I. G. je star 35 godina, visokoobrazovan i živi s roditeljima, a naslijeđeni stančić u užem dijelu Zagreba iznajmljuje jer nema stalan posao pa se ne usuđuje osamostaliti, a i kod mame je najljepše. Ekonomist M. R. navršio je tridesetu, zaposlen je, zajedno s roditeljskim snagama uspio je kupiti stan, ali nema stalnu vezu te zbog štednje i nadalje živi u roditeljskom domu. Urednica jedne naše TV mreže dobrano je prevalila tridesetu i dobrano zarađuje, ali još nije napustila 'hotel mama'. To su oni koji mogu birati, ali iza njih je vojska mladih koji su, bez stana i zbog očajnih ekonomskih prilika, osuđeni na suživot pod roditeljskim skutima.

U Japanu takve zovu 'parasaito shinguru' (gotovanski samci), u Njemačkoj 'Nesthocker' (zavisne ptičice), u Velikoj Britaniji 'basement dweller' (podrumski stanar), u Brazilu 'paitrocínio' (sponzorirani), u SAD 'kids in parents' pockets' (djeca u roditeljskom džepu), u Italiji 'Mammoni' (mamini sinovi), a bivši talijanski ministar gospodarstva i financija Tommaso Padoa-Schioppe nazvao ih je 'bamboccioni' (odrasle bebe) i izazvao bijes javnosti jer 'nije imao pojma kako žive mladi bez mogućnosti dovoljne zarade za osamostaljenje'.

Je li život sa starcima u odrasloj dobi hrvatska specijalnost?

U Hrvatskoj svakog drugog neženju starijeg od 35 godina kod kuće dočekuje mama s vrućom juhom i ispeglanim košuljama. U nas, naime, čak 50 posto samaca i 41 posto samica u dobi od 35 do 44 godine živi s roditeljima, kazuje istraživanje koje su 2007. na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu proveli demografi dr. Anđelko Akrap i dr. Ivan Čipin. Istraživanje godinu ranije u Splitu, naslovljeno 'Od kolijevke pa do groba', također je pokazalo da 56,7 ispitanika od 28 do 35 godina starosti živi kod roditelja.

Ali život sa starcima u zreloj dobi nije hrvatska posebnost, jer se posljednjih godina i u Europi događa 'sindrom Petra Pana', dječaka koji nije htio odrasti: svaki treći muškarac u zemljama EU 27 - pokazuju najnoviji podaci - u rasponu od 25 do 34 godine živi s roditeljima, a to čini i svaka peta žena. Britanska su djeca tradicionalno ranije napuštala dom od europskih rođaka, ali stvari se sada mijenjaju. Ručak je uvijek na stolu, hladnjak krcat, a režije besplatne, pa nije čudo što Ured za nacionalnu statistiku u Velikoj Britaniji pokazuje da s roditeljima trenutačno živi 25 posto mladih od 25 do 29 godina starosti i 13 posto žena, najviše u posljednja dva desetljeća. Još donedavno mladi se Britanci nakon koledža nisu vraćali kući, a danas je sve više tzv. 'bumerang djece', one koja se nakon završenog školovanja vraća roditeljima do ženidbe i udaje. I u Njemačkoj je porastao broj mladih koji ostaju nakon punoljetnosti kod kuće, pa ih je 2010. u dobi od 18 do 24 godine bilo 71 posto muških i 57 posto žena. Čak 61 posto bugarskih mladića od 25 do 34 godine živjelo je 2008. s roditeljima.

Američki ekonomist Tom Lawyer pak govori o pravoj eksploziji povratka odrasle djece roditeljskim domovima. U zemlji u kojoj je nakon punoljetnosti bilo gotovo nezamislivo živjeti s mamom i tatom pod istim krovom, živi svaki peti Amerikanac između 24 i 35 godina, 14 posto više nego 2005. Gotovo svugdje, osim u Japanu, žene ranije i lakše odlaze od kuće.

