Kako se Božić približava, mnoga kućanstva ponovno se pitaju isto: kupiti pravo drvce ili izvući umjetno iz podruma? Procjene stručnjaka pokazuju da odgovor nije onakav kakav većina očekuje, a ako se odlučite za pravu jelku, nekoliko jednostavnih trikova pomoći će da bor ostane svjež i mirisan kroz cijele blagdane.
Rasprava o tome je li bolje imati pravo ili umjetno božićno drvce vraća se svake godine, a argumenti su poznati. Pravo drvce donosi miris šume i osjećaj tradicije, dok umjetno ne opada, ne traži vodu i može se koristiti godinama. No kada se u priču uključi utjecaj na okoliš, računica postaje zanimljivija.
vezane vijesti
Koliko zapravo ‘košta’ jedna jelka
Britanska konzultantska tvrtka Carbon Trust, koja se bavi mjerenjem emisija, izračunala je da umjetno drvce visoko dva metra ima ugljični otisak od oko 40 kilograma CO2. Otprilike dvije trećine tog iznosa otpada na plastiku od koje se izrađuje, a ostatak na proizvodnju, pakiranje i prijevoz, budući da većina umjetnih drvca stiže iz tvornica u Aziji.
Pravo drvce iste visine znatno je ‘lakše’. Završi li nakon blagdana na odlagalištu otpada, njegov otisak iznosi oko 16 kilograma CO2, no ako se usitni, spali ili ponovno posadi, pada na samo 3,5 kilograma. Drugim riječima, ono što napravite s drvcem nakon Božića gotovo je jednako važno kao i sama odluka o kupnji.
Prema procjeni Carbon Trusta, umjetnu jelku trebalo bi koristiti najmanje deset godina, ovisno o okolnostima i do dvadeset, da bi njezin utjecaj na okoliš bio manji od kupnje pravog drvca svake godine. Studija koju je naručila američka udruga proizvođača umjetnih drvca navodi znatno kraće razdoblje, nešto manje od pet godina, no treba imati na umu tko stoji iza nje.
Zaključak je jednostavan: ako već imate umjetno drvce, najodgovornije je koristiti ga što dulje. Ako tek birate, pravo drvce iz lokalnog uzgoja, koje nakon blagdana predate na recikliranje, u pravilu je zeleniji izbor. Postoji i treća opcija, drvce u tegli s korijenom, koje nakon blagdana možete presaditi u vrt.
Kako produljiti vijek pravoj jelki
Prava jelka u stanu ne mora se osušiti već nakon tjedan dana. Vrtlarski stručnjaci slažu se da je ključ u vodi i svježem rezu.
Kada se stablo posiječe, smola u roku nekoliko sati zatvori rez na dnu debla i drvce teže upija vodu. Zato je prije postavljanja potrebno odrezati dva do tri centimetra debla. Rez treba biti ravan, a ne koso ili u obliku slova V, a koru oko debla ne treba tesati kako bi drvce ušlo u stalak jer upravo vanjski slojevi najbolje upijaju vodu.
Odaberite stalak sa spremnikom za vodu koji može primiti barem četiri litre i pazite da donjih pet centimetara debla stalno bude uronjeno. U toplom stanu drvce popije iznenađujuće mnogo, pa razinu vode provjeravajte svaki dan. Obična voda iz slavine sasvim je dovoljna, a dodaci poput šećera ili aspirina nisu potrebni.
Drvce postavite dalje od radijatora, kamina i drugih izvora topline jer se ondje najbrže suši, a suha jelka predstavlja i opasnost od požara.
Nije svaka vrsta jednako izdržljiva
Na trajnost utječe i sama vrsta. Jele u pravilu dulje zadržavaju iglice, pa uz dobru njegu mogu izdržati i do pet tjedana, dok smreke češće počnu opadati već nakon dva do tri tjedna. Ako želite da vam drvce ostane lijepo do Sveta tri kralja, vrijedi platiti nešto više za jelu.
Pri kupnji provjerite je li drvce svježe: lagano povucite granu kroz ruku i ako vam u dlanu ostane mnogo zelenih iglica, potražite drugo. Svježe drvce trebalo bi biti i razmjerno teško jer je još puno vode.
