Već prvog vikenda prikazivanja komedija Vlatke Vorkapić Sonja i bik' u kina je privukla čak deset tisuća gledatelja, što je najbolje otvaranje domaćeg filma u posljednjih deset godina. Velike brojke, osim što pokazuju da je riječ o atraktivnom filmu, ujedno ukazuju na činjenicu da su hrvatski gledatelji silno željni kvalitetnog filmskog humora po domaće. A čini se da će ove zime zadovoljiti barem djeličak svojih želja jer 'Sonji i biku' uskoro će se u kinima pridružiti još jedna komedija, majstora hrvatskih filmskih osmijeha Vinka Brešana, 'Svećenikova djeca'.

Usred 'Sonje i bika' i ususret 'Svećenikovoj djeci' prisjetimo se recentne i (samo dijelom) nasmijane hrvatske filmske prošlosti. Dijelom, jer se posljednjih 15-ak godina i nismo previše smijali domaćim filmovima u kinima. Krije li se razlog suzdržanih osmijeha u ozbiljnosti i turobnosti društvene situacije, manjku humora u Hrvata ili manjku humora u hrvatskih redatelja, ne znamo, ali pretpostavljamo da je riječ o nekom mišungu. Kako god bilo, u domaćim arhivima smo prikupili (nesretnih) 13 filmova koji su po svom osnovnom određenju ili pak usputnim elementima komedije. Da ne duljimo, krenimo odmah s najjačim snagama, a vi izaberite svoje favorite.

'Kako je počeo rat na mom otoku'

Za početak najgledanija hrvatska komedija, ali i film općenito. Samo u kinima 'Kako je počeo rat na mom otoku' pogledalo je preko 300.000 gledatelja, i to ne bez razloga. Brešanov prvi hit iz 1996. ludo je zabavna i duhovita (anti)ratna parodija koja nas vodi na mali jadranski otok. S nama, na otok stiže Blaž Gajski (Vlatko Dulić) u potrazi za sinom koji se nalazi u kasarni JNA na odsluženju vojnog roka. Rat se osjeća u zraku, major Aleksa (Ljubomir Kerekeš) je sve nervozniji, a otočani sve ustrajniji u namjeri da natjeraju njega i vojnike na predaju. Čine to pjesmom, plesom, recitalom, paštašutom, ali i odvažnim akcijama unutar 'neprijateljskih redova'. Ostalo je povijest… hrvatske komedije.

'Što je muškarac bez brkova'

Devet godina nakon Brešanovog hita hrvatska kina je prodrmala komedija Hrvoja Hribara 'Što je muškarac bez brkova', privukavši u njih više od 150 tisuća gledatelja. Nastao prema istoimenom romanu Ante Tomića, film je ljubavna priča koja duhovito i neopterećeno uranja u tabu lude ljubavi između friške udovice Tatjane (Zrinka Cvitešić) i svećenika don Stipana (Leon Lučev). Glavni pokretač filma i njegovog opipljivog šarma kemija je između Zrinke i Leona, a pridonose mu Ivo Gregurević kao povratnik iz Njemačke koji je bacio oko na Tatjanu, Jelena Lopatić kao njegova kći Julijana, Bojan Navojec kao haiku pjesnik i mnogi drugi likovi.

'Maršal'

Magičnu brojku od sto tisuća gledatelja gotovo je uhvatila Brešanova druga komedija, 'Maršal', koja je mrak kino dvorana ugledala 1999. godine. 'Maršal' sa svojim prethodnikom dijeli mjesto događanja – mali jadranski otok, neodoljiv brešanovski humor (udruženih snaga tate Ive i sina Vinka) i pomaknute likove – otočke ridikule. Za razliku od prethodnika, u 'Maršalu' se ne traga za sinom, već za duhom naslovnog maršala Tita, koji se, navodno, pojavio u mjestu. Stari partizani misle da bi ponovo moglo doći njihovo vrijeme pa mjesto navodne Titove pojave postaje hodočasničko odredište umirovljenih boraca. Gradonačelnik to želi iskoristiti u turističke svrhe, a policajac Stipan dobiva zadatak otkriti što je zapravo posrijedi. Likove oblikovane na rubu groteske tumače Dražen Kühn, Ivo Gregurević, Boris Buzančić kao lažni Tito, Predrag Vušović, Linda Begonja, Ljubo Kapor, Vlado Dulić i brojni drugi.