Broj samaca koji žive s roditeljima u Japanu raste još od sredine sedamdesetih. Prije petnaestak godina roditeljski dom nije napuštalo 10 milijuna samaca starih od 20 do 34 godine – 60 posto muškaraca i 80 posto žena – a zbog ekonomskih nevolja i dalje se povećava. Kod roditelja se ostaje do udaje i ženidbe, ali ne zato što se mladi ne mogu nikako osamostaliti (mnogi imaju uspješne karijere), iako bi im to odnijelo dvije trećine prihoda, nego zato što je kod roditelja uglavnom mukte, a novac za iznajmljivanje i namještanje stanova radije štede za budućnost ili troše na prekomorska putovanja i luksuz. To pokazuje i tržište na kojem je sve manja potražnja za namještajem i bijelom tehnikom, a sve veća za luksuznom robom s potpisom Guccija, Prade, Diora, Hermesa i naročito Louis Vuittona.

Ali ono što vrijedi za Japan, ne vrijedi baš za Europu i ostatak svijeta, pa u Americi govore o cijeloj generaciji koja zbog ekonomske krize odlaže odrastanje. Trećina mladih Amerikanaca tvrdi da u roditeljskom gnijezdu ostaje naprosto zato što su nezaposleni ili su im zarade toliko niske i nesigurne, da ne mogu dići kredit za stan ili ga iznajmiti. Nedostatak i skupoća stambenog prostora i u Francuskoj i u Španjolskoj također su glavni razlog sve češćeg ostanka kod kuće.

Treba li uopće spominjati nezaposlenost mladih u nas? Dodaju li se tome ionako preskupi stanovi, preskupi krediti i nesiguran posao, ako ga i imaju, neuredno tržište stanova za iznajmljivanje i socijalni stanovi rezervirani samo za najteže socijalne slučajeve, eto razloga za odgođeno odrastanje, a ono – kako kaže dr. Anđelko Akrap - umanjuje šansu za sklapanje braka i rađanje djece.

Stanovnici Mediterana i bivših socijalističkih zemalja Europe (Grčka, Španjolska, Portugal, Slovenija, Slovačka, Hrvatska, Italija...) tradicionalno najdulje ostaju u rodnoj kući, što najbolje svjedoče mladi Talijani sa svojim ovisničkim sindromom 'mama mia', od čega ni Hrvati nisu imuni, pa u nedavnoj Večernjakovoj anketi na tu temu, jedan mladi intelektualac priznaje da se majka redovito rasplače pri njegovu povratku na posao iz Petrinje u Zagreb, iako je riječ o samo 55 kilometara udaljenosti. I sociologinja Inga Tomić-Koludrović kaže da je jedan od razloga ostanka u kući poslije tridesete paternalistički odnos roditelja prema djeci, koji im se miješaju u život i donose odluke umjesto njih.

Recesija i gospodarske nedaće tako ipak nisu jedini razlog ostanka uz tople mamine skute, čak ni u Americi, gdje se trend počinjao nazirati prije recesijske 2008., a nastavio nakon prebrođene krize, jer se samo prošle godine broj povratnika u 'mamin hotel' povećao za 2,2 posto. Kao razlog se spominje dulje školovanje i problemi otplate sve skupljih školarina, ali i promjene u ekonomiji, gdje je sve manje tradicionalno muških zanimanja, koja i u privatnom životu podržavaju imidž nezavisne muškarčine. Zanimljivo je da je u spomenutom splitskom istraživanju 11 posto samaca izjavilo kako ne žele uopće napuštati sigurnost roditeljskog doma, a toliko se i Japanaca ne želi osamostaliti i suočiti sa sve kompetitivnijim svijetom.

Odlaganje braka i djece zbog karijere stvaraju također novu generaciju mladih kojima s godinama postaje milija udobnost starog, nego briga oko novog gnijezda. Čini se da više nije neobično u pedesetoj stanovati kod mame, iako imaš bijesan auto, motor kojim si obišao pola Europe, baviš se elitnim sportovima i imaš zavidno zanimanje. A i mnogo je udobnije, jer kako kaže jedan naš mladi, tek zaposleni ekonomist, 'kad se makneš od kuće, shvatiš da ne možeš razgovarati na mobitel satima, jer nećeš moći platiti račun, niti možeš izlaziti kad god ti se prohtije'.