U KINIMA: 'SJENE TAME'

Humor i kič kako ih vidi mračni Tim Burton

11.05.2012 u 10:23

Bionic
Reading

Slavni Tim Burton svojim novim filmom 'Sjene tame' još jednom je pokazao osebujnu vještinu balansiranja između mračne, gotičke atmosfere i otkačenog humora

Nadahnut istoimenom televizijskom sapunicom iz 60-ih Burton je snimio otkačenu i poprilično duhovitu priču o jednoj nadprosječno disfunkcionalnoj obitelji te kroz nju plasirao i malu, ali slatku kritiku kapitalizma.

Cijeli projekt realizirao je, naravno, s provjerenom ekipom suradnika, pa se tako, kao i mnogo puta do sada, u glavnoj ulozi pojavljuje Johnny Depp (ovo im je osmi zajednički projekt), a u jednoj od značajnih rola in Burtonova je supruga Helena Bonham Carter. Depp glumi Barnabasa Collinsa, vampira iz 18. stoljeća koji se nakon gotovo punih 200 godina zatočeništva u lijesu pod zemljom - čemu je kumovala zla i u njega nesretno zaljubljena vještica Angelique - 1970-ih godina vraća među ljude. Taj sudar čovjeka (ili preciznije vampira) iz prošlosti sa suvremenim svijetom, njegovim novoutemeljenim vrijednostima i naprednom tehnologijom, izvor je gotovo svih duhovitih situacija u filmu, a one su, mora se priznati većim dijelom izvrsno osmišljene.

Jedan od njih je svakako i ona kad Barnabas ugleda divovski svijetleći znak za McDonalds pa zaključi da slovo M ne znači ništa drugo doli Mefistofeles. Mnogi protivnici tog globalnog lanca brze hrane koji, između ostalog, često i općenito simbolizira međunarodne korporacije, s lakoćom bi se složili s njim.

Osim toga, kroz podzaplet o posrnuloj obitelji Collins koja pokušava ponovo oformiti svoj biznis s izlovom i preradom ribe, Burton se zafrkava na račun pohlepe velikih korporacija, uz koje manje tvrtke nemaju izgleda, a na čelu jednog takvog imperija je ni manje ni više nego - vještica.

Slijedeći sapuničasti siže čija je okosnica ljubavna zavrzlama, Burton nas uvodi u svijet u kojem su mračna atmosfera i darkerska ikonografija kontrapunkt šarenilu i kiču (ne samo vizualnom nego i onom glazbenom) 1970-ih, a čiji je spoj fantastično personaliziran u osobi Alicea Coopera ('Najružnije žene koju sam ikada vidio' kako ga opisuje Barnabas, koji zbog imena Alice ni ne pomišlja na mogućnost da je riječ o muškarcu) koji se pojavljuje u cameo roli. Ipak, unatoč tome što je poprilično zabavan, film ipak ima mana - karakteri su uglavnom poprilično stereotipni, nijedan junak osim Barnabasa i u donekle Angelique, nije malo kompleksinja osoba (ili barem stvorenje), a radnja je i više nego predvidljiva.

Stvar spašavaju i više nego solidni glumci, u prvom redu karizmatični Depp koji je uspio pronaći dobar balans između ozbiljnog i neozbiljnog, realističnog i fanatastičnog. U ovoj mješavini komedije, campa i horora solidno se snašla i Eva Green kao hladna zlica, a vrlo je dobra i Helena Bonham Carter kao neurotična alkoholičarka.

Zanimljivo je znati da je četvero glumaca iz originalne postave sapunice 'Sjene tame' dobilo male uloge u filmu, uključujući Jonathana Frida, originalnog Barnabasa, koji na žalost nije doživio premijeru.