Znate one šaljive sinkronizacije koje su Pervan, Zuhra i ostatak nekadašnje 'Zločeste djece' znali raditi sa saborskim zastupnicima, Hloverkom i Budišom, delegatima na plenumu CK SKJ i Seanom Conneryjem u filmu 'Ime ruže'? E, sinoć je malo falilo da pomislim kako se nešto slično odvija u 'Otvorenom' s Domagojem Novokmetom, u kojemu je naumio prozboriti koju s predstavnicima hrvatske ljevice. Ono malo što je falilo da se uvjerim kako je riječ o Pervan/Zuhra sinkronizaciji bilo je to što su te sinkronizacije obično zbilja bile smiješne, a ono sinoć izgledalo je, pardon maj francuski, kao loša zajebancija ili birtijsko prepucavanje.

Nije mi baš sasvim jasno što je Novokmet htio postići takvom tematskom emisijom. Pozvao je SDP-ovca Marasa, koji se čitavo vrijeme ponašao kao da je on jedini vrijedan spomena u studiju, s kolegama s ljevice uglavnom razgovarajući tonom kao da (nevoljko) drži sat za (maloljetne) učenike s poteškoćama u učenju, Mirelu Holy iz ORaH-a, za koju tijekom cijele emisije nije postalo jasno razlikuje li se od svojeg SDP-ovskog pandana po ičemu drugom osim što se bolje oblači, Matu Kapovića iz Radičke fronte, kojeg ne zanimaju parlamentarni izbori jer je protiv sistema i nema se u čemu nadmetati s ostalima osim u tome da im govori jesu li lijevi ili nisu pa zapravo uopće ne pripada u tu ekipu, Nansi Tireli iz Laburističke stranke koja je slabo dolazila do izražaja jer je nastupila u hipijevskom združimo-ruke-braćo stilu koji nikoga živog više ne zanima te Ivana Vilibora Sinčića iz Živog zida, koji prema samoodređenju uopće nije ljevičar jer je njemu to lijevo-desno skroz demode i neće se valjda razgovarat u terminima iz devetnaestog stoljeća. Drugim riječima, pozvao je sugovornike među kojima jedno drugome nešto imaju reći samo Mirela Holy i Gordan Maras, dok su svi ostali - s raznim stupnjevima glasnoće, radikalizma, čudaštva ili kolutanja očima - zapravo samo statirali u kukuruzu, nerijetko se izrijekom ograđujući od ljevice.

Ono što me zapravo posebno iznenadilo - a do neke mjere i zabavilo - jest to što su se naši ljevičari ponašali jednako apsurdno i smiješno kao što se u međusobnim raspravama obično ponašaju žešći i blaži desničari. Nekih konstruktivnijih ideja nije bilo, ali su se zato svi međusobno prepucavali oko toga tko je točno predstavnik PRAVIH VRIJEDNOSTI. Kada, naime, u studio staviš desničare raznih profila, oni će se poklat oko toga tko više štuje Boga, domovinu, obitelj, branitelje, vječne tradicionalne vrijednosti izvezene u onom prokletom goblenu koji je vezla rvatca mlada i tralalalalalala, pa bi čovjek rekao da kada iz jednadžbe izuzmeš te floskuletine, razgovor neće biti tako retardiran. No avaj majko! Ovaj smo put dobili petero ljudi koji su se nadje*avali oko toga tko više brine za sirotinju, socijalnu pravdu, tko elegantnije može otupiti svirepu oštricu kapitalizma, tko bi ga radije rušio mačem i čizmom te tko se više bori za malog čovjeka. Što je, osim što zvuči modernije i humanije od goblenarija s ognjišta - zapravo jednako isprazno i neproduktivno. I ljevicu nam prikazuje kao grupu redikula koja čak i ne daje dovoljno štofa za Zuhra/Pervan sinkronizaciju.

I zato je sinoćnje 'Otvoreno' na kraju zvučalo smiješno - ne kao razgovor predstavnika političkih opcija koji imaju neke ideje o budućnosti zemlje, nego kao skup čudaka koji viču: 'Ja sam pravi ljevičar, a ne ti!' nastojeći nadglasati sugovornika. Sirota Nansi Tireli u jednom je trenutku barem pokušala predložiti da se predstavnici ljevice sastanu i utvrde koje su im zajedničke točke, ali nitko je nije ozbiljno shvatio. Nisu oni došli tamo da se dogovaraju i predlažu rješenja. Oni su tamo došli zato da se predstave kao najljeviji ljevičari u Lijevim Štefankima. I da Novokmet sazna hoće li Mirela Holy koalirati s SDP-om. Sve ostalo bilo je samo nepregledno polje kukuruza s tu i tamo pokojim statistom.