Vijetnamski ratni veteran, celuloidni agitator i vječni disident u očima radikalne američke desnice, Oliver Stone proslavio se svojim remek-djelima političkog filma osamdesetih, klasicima kao što su 'Salvador', 'Vod smrti' i 'Wall Street', no tijekom karijere bavio se mnogim drugim temama – američkim je predsjednicima posvetio svoju igranu trilogiju ('JFK', 'Nixon' i 'W'), dok je u dokumentarnoj formi pratio karijere i živote kontroverznih vođa s druge strane barikade, kao što su Arafat, Castro i Chavez

Nedavno je Stone potpisao knjigu i televizijski serijal u deset nastavaka nazvan 'Neispričana povijest SAD-a', lekciju iz manje poznate povijesti 'američkog 20. stoljeća', upakiranu u formu produljenog geopolitičkog 'TV Kalendara'. Uz ostale dijelove svoje bogate karijere i opusa, upravo će taj serijal Stone ove godine osobno predstaviti na Subversive Film Festivalu (od 4. do 18. svibnja), uz medijsko pokroviteljstvo tportala, koji će ekskluzivno i iscrpno popratiti redateljevo gostovanje u Hrvatskoj.

Glavna zvijezda Subversivea snimila je 'Neispričanu povijest SAD-a' kao svoj najambiciozniji projekt do sada, ‘sigurno kad je riječ o dokumentarnoj formi, a možda i u fikciji’, kako je izjavio sâm Stone. Uložio je osobni novac u serijal, a usto je redatelj i narator svih deset epizoda.

Otkuda tolika strast i koja je politička poruka tog nekonvencionalnog prikaza najzanimljivijih dijelova povijesti 20. stoljeća?

‘Neispričana povijest' je vrlo ambiciozna. Moram razjasniti da na kraju ipak nisam morao uložiti vlastiti novac u produkciju. U jednom trenutku, kada je projekt premašio predviđeni budžet, činilo se da ću morati uložiti vlastiti novac. Na sreću, ispalo je da je cijela serija uspješno financirana, zahvaljujući pretprodaji u inozemstvu i novcu od Showtimea u SAD-u. Serijal je već uspješno prikazan u Americi te ga sada repriziraju, a pripremaju se prikazivanja i u brojnim drugim državama svijeta. Već su ga mogli vidjeti gledatelji u Velikoj Britaniji, Japanu, Turskoj, Danskoj...

Poruka i strast koje se nalazi u nestandardnom prikazivanju povijesti i jest glavni razlog za snimanje serije. Ova priča jednostavno nije ispričana. Strašno mi smeta to što većina Amerikanaca neće obratiti pažnju na takav prikaz nacionalne povijesti, jer je riječ o slici SAD-a koja i nije baš lijepa. Ta je zemlja, u šezdeset i nekoliko godina mojeg života, iskazala božanski osjećaj za trijumfalizam i samoljublje. Mislim da je sve to započelo baš kada sam se rodio, u godini atomske bombe, dakle 1945, jer su tada Amerikanci povjerovali da je ono što rade ispravno zato što imaju najjače oružje. Tako je nastao naš specifičan moralni kodeks po kojemu nikome drugom nije dozvoljeno suditi nam. Atomska bomba nalazi se zapravo u pozadini cijelog mojeg života kao sredstvo kojim se rješavaju sve svađe, ali ona od Amerike nije učinila veliku zemlju. Ironično, postali smo duhovno i moralno oslabljena zemlja. Ratovi koje vodimo diljem svijeta – Vijetnam, Afganistan, Irak – samo su odraz tog nezadovoljstva.

Smatrate li da se suvremeni filmaši dovoljno bave, te na odgovarajući formalni način, tradicionalnom demokracijom i kapitalizmom? Odnosno smatrate li da živimo u periodu redefiniranja političke paradigme koja se sastoji od predstavničke demokracije i tržišne ekonomije? Je li riječ 'subverzivno' ključna za opis vaše karijere?

Demokraciju podriva dolar koji je preuzeo cijelo tržište i vlada svime. Kandidati ne mogu pobijediti na izborima samo zahvaljujući dobrim idejama, već su im potrebna golema financijska sredstva. Dodatno, postoje problemi s elektronskim glasovanjem koje se pokazalo iznimno sumnjivim. Trebamo se vratiti glasačkim listićima na papiru. Kapitalizam je zamijenio demokraciju te nam doista treba redefiniranje tih izraza koje olako koristimo. Ako me želite nazvati subverzivnim, slobodno to učinite. Sretno prihvaćam taj epitet.

Koliko ste upoznati s Hrvatskom, hrvatskom kinematografijom i filmašima?

Nažalost, ne znam ništa. Producirao sam devedesetih godina srbijanski film 'Spasitelj', koji je režirao Gaga Antonijević, s Dennisom Quaidom iNatašom Ninković. Dijelom regije sam putovao prije deset godina, poslije rata, te sam vidio dosta razaranja.

Da dolazite iz male zemlje s teškom prošlošću i tmurnom sadašnjošću, poput Hrvatske, u čemu biste pronalazili teme za filmove?

Nemam takvo iskustvo, naravno. Vjerojatno bih potražio bijeg u stripovima i egzilu. No svi se mi ponekad nađemo, bez obzira na zemlju u kojoj živimo, u teškim okolnostima. U tom slučaju, najbolje je spas potražiti u sebi. Mašta može svašta.