Žlica meda u čaju mnogima se čini neusporedivo boljim izborom od žlice šećera, a ovom prirodnom zaslađivaču pripisuje se gotovo sve – od smirivanja kašlja do jačanja imuniteta. Znanost potvrđuje neke iznenađujuće dobrobiti meda, no istodobno ruši jedan od najčešćih mitova o njemu.
Jedan od najzanimljivijih novih dokaza o medu objavljen je upravo ove godine.
Sustavni pregled i metaanaliza 16 randomiziranih kliničkih istraživanja, koja su zajedno obuhvatila 1423 osobe s dijabetičkim ulkusima stopala, pokazala je da su obloge s medicinskim medom bile povezane s većom stopom potpunog zacjeljivanja i kraćim vremenom potrebnim za cijeljenje u usporedbi s konvencionalnim oblogama.
Autori su kvalitetu dokaza za stopu potpunog zacjeljivanja ocijenili umjerenom, dok je sigurnost dokaza o brzini zacjeljivanja bila niža. Dakle, rezultat je obećavajući, ali dakako nije razlog da sad počnemo običan med iz kuhinje nanositi na npr. rane.
U medicini se koristi sterilan medicinski med, proizveden i kontroliran upravo za takvu namjenu. Novo randomizirano istraživanje objavljeno ove godine također je pokazalo dobre rezultate medicinskog meda kod dijabetičkih rana, no riječ je o specifičnom liječenju koje se provodi u okviru stručne skrbi.
Zanimljivi su i polifenoli iz meda
Nova istraživanja nastavljaju se baviti i spojevima koji med razlikuju od običnog šećera. Studija objavljena 2026. analizirala je različite uzorke meda i potvrdila prisutnost fenolnih spojeva s antioksidativnim i potencijalnim protuupalnim djelovanjem u laboratorijskim uvjetima. Među proučavanim spojevima bili su p-kumarinska kiselina i krizin.
Tu ipak treba biti oprezan: laboratorijski rezultat nije isto što i dokaz da će žlica meda kod čovjeka liječiti upalu. Znanstvenici te spojeve tek detaljnije istražuju.
Još jedno vrlo svježe istraživanje, objavljeno u rujnu 2026., nije proučavalo samo med, nego hranu bogatu flavonoidima općenito. Metaanaliza 11 randomiziranih kliničkih ispitivanja na 561 zdravoj odrasloj osobi pokazala je poboljšanje nekih pokazatelja funkcije krvnih žila, uključujući dilataciju posredovanu protokom. Nije, međutim, pronađeno značajno snižavanje krvnog tlaka.
To je relevantno za med zato što upravo flavonoidi čine dio njegova kompleksnog sastava, ali ne možemo rezultate istraživanja različitih namirnica bogatih flavonoidima pripisati samom medu.
Što zasad najbolje potvrđuju istraživanja?
Kad se odvoje popularni mitovi od podataka iz kliničkih istraživanja, slika je zapravo prilično jasna. Med ima najbolje potkrijepljenu primjenu kod ublažavanja akutnog kašlja, u određenim oblicima medicinskog liječenja rana te kao zaslađivač koji, kada zamijeni druge šećere, može imati skromne metaboličke prednosti.
Ranija metaanaliza 18 kontroliranih istraživanja na 1105 ljudi pokazala je mala poboljšanja glukoze natašte, ukupnog i LDL kolesterola te triglicerida, uz porast HDL kolesterola. Autori su pritom naglasili da je sigurnost dokaza za većinu tih učinaka niska i da su se rezultati razlikovali ovisno o vrsti meda.
Veliki pregled kliničkih istraživanja također je zaključio da se povoljniji rezultati najčešće vide kada med zamjenjuje druge zaslađivače, a ne kada ga jednostavno dodamo postojećoj prehrani.
Njegova najveća vrijednost nije u vitaminima i mineralima, kojih sadrži relativno malo, nego u različitim bioaktivnim spojevima kojih u običnom bijelom šećeru nema. Najnovija istraživanja posebno podupiru medicinsku primjenu određenih vrsta meda kod rana, dok su metaboličke koristi oralne konzumacije puno skromnije.
Drugim riječima, žličica meda umjesto šećera može biti razuman izbor, ali dvije žlice meda umjesto jedne žlice šećera nisu zdravstveni trik.