Hladno pivo na glazbenoj je sceni punih 27 godina; tu je sedam studijskih albuma, tri albuma snimljena uživo i dva DVD-a, nagrade, koncerti te vojska obožavatelja koja je jedva dočekala njihov novi uradak 'Dani zatvorenih vrata' koji promoviraju danas u zagrebačkom Vinylu. Na albumu se nalazi 15 pjesama, a najavili su ga singlovi 'Na ovim prostorima', 'Messi' te aktualni 'Vjeruj u mene', a predstavio nam ga je pjevač i tekstopisac grupe Mile Kekin.

I ovaj put na albumu imate skladbe s jasnim porukama. Britki tekstovi zaštitni su vam znak godinama. Iz čega danas nakon 27 godina postojanja benda crpite ideje za pjesme?
Najviše crpim iz običnog života, ali ne samo svoga. Mislim da je u tome tajna. Dobar tekstopisac mora biti empatičan i mora se moći staviti u kožu drugog čovjeka da bi riječi koje pjeva bile uvjerljive. A uvjerljivost je ključ svega. Možeš biti loš pjevač i još gori gitarist, ali ako ti publika vjeruje, onda si na konju.

Napravili ste pomak u odnosu na prethodni album 'Svijet glamura', no zbog tema na njemu i sounda, novi album će mnoge podsjetiti na vaš prvi - 'Džinovski'. Je li vam to bio cilj?
Da, ovaj album dosta je čvršći od prethodnika, ali to se dogodilo nenamjerno. Neke će možda zbog toga podsjetiti na 'Džinovski' jer je dosta ogoljen i uglavnom gitaristički. Ali nam nije bila namjera napravit neki back to the roots album jer nam je to dosadno. Tematski je ovo album o čovjeku koji ima oko 40 godina, izgubio je posao i ženu, ali ne smisao za zajebanciju i vjeru u bolje dane.

Tko vam je od tekstopisaca u posljednje vrijeme zaokupio pažnju?
Ovih zadnjih mjeseci dosta sam slušao Loua Reeda. Tek sam ga nedavno otkrio. Volim taj njegov opušteni pristup, koji ja nikad neću imati. Volim kako fino i naizgled bez puno muke priča svoje male njujorške minijature o sasvim normalnim luđacima.

Iza vas su mnoge uspješne pjesme. Jeste li ikada, dok stvarate nove pjesme opterećeni time da nećete ispuniti očekivanje publike?
Nemam taj problem s pjesmama, već s albumima. Kad nakon nekog albuma krenem pisati prvu novu pjesmu, osjećam taj pritisak. Ali onda se sjetim one stare kineske poslovice da i najduži put počinje prvim korakom.

Što pamtite s prvog koncerta koji ste svirali u Kumrovcu?
Grah, klince koje ulaze kroz prozor u dvoranu jer su vrata zaključana, kako pjevam 'Ja volim samo sebe' u falšu, i onda neka tuča u publici, a nema bine. A poslije toga pijemo bambus i govorimo jedan drugome kako smo bili dobri.

Koliko se danas scena razlikuje od one kada ste vi počinjali? Koliko ste se promijenili?
Promijenilo se puno toga, promijenile su se države, valuta, registarske pločice. Mi smo malo ostarjeli, ali i dalje uživamo biti na bini i svirati.

Možete li još uvijek živjeti samo od glazbe ili ste razmišljali da pokrenete neki biznis?
Mi smo od glazbe napravili biznis kako se ne bismo morali baviti nekim drugim biznisom. Ovaj album smo tako izdali za vlastitu izdavačku kuću GAJBA RECORDS, samo smo uvezli svoje CD-ove, otvorili smo webshop na kojem prodajemo CD-ove u klasičnom i digitalnom obliku, majice, i još svašta nešto i omogućili plaćanje karticama. Dosad smo u preorderu prodali već impresivnu količinu CD-ova. Imamo fiskalne blagajne i sve ostale bakrače da možemo normalno i sve po zakonu raditi. Vidjet ćemo kako će to ići, ali ako propadnemo jer svi prže i skidaju s neta, onda ćemo barem moći reći da smo probali.

Kakav odnos imate s djecom? Jeste li strog ili popustljiv tata?
Ja sam onaj do kojeg dolaze kad mama kaže da ne može.

Kakvi ste bili kao dijete?
Živahni sanjar i prištavi vođa bande.

Većinu ljudi brinu banalni kompleksi; kako ste se vi obranili od njih?
Nisam se ni pokušao obraniti, zato se danas i bavim muzikom. Kompleksi su izvor pjesama. Drugi zbog kompleksa kupuju velike aute i mobitele s previše funkcija. Ovo mi se čini jeftinijim rješenjem.

U posljednje vrijeme ste smršavjeli, a kondiciju održavate trčanjem. Koliko često trenirate?
Pa trening je možda prejaka riječ. Jednom tjedno igram mali nogomet i trčim tri puta tjedno. Ovisno o obvezama. Kao frontmen u četrdesetima moraš uložiti malo truda kako bi i dalje mogao cupkati po bini a da ne ostaneš bez daha.

Što su vam donijele četrdesete?
Ženu, djecu i stambeni kredit u eurima.

Što biste voljeli raditi kada se jednog dana prestanete baviti glazbom?
Volio bih pisati knjige, a da s balkona imam pogled na more i na jedre djevojke koje mi se nude jer sam bogat i slavan.

Mile Kekin sa svojom životnom partnericom Ivanom