MASSIVE ATTACK

Masovna hipnoza za kraj INmusica

24.06.2010 u 10:28

Bionic
Reading

Kao zadnjeg izvođača na velikom stageu T-Mobile INmusic festivala organizator je odabrao Massive Attack. Ispao je to odličan izbor jer su masivci standardno - rasturili

Nije tajna da su Massive Attack u Zagreb već donijeli istu ekipu i divovski LED zaslon s kojeg obasipaju publiku političkim porukama i vizualniim delicijama, a nije tajna ni to da oni istu furku imaju već sedam godina, od početka turneje za album '100th Window'.

No Massive uredno zamjenjuju stare poruke aktualnima (dosta toga se ovaj put odnosilo na BP i njihovu naftnu mrlju koja se još uvijek nezadrživo širi u Meksičkom zaljevu), a i cijeli show izgleda toliko genijalno da se još uvijek čini svježim.

U Zagrebu su ovaj put nastup otvorili politički nabijenom 'United Snakes' s novoga albuma Heligoland, koji je, srećom, odličan, pa nam uopće nije smetalo što su Massive Attack solidan dio koncerta posvetili upravo njemu. Za vokalne dužnosti ponovo je većim dijelom bila zadužena Martina Topley-Bird, legendarna pjevačica koja je Trickyu otpjevala najbolje pjesme, a nekoliko sati ranije je (baš kao i na koncertu Massive Attacka u Domu sportova) nastupila na INmusicu pod svojim imenom. Iako nije bila praćena suludim vizualima, njena ogoljena izvedba ponajbolje pjesme sa 'Heligolanda', 'Psyche', bila je jedna od najimpresivnijih na koncertu.

Što se pak tiče reakcije publike, najbolje su (gle čuda) dočekani stari hitovi, primjerice 'Unfinished Sympathy', koju je otpjevala Deborah Miller, žena koja je Martinino toplo šaputanje zamijenila glaščinom koji se sigurno čuo i oko Jaruna.

Sve je to prošlo bez nekih ludih iznenađenja, no od Massive Attacka zapravo ni ne očekujemo ništa drugo osim vrhunskog zvuka (to su definitivno ispunili) i mračne suzdržanosti. Za njih ionako govore njihove poruke koje se urezuju u mozgove prisutnih s LED zaslona: nakon što su ispalili red o slobodi, red protiv imperijalizma i zle politike, na kraju su nam pokazali koliko smo zatupljeni tekstovima o Borisu Kosmaču i Vlatki Pokos. Hvala vam, momci i cure, ali to smo i sami znali.

Odsviravši pošteno dug set (dobrih sat i pol, ako me sjećanje ne vara), Massive Attack su se oprostili i još jednom povukli natrag u mrak, u potpunosti ispunivši očekivanja i zatvorivši ovogodišnji INmusic festival, koji je po imenima vjerojatno bio najjači dosad, a vjerujemo da će tako nastaviti i ubuduće.