Priča o lijekovima iz skupine GLP-1 postaje sve veća jer, nakon što su transformirali liječenje dijabetesa i promijenili kulturu mršavljenja, rastući broj istraživanja sugerira nevjerojatnu mogućnost. Više od 40 novih studija pokazalo je da pacijenti koji uzimaju lijekove poput Ozempica i Wegovyja rjeđe obolijevaju od određenih vrsta raka, dok oni s već postavljenom dijagnozom bilježe sporije napredovanje bolesti
Na ovogodišnjem sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju (ASCO) u Chicagu, stručnjaci su doslovno zasuti podacima o povezanosti GLP-1 lijekova i raka, a rezultati su frapantno dosljedni. Prema opširnoj analizi koju donosi The Washington Post, ovi lijekovi brišu granice između različitih bolesti, tjerajući medicinu da se zapita djeluje li ista biologija na dijabetes, bolesti srca, demenciju i karcinome. Iako znanstvenici pozivaju na oprez dok se ne provedu stroga klinička ispitivanja, gomilanje dokaza o smanjenom riziku od tumora debelog crijeva, dojke i pluća postalo je nemoguće ignorirati.
'Lijek za dugovječnost' i biologija pretilosti
Povezanost između pretilosti i raka jedno je od najutvrđenijih saznanja u epidemiologiji, a obuhvaća čak 13 vrsta karcinoma. Višak tjelesne masti nije samo 'težina', to je biološki aktivno tkivo koje proizvodi hormone i upalne molekule koje diktiraju kako stanice, pa tako i one tumorske, rastu, dijele se i popravljaju. No, novo istraživanje sugerira da bi GLP-1 lijekovi mogli djelovati čak i neovisno o mršavljenju, i to smanjenjem upala i mijenjanjem metaboličkih putova.
Gilberto de Lima Lopes, voditelj medicinske onkologije na sveučilištu u Miamiju (Sylvester Comprehensive Cancer Center), ističe da se ovi nalazi savršeno uklapaju u širu sliku. Prema njegovim riječima, GLP-1 lijekovi sve više nalikuju 'pravom lijeku za dugovječnost' jer utječu na biološke procese na načine koje tek počinjemo shvaćati. 'Potencijalna korist je stvarna i biološki ima smisla', istaknuo je Lopes. S njim se slaže i Mark Orland, istraživač iz Cleveland Clinica, koji nalaze naziva 'super obećavajućima' te naglašava uzbuđenje onkologa koji se nalaze na prvoj crti ovih otkrića.
Velike studije o raku dojke, gušterače i leukemiji
Najistaknutiji podaci na ASCO-u stigli su sa Sveučilišta u Pennsylvaniji. Liječnica i profesorica radiologije Elizabeth McDonald sa svojim je timom analizirala medicinske kartone oko 100.000 žena u dobi od 45 do 80 godina. Otkrili su da su žene na GLP-1 lijekovima imale oko 30 posto manju vjerojatnost za razvoj raka dojke, i to nakon što su statistički prilagođene razlike u dobi, pretilosti i dijabetesu. McDonald napominje da ovo samo potvrđuje godine laboratorijskih studija na stanicama i životinjama koje su pokazivale da GLP-1 može usporiti rast stanica raka.
Slične podatke donijela je i dr. Jasmine Sukumar iz MD Anderson Cancer Centera. Ona je analizirala kartone više od 137.000 pacijentica s rakom dojke između 2014. i 2023. godine. Žene koje su već imale rak, a uzimale su GLP-1 lijekove, imale su osjetno bolje preživljavanje: gotovo 96 posto bilo je živo pet godina nakon operacije, u usporedbi s oko 90 posto onih koje lijekove nisu uzimale. Sukumar je naglasila da je upravo dosljednost ovih rezultata kroz različite dizajne studija najviše ohrabruje.
