenutno nije s nama jer radi na završnim pripremama za otvaranje jednog u nizu svojih restorana. Ponekad sam ja sam s bendom, ponekad je situacija obrnuta, ali još uvijek smo često zajedno na pozornici. Uostalom, radimo i na novom albumu', napominje Garza.

'Saudade' je naziv novog albuma koji je trebao izaći ovoga ljeta, ali je njegov izlazak, zbog nekih novih ideja koje su se javile, prolongiran za nekoliko mjeseci.

'Saudade je portugalska riječ za nostalgiju. Takav prizvuk ima cijeli album. Materijali su prožeti brazilskim zvukom, moći će se osjetiti i utjecaji soundtrackova iz šezdesetih i sedamdesetih godina i bit će više orkestralan nego naš posljednji album 'Culture of Fear'. Zapravo, bit će bitno drugačiji od njega, bit će sporiji i više 'ženskast' te očekujem da će izaći početkom 2013. godine', ističe jedan od utemeljitelja Thievery Corporationa.


Garza navodi da inspiraciju za korištenje različitih glazbenih utjecaja koji se mogu pronaći na njihovim albumima crpi iz ploča koje posjeduje.

Thievery Corporation na Terraneu

'Procjenjujem da Eric i ja imamo oko trideset tisuća ploča. Velika je to kolekcija u kojoj ima i nekih krasnih rariteta. Obojica smo fanovi vinila i skupljamo ih još od srednje škole', pojašnjava Garza i dodaje da mnogi često misle da postoji formula po kojoj dolaze do svojih pjesama.

'Često one nastaju samo iz jednog akorda pa oko njega ide daljnja struktura. Ponekad Eric ili ja donesemo komadić teksta za koji nam se čini da bi nešto moglo nastati iz njega, pa onda svi zajedno nastojimo pridonijeti u studiju. Nekakav zacrtani put ne postoji, riječ je o kreativnom procesu koji ponekad može trajati, a ponekad se događa nevjerojatnom brzinom', objašnjava Garza.

Upitan što trenutno sluša na putovanjima, navodi da ga veseli njemački trio Space Rangers i neke nove disco stvari koje pušta kada radi kao DJ.

Premda nastupaju svagdje, od Aljaske do Australije, svirke u Grčkoj za njih predstavljaju poseban užitak.

'Tamo imamo najveću bazu fanova u Europi. Kada smo prvi put svirali u Europi, Grčka je bila prva destinacija i otada pa do danas pravi je užitak nastupati tamo. Obično nas na koncertima prati između osam i petnaest tisuća ljudi i svirati pred toliko ljudi u drevnom teatru Likabet u Ateni fantastičan je osjećaj', sa žarom u očima prisjeća se Garza.

Ne bacajte hranu, milijuni gladuju

Posljednjih godina Garza sudjeluje u  programu World Food koji za cilj ima osigurati hranu i sredstva za nju onima kojima je to najpotrebnije. 'Hrana je stvar koju svi trebamo te, kad je ona u pitanju, kao i voda, prestaju sve kulturološke, nacionalne i druge razlike. Ljudi koji vode taj projekt pozvali su nas da sudjelujemo u toj priči i rado smo se odazvali. Imao sam priliku uživo vidjeti kolike probleme nedostatak hrane uzrokuje u Sudanu i Nepalu. Pokrenuli smo određene fondove za prikupljanje pomoći ljudima kojima je ona potrebna pa smo tako skupljali novac za Haiti i Tajland i naišli smo na dobar odaziv. Često ljudi, koji je imaju, hranu uzimaju zdravo za gotovo. Imaju je i bacaju je, a kada odete u Sudan, zapitate se jeste li nešto mogli napraviti', istaknuo je Garza.

Razgovarajući s njim o njihovim koncertnim putešestvijama, Garza se ni s čime izazvan prisjetio prvog zagrebačkog nastupa otprije devet godina na jarunskom jezeru.

'Pored toliko koncerata teško je pamtiti sva mjesta na kojima čovjek svira, ali sjećam se našeg prvog nastupa u Zagrebu. Svirali smo na nekom jezeru i pamtim da je jebena kiša padala cijeli dan, da smo zbog nje morali završiti nastup prije nego što smo planirali, ali smo imali mali akustični jam session u šumi nakon koncerta i publika nije odlazila, a kiša je padala sve jače. Pamtim i da smo završili na after partiju u klubu, mislim da se zvao Aqua ili tako nešto, također na jezeru, i da je zabava bila nevjerojatno dobra', prisjetio se naš sugovornik.

Na posljednja dva albuma, 'Culture of Fear' i 'Radio Retaliation', osjetila se sva gorčina koja se u njima nakupila zahvaljujući američkom načinu života na dug i kulturi straha koja je stvorena od 11. rujna 2001. U politiku, kaže, ne vjeruje niti vjeruje da Obama može nešto promijeniti.

'Ne vjerujem u američki politički sistem. Previše je korporacija i različitih lobija da bi bilo tko mogao biti vjesnik ikakvih promjena. Nitko tko je predsjednik ne može biti nezavisan jer morate odgovarati tipovima iz British Petroleuma i sličnih korporacija. Oni služe samo sebi, a političari su tu da im pokrivaju guzicu. Njih naprosto nije briga za ljude, jedino što ih zanima su ugovori oko vojske, oružja, i njihov jedini cilj je zaštita njihova kapitala. Sve drugo je nebitno za njih', zaključio je Garza.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi