Laibach je i nakon 30 godina intrigantan i zanimljiv unatoč činjenici što u novoj formaciji grupe nije bilo ni gitare ni basa, već tri laptopa (i tri sintesajzera) te dobro raspoloženi bubnjar, uz nezaobilaznog karizmatičnog pjevača Milana Frasa. Još uvijek je to glazbeno-scensko djelo više nalik dobro dizajniranoj i režiranoj predstavi nego rock koncertu, ali bez provokacije kakvom su započeli karijeru
Na skoro svakom svom koncertu u Zagrebu Laibach je nastupio u drugačijoj postavi. Tako su i na sinoćnjem obilježavanju 30 godina opstanka, u sklopu turneje 'Laibach Revisited', nastupili u iznenađujućoj postavi bez gitare i basa, čime je, očekivano, nestalo i dosadašnje sirove snage koja je i obilježila njihov zvuk u prvih 30 godina.
Uz dva mlada Slovenca na klavijaturama, nastupila je i lijepa i vrlo seksi Slovenka koja je uz Frasa otpjevala veći dio dionica. Najavljene izvedbe pjesama s prvog albuma, kojima su započeli koncert, također su doživjele novo, elektronsko ruho, no ostale su jednako hladne, mračne i turobne, prilagođene novoj generaciji. Štoviše, u novoj verziji, 'Brat moj', 'Boj', 'Ti, ki izzivaš'… zvuče daleko pitkije od originala.
Uslijedila je šetnja kroz 30 godina diskografije ('Nova akropola', 'Opus Dei', 'NATO', 'WAT', 'Volk'…), pomalo čudnog izbora pjesama, ali i ponovo u novim verzijama, kako glazbeno tako i vizualno, s remiksiranim video radovima. I nakon sat i 30 minuta prva pauza i nastavaka s naglaskom na albumu 'Volk' i izvedbe američke, engleske i francuske himne. I ponovo u novom ruhu. Kraj koncerta i očekivani poziv na bis i izvedba najvećih 'hitova' Laibacha 'Geburt einer nation', 'Life is life' i 'God is God'.