'Karaula'

Prva filmska suradnja Ante Tomića na mjestu scenarista i Rajka Grlića kao redatelja zaronila je u crnohumorne vode uz pokoji ludohumorni bljesak. U kasnu jesen SFRJ, 1987. godine, poručnik u maloj karauli na jugoslavensko-albanskoj granici Safet Pašić (Emir Hadžihafizbegović) pokupio je sifilis. Za liječenje je zadužen mladi vojnik i liječnik Siniša Siriščević (Toni Gojanović). Liječenje traje tri tjedna za kojih Pašić ne može kući ženi pa izmišlja da Albanci pripremaju napad. Jedini koji može van iz karaule je liječnik Siniša koji, osim poručnika, počne 'servisirati' njegovu ženu (Verica Nedeska). Uz njih dvoje, u opasnoj igri na granici su i buntovnik Paunović (Sergej Trifunović) te tragikomična oficirčina, Bogdan Diklić. Svi zajedno u kina su privukli 50 tisuća gledatelja.

'Blagajnica hoće ići na more'

U društvu 50 000 +/–, odnosno hrvatskih kino-hitova, našao se i Matanićev debitantski dugometražni film 'Blagajnica hoće ići na more'. U toploj humornoj drami omotanoj sjetom i društvenom stvarnošću, naslovna blagajnica Barica (Dora Polić) sanja da sa svojom bolesnom kćerkicom otputuje na more. To joj se igrom slučaja gotovo i ostvari, no planove joj poremeti nova blagajnica, zavodljiva Jadranka (Nina Violić) koja počinje motati gazdu oko svojih prstića. Film, između ostaloga, pamtimo po odličnoj glazbi benda Svadbas i suradnji s Dragom Diklićem

Film Snježane Tribuson zabavna je i duhovita posveta španjolskim sapunicama, u kojoj naslovna Melita (Mirjana Rogina) pleše između svoje televizijske ljubavi – sapuničara Juana, stvarne ljubavi – sramežljivog kolege Janka (Goran Navojec) i 'nategnute' ljubavi – policajca Jure (Ivo Gregurević) koji je pokušava zavesti. Film je 1998. godine bio rado gledan u hrvatskim kinima i skupio je za naše pojmove odličnih 35 tisuća gledatelja.

'Ne dao Bog većeg zla'

Pojačana bratom Goranom, Snježana Tribuson je četiri godine nakon Melite Žganjer snimila humorno-nostalgičnu sliku Bjelovara kroz odrastanje Frule (Filip Ćurić kao dječak, Luka Dragić kao mladić) i njegovu jedinu konstantu – zaljubljenost u Hanu (Dora Fišter). Uz spomenute, najzapaženiji su u filmu bili tata Ivo Gregurević, majka Mirjana Rogina i Bojan Navojec kao Frulin najbolji prijatelj. Film je imao visoka očekivanja koja ipak nije uspio u potpunosti opravdati, no zato je snimatelj Goran Trbuljak odlično dočarao 60-te godine prošlog stoljeća.

'Posljednja volja'

Prvi takozvani 'producentski film' u Hrvata velikim je dijelom osobni projekt Vincenca Blagaića na čiju je ideju Ante Tomić napisao scenarij. Već je samo snimanje dizalo buke i to isključivo zbog jedne činjenice – u filmu glumi Baywatch ljepotica Angelica Bridges koju su fotići pratili u stopu. Angelici je društvo na setu pravila opaka ekipa koja se sastajala od domaće holivudske zvijezde Gorana Višnjića, nezaobilaznog Ive Gregurevića i neodoljivog Predraga Vušovića, uz pokoje pojačanje izvana. I svi su se oni našli u staromodnoj pustolovnoj komediji u kojoj Angelica uz pomoć plaćenih ubojica pokušava ubiti Gorana kako bi se dokopala bogatstva svog umrlog supruga. Usprkos originalnoj televizijskoj ljepotici i hrvatskim filmskim zvijezdama, debitantsko izdanje redatelja Zorana Sudara nije baš najbolje prošlo kod kritike i u kinima, no ipak je skupilo nešto manje od 30 tisuća gledatelja.

