JURA GECI – VOODOO LIZARDS

Obrada Lady Gage bila je slučajnost

08.11.2010 u 08:00

Bionic
Reading

U Tvornici kulture u subotu, 13. studenoga, nastupaju grupe Voodoo Lizards, Skaut, She Loves Pablo i Shoot Me Wendy. Istovremeno, prvi s tog popisa - Voodoo Lizards završili su snimanje svog prvog albuma uz pomoć bliskih suradnika grupe The Rolling Stones, Jimmyja Ripa i Bernarda Fowlera, o čemu smo popričali s gitaristom Jurom Geciom

Poznato je da ste svoj prvi album stvarali uz pomoć Bernarda Fowlera i Jimmyja Rippa, dugogodišnjih suradnika Rolling Stonesa, no kako ste uopće došli do njih, odnosno, kako su oni uopće došli do vas?

Do njih smo došli putem interneta (točnije do Jimmyja Ripa), šaljući demo snimke ljudima za koje smo mislili da će te snimke poslušati i dati nam savjet kako dalje. Slali smo linkove unedogled i Jimmy nam se javio da snimka ima potencijala i da je zainteresiran producirati album. Do Bernarda smo došli preko prijateljice Deni, koja je u to vrijeme studirala u LA-u i spojila nas s njim. Ispalo je da su on i Jimmy prijatelji i tako smo počeli pričati o budućnosti i planovima da svi skupa zasviramo u Hrvatskoj, snimimo album i dobro se zabavimo, kako je na kraju i ispalo...

Fowler je jednom prilikom izjavio da biste vi mogli napraviti za Hrvatsku ono što je U2 napravio za Irsku. Osjećate li se dovoljno spremni, izvježbani i snažni da doista ostvarite globalnu karijeru i da ste u svakom trenutku u stanju otići na bilo koji dio planete radi promocije i dobre svirke?

Tu Fowlerovu 'izreku' treba uzeti s rezervom, ali sve je moguće uz puno rada, truda i sreće. Normalno je da bismo željeli svirati po cijelom svijetu i napraviti karijeru van granice Hrvatske. Nije nemoguće, ali bendovi koji pokušavaju, znaju kako je teško i neizvjesno. Ali nije neizvedivo. Ja sam po tom pitanju optimist i mislim da se uz veliki trud i rad može učiniti puno toga. Bitan faktor je i sreća. Što se tiče spremnosti da se krene, mislim da je svaki od nas spreman 'skočiti', spakirati se i otići svirati. Svatko kome je muzika ljubav će reći istu stvar.

Jeste li spremni za paparazze, tračeve, lude obožavateljice, danonoćne provode ili mislite da je to ipak privilegij za one najveće i najbolje?

To sve što ste naveli nema previše veze sa srži muzike, to su popratne pojave i ostavština nečega što se zove pop-kultura 20. stoljeća, a te popratne pojave koje nisu nužno privilegij nemaju nikakve veze sa stvaranjem muzike i življenjem iste. Mislim da ne treba misliti na te 'kategorije' kad je riječ o muzici, jer one odvraćaju pažnju s bitnog na nebitno.


U odnosu na iskustva stečena u Hrvatskoj, kakvi su vaši dojmovi nakon suradnje s Fowlerom i Ripom i uvjetima u kojima ste snimali album?

Rip i Fowler su profesionalci i od njih smo naučili puno. Iskustvo je jako bitno i treba ga čim više, pogotovo za mlade muzičare koji nemaju mnogo iskustva s 'muzičkim biznisom' i radom u studiju . S Jimmyjem je bio gušt snimati album i bilo je stvarno fino iskustvo. Lakše je raditi s ljudima koji te stalno tjeraju preko tvojih granica i mogućnosti. Takvi ljudi ulijevaju samopouzdanje. Album smo snimali zbog zbog više razloga, tijekom tri godine u više studija. Nekoliko stvari smo snimili kod Samira Kadribašića u Zagrebu, par njih u Hardwood studiju u Pušćinama, neke u studiju Pipsa u Zagrebu, jednu u Redstar Studios u Americi. Na kraju smo ga, s Jimmyjem Ripom i Davidom Biancom, miksali u Los Angelesu. To su sve bila lijepa iskustva i volio bih da se uskoro i ponove. Sa svim tim ljudima bio je stvarno pravi gušt raditi.

