Važnost ocjena za vrijeme školovanja djece svake godine je sve veća te u velikoj mjeri određuje djetetov daljnji put i sudbinu. Međutim, ocjene nisu uvijek onakve kakve bi djeca i roditelji željeli da budu. Znate li kako se nositi i kako postupati u slučaju loših dječjih ocjena u školi?
Zahtjevi od djece tijekom njihova obrazovanja svake godine su sve veći, gradivo sve obilnije, a upisi u srednje škole nikada teži. Djeca suočena s takvim pritiskom naginju opsesivnom učenju koje izaziva veliko razočaranje u slučaju loših ocjena ili pak odustajanju jer im se čini sve to preteškim.
Ono što je sigurno je da nema djeteta koje nije dobilo barem jedanput lošu ocjenu. No, što je to loša ocjena? Za nekoga je to četiri, za nekoga tri, za nekoga dva, a za nekoga su samo negativne ocjene loše ocjene. Zavisi od očekivanja, kako djetetovih, tako i roditeljevih.
Koliko god smo svjesni da su ocjene jako bitne za daljnje školovanje, roditelji moraju znati da vrijednost njihova djeteta nikako ne određuju njegove školske ocjene, već da je ono cjelovita ličnost s nizom vrlina i kompetentnosti pa i u slučaju lošijih ocjena.
'U današnjem školskom sustavu uspješnost u savladavanju gradiva se u najvećoj mjeri vrednuje kroz provjeru repetitivnog znanja, dok je učenje primjene toga znanja i razvijanje kompetentnosti zapostavljeno. Dominantan pokušaj motiviranja učenika na učenje je izvanjska kontrola i prisiljavanje za koje je dokazano da negativno djeluju na motiviranost za učenje. Dokazano je da je dobar odnos i uvažavanje potreba djeteta temeljna pozicija iz koje možemo pomoći djetetu da shvati korisnost učenja za njega samoga te izađe iz pozicije da uči zbog prisile, straha od roditelja ili loših ocjena', tvrdi Barica Urh dipl.psiholog.
Kako bi djeca učenje i sustav obrazovanja prihvatili kroz pozitivno iskustvo roditelji bi se trebali suzdržati od kritiziranja, kažnjavanja, prekidanja komunikacije dok se ocjena ne popravi te bi djecu trebali ohrabrivati te ih podržavati u ispravljanju loše ocjene.
'Najveću pogrešku čine roditelji kada na lošu djetetovu ocjenu reagiraju kritiziranjem i prijetnjama jer upravo tada djetetu treba razumijevanje i podrška uz obavezan poticaj traženja načina kako te ocjene poboljšati. Djetetu treba dati do znanja da se svakome može dogoditi da dobije lošu ocjenu, ali istovremenu mu pomoći da si osvijesti što bi ono željelo u vezi svojih ocjena i što treba ubuduće napraviti da taj cilj ostvari. Doktor William Glasser, tvorac Teorije izbora i projekta 'Kvalitetna škola' te autor knjige 'Svaki učenik može uspjeti' naglašava da upravo tzv. 'ubojite navike' onemogućavaju ostvarivanje dobrog odnosa, a to su kritiziranje, optuživanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnja, kažnjavanje te nagrađivanje radi lakše kontrole. A za uspješnije ostvarenje dobrog odnosa potrebno kontinuirano je primjenjivati 'skrbne navike: slušanje, podržavanje, ohrabrivanje, poštovanje, vjerovanje, prihvaćanje, stalno pregovaranje o onome u čemu se ne slažemo', objašnjava dipl. psiholog Barica Urh.
Od iznimne važnosti je da dijete i kad se dogodi loša ocjena osjeti da nam je važno, da ga želimo saslušati, da se brinemo o njemu, da mu vjerujemo, da znamo da on to može ispraviti, ali mora se, naravno, potruditi.
No, kako djeca reagiraju na loše ocjene i kako se na njih odražava neuspjeh u školi? Prema riječima dipl. psihologa Barice Urh, reakcije djece na loše ocjene su različite, ovisno o njihovoj osobnosti te stavu okoline. Neka djeca vrlo teško prihvaćaju loše ocjene te su ponekad sklona razvijanju niza ugrožavajućih psihičkih reakcija poput depresije, povlačenja, gubitka samopoštovanja, agresivnosti i psihosomatskih tegoba. Kod takve djece je naročito bitna roditeljska podrška u takvim situacijama, a često je potrebna i stručna pomoć.
Druga pak djeca znaju reagirati još većim otporom prema učenju, zauzimajući prema vanjskom svijetu stav kao da ih uopće nije briga za ocjene. No sigurno je da mi svi imamo potrebu za uspješnosti i postignućem i da je stav 'baš me briga za ocjene' samo jedan psihološki obrambeni mehanizam.
Međutim, u procesu dječjeg obrazovanja sve je češći trend 'prosjeka 5,00' koji nerijetko frustrira, ali je isto tako i često nužan za uspješan upis u željene srednje škole. Osim što djeci stvara strah od učenja i mogućeg uspjeha, trend 'prosjeka 5.00' narušava i odnose između roditelje i djece zbog često prevelikih roditeljskih očekivanja prouzrokovanih strahom.
'Trend 'prosjeka 5,00' za uspješan upis u željene srednje škole je poguban za učenike, profesore i roditelje. Posve je jasno da uspjeh 5,00 ne garantira automatski i najveće znanje ili kompetentnost. Veliki je pritisak na učenike, ali i na profesore i nastavnike i zbog toga vjerujem da će se ubrzo nešto trebati mijenjati s 'upisnom politikom' u srednje škole. Teško je nešto pametno savjetovati kada su stvari sustavno krivo postavljene. U datoj situaciji roditelji jedino mogu poticati djecu na što predaniji rad u školi na način koji sam prethodno opisala, ali nikako ih ne okrivljavati i stvarati dodatni pritisak ako dijete nema sve petice. U svakom slučaju dobrodošla bi bila inicijativa i stručne javnosti i samih roditelja da ministarstvo prosvjete što prije prione rješavanju toga problema', tvrdi dipl. psiholog Barica Urh.