Znanstvenica Sarina Ailawadi sa Seidman Cancer Centera (Case Western Reserve University) proučavala je pacijente s kroničnim pankreatitisom, što je glavni faktor rizika za smrtonosni rak gušterače. Otkrila je da pacijenti na GLP-1 lijekovima imaju čak 50 posto manje šanse za razvoj te maligne bolesti. Istodobno, Colton Jones sa Sveučilišta u Teksasu (Mays Cancer Center) zabilježio je da je upotreba GLP-1 povezana sa 63-postotnim smanjenjem rizika od akutne mijeloične leukemije. Jones je izračunao da bi, s obzirom na 20 milijuna Amerikanaca koji trenutno uzimaju te lijekove, to na razini populacije moglo značiti oko 1.500 slučajeva leukemije manje. 'To je dobra brojka. Ako se nalazi potvrde, ovo bi moglo revolucionizirati način na koji uopće sprječavamo rak', zaključio je Jones.
Slučaj iz Clevelanda i usporavanje metastaza
Rad Marka Orlanda iz Cleveland Clinica započeo je s jednim jedinim pacijentom. Riječ je o pacijentu s krvnim poremećajem CHIP (klonska hematopoeza neodređenog potencijala), koji nosi povišen rizik od leukemije. Nakon što je pacijent počeo uzimati GLP-1 lijek, broj mutiranih krvnih stanica počeo je padati. Iako to nije bio konačan dokaz, potaknulo je Orlanda i kolege da pročešljaju stotine tisuća medicinskih kartona, uspoređujući onkološke pacijente na GLP-1 lijekovima s onima na drugim terapijama za dijabetes.
Njihovi rezultati, objavljeni u časopisu Journal of Clinical Oncology, pokazali su da su pacijenti na GLP-1 lijekovima imali između 38 i 50 posto manju vjerojatnost od napredovanja bolesti u metastatski stadij kod čak četiri vrste raka: pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Orland objašnjava da protuupalni i imunomodulirajući učinci tih lijekova otežavaju stanicama raka da prežive i da se šire organizmom.
Poticanje onkoloških terapija i lekcija iz prošlosti
Dvije studije otišle su korak dalje, istražujući mogu li ovi lijekovi poboljšati djelovanje samih onkoloških terapija. Shalin Rawal (NYMC pri St. Mary’s General Hospital i Saint Clare’s Health) pratio je bolesnike s metastatskim rakom debelog crijeva koji su primali imunosne inhibitore kontrolnih točaka. Oni koji su uzimali i GLP-1 lijekove bilježili su dosljedno manju smrtnost nakon tri, pa i pet godina. Onkolog Michael Maroules, koji je surađivao na studiji, smatra da GLP-1 olakšava stanicama imunosnog sustava da prepoznaju i naciljaju tumor.
Isto je utvrdila Khvaramze Shaverdashvili sa Sveučilišta Thomas Jefferson. Analizirala je više od 25.000 pacijenata s metastatskim rakom pluća nemalih stanica koji su primali ciljane terapije (TKI). Pacijenti na GLP-1 lijekovima imali su znatno bolje ishode, a njihovo petogodišnje preživljavanje iznosilo je 63 posto, naspram tek 40 posto kod onih koji nisu koristili te lijekove. Svi ovi podaci ukazuju na istu hipotezu: GLP-1 mijenja upalno i metaboličko okruženje tijela, čineći terapije protiv raka znatno učinkovitijima.
Ipak, liječnici upozoravaju da sve ovo još ne dokazuje direktnu uzročno-posljedičnu vezu jer se radi o opservacijskim studijama u kojima se pacijenti koji uzimaju lijekove mogu biološki razlikovati od onih koji ih ne uzimaju. Kao mjeru opreza ističu lijek metformin, koji je 2010-ih u opservacijskim studijama višekratno povezivan s nižim rizikom od raka, ali su te prednosti uglavnom nestale kada je testiran u strogim kliničkim ispitivanjima. Stoga su prava, randomizirana klinička ispitivanja GLP-1 lijekova sljedeći presudan korak za modernu medicinu.