Vaš prvi album je gotov. Kada izlazi, tko će ga objaviti, tko na njemu sve gostuje, jeste li zadovoljni snimljenim materijalom?

Album je gotov i pregovaramo s izdavačima u Americi i Hrvatskoj i uskoro bi trebao ugledati svijetlo lasera. To je naš prvi album i ponosni smo na njega, ali normalno je da poslije snimljenog uvijek poželite da ste neke stvari mijenjali ili učinili drugačije. To je jednostavno tako. S obzirom na to da je to prvi album i prvo pravo iskustvo, zadovoljni smo.

I prije nego što ste počeli snimati album, snimili ste sjajnu obradu velikog hita Lady Gage 'Bad Romance'. Hoće li to biti jedan od vaših aduta s kojim ćete krenuti u pohod na svjetske top ljestvice?

Zapravo, album je bio snimljen i odlučili smo snimiti još jedan singl kao 'teaser'. Uz to nam je palo na pamet da probamo obraditi neku stvar koja nije rock and roll i probamo izvući iz nje najviše. Slučajno je to bila 'Bad Romance'. Što se tiče te obrade, neće biti fokus na njoj, nego na isključivo autorskim stvarima. Ne žalimo ni za čim, ali to je bio jedan izlet koji se neće tako brzo ponoviti.


Je li Lady Gaga čula vašu obradu? Imate li kakvu povratnu informaciju?

Nemamo takve informacije.

Unatoč činjenici da ste na pragu globalnog uspjeha, nema vas baš u domaćim medijima niti se čuju vaše pjesme na radiju. Kako to?

Dok album izađe, nadamo se da će i pjesme isplivati na radio postaje.

Koga s hrvatske rock scene najviše cijenite i s kime biste voljeli ostvariti neku suradnju?

Cijenimo sve koji se iskreno bave glazbom i koji ne posustaju u svojem trudu i radu da kroz glazbu učine ovaj svijet boljim i ovo društvo otvorenijim, poštenijim i pravednijim. Od mladih rock bandova spomenuo bih Overflow, Cold Snap, kantautora Ivana Vragolovicha, Diyalu i mnoge druge izvrsne bandove i izvođače kojih je naša Hrvatska puna. Ove navedene izvođače povezuje trud, dobra muzika i tekstovi na engleskom jeziku. Njihovo tržište i mjesto je vani i nadam se da će i uspjeti u realizaciji svojih ideja i planova.

Na vašem posljednjem nastupu u Tvornici gostovali su vaši prijatelji s kojima ste u međuvremenu snimili album. Ovoga puta, na vašem koncertu 13. studenog uz vas nastupaju Skaut, She Loves Pablo i Shoot Me Wendy. Kako to da niste išli u solo koncert s kojim bi nagradili svoje obožavatelje?

Mislim da je ovo super kombinacija jer smo sa Skautom već svirali i bilo je super. Skaut je izvrstan bend i drago mi je što ćemo opet zasvirati zajedno. Još dva benda koja sviraju ne poznajem, ali sam siguran da ekipa dobro praši. Solo koncerti će se vjerojatno svirati kada album izađe. O tom potom.

Vidite li se na maksimirskom stadionu poput U2 jednog dana?

Ja sam oduvijek bio fan manjih svirki po klubovima i manjim dvoranama... Nekako mi se izgubi prisnost izvođač/publika na tim ogromnim stadionima i velikim festivalima. Tako da, osobno, radije bih nas gledao u Tvornici, Whiskey a go go ili u House of Bluesu…