Kineska strategija osvajanja svjetskog tržišta nije nimalo bezazlena, barem ne za Hollywood
Nakon strateškog sporazuma s Indijom, Kina je potpisala i ugovor o suradnji i koprodukcijama s još jednom azijskom filmskom velesilom – Južnom Korejom. Ugovor su potpisali s kineske strane Cai Fuchao, direktor Državne administracije za film, radio i televiziju i s korejske strane Yoon Rin-ryong, ministar kulture, javlja Variety. Potpisivanje je uslijedilo nakon posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Južnoj Koreji.
Ključno u ugovoru je to što će južnokorejski filmovi moći izbjeći kineski sustav uvoznih kvota. Drugim riječima, južnokorejskoj kinematografiji širom su otvorena vrata ogromnog kineskog tržišta.
'Južnokorejsko–kineske koprodukcije, jednom kad su prepoznate kao domaći, kineski filmovi, mogu zaobići kineska ograničenja za uvoz stranih filmova, tako da je ovaj dogovor olakšati ulazak južnokorejskih filmova na kinesko tržište', kazao je korejski ministar kulture, sporta i turizma u izjavi za javnost.
Sličan odnos Kina ima s Hong Kongom i Tajvanom na koje se ne primjenjuju odredbe o kvotama za uvoz dok se na sve druge kinematografije primjenjuje limit od 34 strana filma koja mogu biti prikazana u kineskim kinima, uz podjelu prihoda između prikazivača i distributera, i još njih 30-40 godišnje za koje distributeri moraju platiti tzv. flat fee
Južna Koreja nema ograničenje broja uvoznih filmova, ali ima svoju verziju zakona o kvotama prema kojoj kina moraju prikazivati domaće, južnokorejske filmove, minimalno 93 dana u godini. Trenutačno to čak i nije presudna odredba jer su domaći filmovi u Južnoj Koreji izuzetno popularni i godišnje donesu više od 50 posto zarade na kinoblagajnama. Kineskih je pak filmova u južnokorejskim kinima manje od jedan posto.
Sve je veći broj južnokorejskih filmova koji se strukturiraju kao koprodukcije s Kinom, jer korejske produkcijske kompanije pokušavaju pronaći ulaz na rastuće kinesko tržište, a mnoge su korejske glumačke i pjevačke zvijezde prilično popularne u Kini.
Također, novi ugovor trebao bi pojačati kinesko-južnokorejsku su radnju po pitanju razmjene stručnih znanja i izrade specijalnih efekata.
Ako Kina nastavi ovim tempom i ovom strategijom, uskoro možemo očekivati slične sporazume s još dvije azijske filmske sile – Japanom i Rusijom. Tako formirano panazijsko filmsko tržište moglo bi ozbiljno ugroziti Hollywood. Ili što je puno izglednije – kupiti ga. Malo koga bi trebalo čuditi ako za koje desetljeće sve holivudske kompanije budu u vlasništvu Kineza.