'Izgubljeno blago'

Pravi primjer domaćeg filmskog 'trasha', snimljen na 16mm vrpci, vodi nas na jedan otok južnog Jadrana na kojemu stari arheolog i sin završavaju istraživanje i čekaju kćer iz Pariza. Istodobno, skupina kriminalaca na temelju filmova starog arheologa pokušava odgonetnuti tajnu gdje je arheolog pohranio pronađeno blago. Jedini cjelovečernji film Darka Vrnića-Bundija spojem ironije i ozbiljnosti priziva duh sličnih amaterskih uradaka legendarnog Oktavijana Miletića od prije pola stoljeća.

'Holding'

Prva filmska komedija Tomislava Radića nije bila uspjela kako se sam redatelj nadao. A imala je perspektive, barem što se same zagrebačke društveno-osviještene priče tiče (Radić u društvu Ognjena Sviličića). Zagrebački dečec Mirek (Igor Mešin) pokušava okrenuti neku lovu u predbožićne dane. Plan nije loš – prodavati firmama vinske čestitke. Caka je u tome da početni kapital posuđuje od Žabe (Draško Zidar), bivšeg dečka svoje sestre Bibe (Dubravka Ostojić), a kola kreću nizbrdo pojavom muljatora Šušnjare (Ivo Gregurević). Kritika je istaknula pretjerano statičnu režiju. Mi se možemo pridružiti s previše statičnim usnicama tijekom gledanja filma.

'Srce nije u modi'

Poput Tomislava Radića, i Branko Schmidt je napravio jedan ne pretjerano uspješan izlet u žanr komedije. Na prijelazu tisućljeća režirao je film 'Srce nije u modi' koji nije prošao najbolje niti kod publike (tek nešto više od pet tisuća gledatelja), niti kod kritike, no taj sud se ipak čini malo prestrogim. Jer riječ je o solidnoj i na trenutke prilično duhovitoj crnoj komediji nastaloj po scenariju Gorana Tribusona. Priča nas vodi na početak rata. U Osijek stiže britanski ekolog (Graham Rock) u pokušaju spašavanja najstarijeg hrasta na svijetu koji se nalazi u srpskom okruženju. Nakon brojnih napetosti, više-manje smiješnih i uzbudljivih, ekolog u društvu novinarke Katie (Nataša Lušetić), gardista Ante (Ivo Gregurević) i mlađahnog Robija (Franjo Dijak) stiže do hrasta. A tad slijedi neočekivani rasplet…

'Ajmo, žuti'

U redateljskom prvijencu Dražena Žarkovića Ivek (Slavko Brankov) i Kruno (Žarko Potočnjak) najbolji su prijatelji i strastveni navijači 'žutih', trećeligaškog nogometnog kluba iz zagrebačkog predgrađa. Kad u klub dođe novi član uprave, novokomponirani tajkun Čabraja, Ivekovo i Krunino prijateljstvo stavljeno je na kušnju. Kruno podržava Čabraju i njegove sumnjive metode kojima klub počinje bilježiti odlične rezultate, dok je Ivek skeptičan prema došljaku i njegovu poštenju. Dok se razdvaja od Krune, Ivek se zbližava s konobaricom Matildom (Marina Nemet-Brankov). Film o malim ljudima drži se poneke aktualnosti, ali i upada u mlin 'maloljudne' žrtve.

'Hrvatska mora'

Za kraj smo ostavili 'Noćnu moru' po domaće. Riječ je, jasno, o filmu koji prati Željka Malnara i njegovu rubnu ekipu u čudesnim akcijama i situacijama diljem Hrvatske. Tko god je volio uvrnuti humor pomaknutih životnih marginalaca Jajana, Lakija, Anđe i Slađe, vjerujemo da je našao zadovoljstvo i u filmu Dominika Sedlara i Željka Malnara. I uz njih, 'Hrvatska mora' ipak nije uspjela na velika platna prenijeti sav šarm 'Noćne more' koja je pokazala kako ne živi punim plućima bez žive interakcije s publikom.