Kada je razmjerno malo poznati japanski film 'Odlasci' prošle godine osvojio Oscara za najbolji film neengleskog govornog područja, u velikom dijelu svjetske filmske javnosti zavladao je šok jer su u konkurenciji bili mnogo zapaženiji i hvaljeniji 'Razred' Laurenta Canteta i 'Valcer s Bashirom' Arija Folmana
'Odlasci' definitivno ne pripadaju u red najboljega što nam Japan nudi, a talent redatelja Yojira Takite nije usporediv s velikanima suvremene japanske kinematografije poput Hirokazua Kore-ede ili Takeshija Kitana, ali ova dirljiva i topla humoristična drama na temu smrti ipak zapadnom gledatelju nudi ulazak u jedan svijet koji je - i u filmskom i u kulturološkom smislu - toliko drukčiji od našeg.
Sporog ritma, s akcentom stavljenim prije svega na odnose među likovima i njihov doživljaj svijeta, film 'Odlasci' priča je o mladom, nezaposlenom čelistu Daigu koji se sa suprugom vraća u rodni grad kako bi pokušao pronaći novi posao, no jedino što mu se nudi (i to za odličnu plaću) posao je pripremanja mrtvih za pogreb. U Japanu je to poseban ritual čišćenja i šminkanja koji se izvodi pred članovima obitelji mrtvoga. Unatoč zahvalnosti što njihovim voljenima i nakon smrti 'vraćaju dignitet', posao pogrebnika zapravo je jako omražen, tako da okolina uskoro izopćava Daiga, a supruga ga napušta jer ne može izdržati teret njegove 'prljavštine'.
Dok nas Takita s jedne strane upoznaje s japanskom kulturom u kojoj se smrt tretira kao posve prirodan proces, sastavni dio života, s druge strane nam otkriva sredinu duboko opterećenu predrasudama. Iako od pogrebnika nije teško zazirati jer nas stalno podsjećaju na prolaznost naših života, njihovo izopćavanje iz društva čini se kao korak previše, koji, paradoksalno dolazi iz kulture u kojoj se smrt prihvaća potpuno mirno. U značajnoj je mjeri rezultat takvog, istočnjačkog pogleda na smrt i humorni tretman teme, kakav smo već upoznali u komediji o zagrobnom životu 'After Life' Hirokazua Kore-ede, zahvaljujući kojem smo na trenutak pomislili da i smrt može biti zabavna.
'Odlasci' su se pripremali punih 10 godina, koliko je redatelju trebalo da prikupi sredstva za film, pa je glavni glumac Masahiro Motoki, inače bivša pop zvijezda, imao dovoljno vremena da zajedno sa stvarnim pogrebnicima vježba delikatni ritual pripreme mrtvih za 'odlazak'. Uz njega, najupečatljiviji je lik njegovog poslodavca, tajanstvenog udovca koji Daigu otvara novi pogled na život (i smrt).
Unatoč pojedinim predvidljivim melodramatskim rješenjima, 'Odlasci' su više nego solidan film, pravo osvježenje na repertoaru kojim dominira holivudska vizija zabave.
