'Instrumentarij smrtnika: Grad od kostiju' još je jedna u nizu filmskih besmislica isključivo namijenjena ljubiteljima serijala 'Twilight'. Drugim riječima, pred nama je očajna priča nemoguće ljubavi zaokružena paranormalnim zbivanjima koja su naravno nakupina bezbroj žanrovskih klišeja. Redatelj Harald Zawart, nakon solidnog 'Karate Kida', hrabro je odlučio okaljati karijeru, a brojni mladi glumci jedino se mogu nadati iskupljenju u boljim projektima. Kako konstruktivno provesti 130 minuta bez 'odljeva mozga'? Prvi korak je izbjeći ovaj film.

Možda jedine pozitivne odlike 'Instrumentarija' možemo pronaći u solidnim glumcima i nekoliko dobrih humorističnih dosjetki, ali unutar 130 minuta potpune scenarističke katastrofe prosječnom gledatelju to neće pomoći, odnosno isti će vjerojatno napustiti projekciju. Donekle izdrživi početak filma ubrzo se pretvara u kušnju strpljenja zbog neuvjerljivih ljubavnih zapleta i još gore razrade istih, a ostatak priče koja ih okružuje uistinu je 'spektakl' klišeja žanra fantastike. Već spomenuti solidni glumci dobro se nose sa sve besmislenijim zaokretima koji djeluju ubačeno samo da ih ima više nego u drugim sličnim filmovima ili knjigama i, naravno, osnovna ljudska logika često je odbačena. Likovi su očekivano prilično plošni, ali pravi 'šok' pruža traljavi vizualni dizajn i potpuni nedostatak atmosfere, gdje su čak filmovi 'Twilight' bili konkretniji ukoliko uspoređujemo 'kruške i jabuke'. Ipak, 'pohvaliti' treba humoristični potencijal filma jer će iskusnijim gledateljima djelovati poput parodije.

Zaključno, ljubitelji 'Twilighta' i sličnih ostvarenja uživat će u filmu 'Instrumentarij smrtnika: Grad od kostiju', nepotrebnom i nemaštovitom proizvodu kojemu je jedini cilj mnogo zaraditi bez konkretnog kreativnog truda.